Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4560/24 (Udruženje građana „Centar za životnu sredinu“)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4560/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4560/24 , rješavajući apelaciju Udruženja građana „Centar za životnu sredinu“ Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja građana „Centar za životnu sredinu“ Banja Luka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 031432 24 U 2 od 17. oktobra 2024. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje građana „Centar za životnu sredinu“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 13. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 031432 24 U 2 od 17. oktobra 2024. godine i Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 031432 23 Uvp od 19. septembra 2024. godine. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP-3879/23 od 27. februara 2025. godine, u okviru koje je spojena i apelacija broj AP-4560/24, odbacio kao nedopuštenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 031432 23 Uvp od 19. septembra 2024. godine zato što je preuranjena.
3. Rješenjem Ustavnog suda broj AP-4560/24 od 10. jula 2025. godine usvojen je apelantov zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda broj AP-3879/23 od 27. februara 2025. godine, u odnosu na predmet AP-4560/24. Naime, Ustavni sud je utvrdio da su tačni apelantovi navodi da je on u apelaciji istakao da je Okružni sud postupio po uputi Vrhovnog suda, tj. da je, u ponovljenom postupku, donio rješenje kojim je odbacio apelantovu tužbu. Također, Ustavni sud je zapazio da je presuda Vrhovnog suda donesena 19. septembra 2024. godine, da je Okružni sud donio rješenje 17. oktobra 2024. godine, a da je apelant podnio apelaciju 13. novembra 2024. godine, tj. nakon što je Okružni sud već donio navedeno rješenje, kojim je konkretni postupak okončan. Osim toga, Ustavni sud je zapazio i da je navedeno rješenje Okružnog suda od 17. oktobra 2024. godine apelant priložio uz apelaciju. Stoga, Ustavni sud je zaključio da konkretna apelacija, u momentu podnošenja, nije bila preuranjena.
Uvodne napomene
4. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, rješavajući po zahtjevu HE „Bistrica“ d.o.o. Foča (u daljnjem tekstu: zainteresovanog lica) za donošenje rješenja o odobrenju za građenje hidroelektrane B-2a na rijeci Bistrici, donijelo Rješenje broj 16-360-70/09 od 28. aprila 2010. godine. Tim rješenjem je zainteresovanom licu dato odobrenje za građenje navedene hidroelektrane, a prema detaljima i uslovima datim u tačkama od 1. do 6. dispozitiva tog rješenja.
5. Okružni sud je presudom broj 11 0 U 031432 22 U od 23. januara 2023. godine uvažio apelantovu tužbu protiv rješenja Ministarstva od 28. aprila 2010. godine i poništio osporeni akt. U obrazloženju presude, Okružni sud je, pored ostalog, naveo da se apelant 14. februara 2022. godine obratio Ministarstvu sa zahtjevom za slobodan pristup informacijama, te je tražio da mu se dostavi osporeno rješenje, a što je i učinjeno 11. marta 2022. godine. Tužbu protiv tog rješenja apelant je podnio 8. aprila 2022. godine.
Postupak u kojem su donesene osporene odluke
6. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 031432 23 Uvp od 19. septembra 2024. godine uvažio zahtjev Ministarstva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 23. januara 2023. godine i ukinuo tu presudu, te predmet vratio Okružnom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da se radi o okončanom postupku u kojem apelant nije učestvovao, pa eventualni propust donositelja akta da u postupak koji se tiče zaštite životne sredine, uključi zainteresovana lica koja se štite prema Aarhuskoj konvenciji i Zakonu o zaštiti životne sredine, nije moguće otkloniti na način na koji je učinio apelant, a to je kroz postupak slobode pristupa informacijama, te nakon toga, podnošenjem tužbe protiv akta koji je pribavio u takvom postupku. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da se takvo apelantovo postupanje protivi odredbi člana 15. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) koja propisuje da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Pri tome je istakao da je to zbog toga što osporeni akt nije dostavljen apelantu kao stranci u upravnom postupku, već u postupku u kojem je apelantu omogućen pristup informacijama pod kontrolom javnog organa. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da tužitelj, koji ima interes da učestvuje u postupku koji se tiče zaštite životne sredine, a propustom donositelja akta je, eventualno, onemogućen da učestvuje u tom postupku, ima mogućnost da podnese prijedlog za ponavljanje postupka prema uslovima propisanim odredbom člana 234. stav 1. tačka 9., u vezi sa članom 237. Zakona o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP), a ne tužbu kako je to učinio u konkretnom slučaju.
7. Okružni sud je rješenjem broj 11 0 U 031432 24 U 2 od 17. oktobra 2024. godine odbacio apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 28. aprila 2010. godine, kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, u suštini, istakao da tužitelj koji ima interes da učestvuje u postupku koji se tiče zaštite životne sredine, a propustom donositelja akta je, eventualno, onemogućen da učestvuje u tom postupku, ima mogućnost da podnese prijedlog za ponavljanje postupka prema uslovima propisanim odredbom člana 234. stav 1. tačka 9., u vezi sa članom 237. ZOUP-a. Međutim, Okružni sud je naveo da je apelant u konkretnom slučaju podnio tužbu, zbog čega je sud odlučio u skladu sa članom 22. tačka 1. ZUS-a.
8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te ukazuje i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant ukazuje na povredu člana 2. stav 5., člana 7., člana 8. i člana 9. stav 2. Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u odlučivanju i pristupu pravdi u pitanjima životne sredine. Također, apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz člana 2. stav 3., člana 14. stav 1., člana 16. i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kao i prava iz člana 4. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu protiv osporenog akta, koji mu nije dostavljen kao stranci u upravnom postupku, već u postupku u kojem mu je omogućen pristup informacijama pod kontrolom javnog organa, protivno odredbi člana 15. stav 2. ZUS. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja redovnih sudova proizlazi da je apelant u navedenoj situaciji, imao mogućnost da podnese prijedlog za ponavljanje postupka prema uslovima propisanim odredbom člana 234. stav 1. tačka 9., u vezi sa članom 237. ZOUP, a što on nije učinio (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2177/05 od 9. novembra 2006. godine, tačka 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman