Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3406/22 (D.I.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Uslovi pritvora ili zatvora
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3406/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3406/22 , rješavajući apelaciju D. I., na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) toč. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. I. podnesena protiv rješenja Pravosudne komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj SuPK-06-805/22-III od 5. augusta 2022. godine u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. I. podnesena zbog navodnog nehumanog tretmana u Kazneno-popravnom zavodu u Foči u kojem izdržava kaznu zatvora, u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. D. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Kurtović & Co“ d.o.o. iz Sarajeva, podnio je 2. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Pravosudne komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravosudna komisija) broj SuPK-06-805/22-III od 5. augusta 2022. godine i rješenja predsjednika Pravosudne komisije broj SuPK-06-805/2-II od 18. jula 2022. godine.
2. Rješenjem predsjednika Pravosudne komisije od 18. jula 2022. godine odbačena je kao preuranjena apelantova molba za premještaj iz Kazneno-popravnog zavoda Foča (u daljnjem tekstu: KPZ Foča) u Kazneno-popravni zavod Orašje.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant u molbi, kao razlog za premještaj, naveo udaljenost od mjesta prebivališta odnosno nemogućnost da ga posjećuju članovi obitelji. Također, naveo je da se ne može adekvatno liječiti u KPZ Foča, jer u toj ustanovi nema adekvatnih lijekova, da je u KPZ Foča hrana loša, te je ukazao na nedostatak aktivnosti tijekom boravka u toj ustanovi.
4. Predsjednik Pravosudne komisije je ukazao da je odredbom člana 37. stav (1) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZIKSBD) propisano da se na temelju molbe osuđenika ili na prijedlog rukovoditelja ustanove, nakon izdržane jedne polovice kazne zatvora, osuđeniku može odobriti premještaj iz jedne ustanove u drugu. Trećim stavom navedenoga člana propisano je da će se odbaciti kao preuranjena molba za premještaj koja je podnesena prije roka iz stava 1, odnosno prije nego što osuđenik izdrži polovicu izrečene kazne zatvora. Dalje, navedeno je da apelant u vrijeme podnošenja molbe, 22. juna 2022. godine, nije izdržao polovinu izrečene sedmogodišnje kazne zatvora. Naime, apelant je izdržavanje kazne započeo 20. maja 2022. godine (u pritvoru se nalazio od 17. maja 2020. godine do 9. septembra 2021. godine). Stoga je predsjednik zaključio da je njegova molba preuranjena, zbog čega je sukladno odredbi člana 37. stav (3) ZIKSBD, odbačena.
5. Rješenjem Pravosudne komisije od 5. augusta 2022. godine odbačena je apelantova žalba podnesena protiv prvostupanjskog rješenja.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelant navodima iznesenima u žalbi nije doveo u pitanje pravilnost primjene odredbe člana 37. ZIKSBD u prvostupanjskom rješenju. Ukazano je da apelant u žalbi nije osporavao činjenicu da u trenutku podnošenja molbe nije izdržao više od polovine izrečene kazne zatvora. Apelant je u žalbi ponovno ukazao na zdravstvene razloge i potrebu održavanja kontakta sa obitelji, raniju neosuđivanost, te okolnost da KPZ Foča ne posjeduje osnovne prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete kao argumente da mu se ipak dozvoli premještaj u KPZ Orašje ili neki drugi KPZ. Pravosudna komisija je ocijenila da je apelantova žalba nedopuštena. Ukazano je da je odredbom člana 37. stav 5 ZIKSBD propisano da se žalba Pravosudnoj komisiji može podnijeti samo protiv rješenja donesenoga na temelju člana 37. stav 2. ZIKSBD. Tim rješenjem, predsjednik Pravosudne komisije odlučuje o premještaju zatvorenika, te molbu usvaja ili odbija. U konkretnom slučaju, predsjednik Pravosudne komisije, postupajući po apelantovoj molbi za premještaj, nije donio rješenje o premještaju iz stava 2, nego rješenje iz stava 3 člana 37. ZIKSBD, kojim je apelantova molba odbačena kao preuranjena. Imajući to u vidu Pravosudna komisija je utvrdila da je apelantova žalba nedopuštena.
7. Apelant smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Europske konvencije.
8. Apelant je naveo da je molbu za premještaj podnio zbog zdravstvenih razloga i zbog činjenice što prilikom upućivanja na izdržavanje kazne zatvora nisu ispoštovani kriteriji propisani Pravilnikom o kriterijima za upućivanje zatvorenika na izdržavanje kazne. Apelant ukazuje da osnova za premještaj nisu bili razlozi propisani u odredbi člana 37. ZIKSBD. Naime, ističe da je molba za premještaj podnesena iz razloga što smatra da nije trebao biti upućen na izdržavanje kazne zatvora u Foču, jer postoje drugi kazneno-popravni zavodi u kojima je bila moguća njegova rehabilitacija. Apelant je ukazao da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao 21 godinu i da je tek prešao prag između mlade punoljetne osobe i punoljetne osobe prema Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku, kao i da ranije nije kažnjavan, te da je te okolnosti trebalo cijeniti prilikom upućivanja apelanta na izdržavanje kazne. Dalje, apelant ukazuje da je u skladu s odredbom člana 3. stav 2. ZIKSBD imao pravo na izbor ustanove za izdržavanje kazne zatvora. Apelant ukazuje da se na njega, s obzirom na to da je upućen na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Foča, primjenjuje Pravilnik o kriterijima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora RS. Apelant smatra da se sud prilikom upućivanja na izdržavanje kazne zatvora nije pridržavao propisanih kriterija iz razloga što ga je uputio na izdržavanje kazne zatvora u Foči, budući da je to ustanova u koju su smješteni zatvorenici koji izdržavaju najteže vrste kazneno-pravnih sankcija, te da taj KPZ neće doprinijeti njegovoj rehabilitaciji i resocijalizaciji. Dalje, apelant tvrdi da sud nije poštovao ni kriterij prebivališta. Ističe kako KPZ u Foči nije, imajući u vidu njegovo prebivalište, bio najbliža ustanova za izdržavanje kazne zatvora, nego su to Orašje, Banja Luka ili Zenica. Dalje, apelant je naveo da je za vrijeme boravka u KPZ Foča obolio i da mu liječnik nije prepisao lijekove i kreme jer ih nemaju u Zavodu. Također, naveo je da je ishrana loša, kao i da nema nikakvih aktivnosti. Dalje, apelant navodi da je njegovo psihičko stanje jako loše, da je depresivan i da će se obratiti psihijatru za pomoć. Navodi da boravi u ćeliji sa zatvorenicima koji su osuđeni na kazne dugotrajnog zatvora, da je kapacitet prostorije da može primiti 10 zatvorenika. Apelant je tražio da mu se nadoknade troškovi sastava apelacije u iznosu od 1.053,00 KM.
Relevantni propisi
9. Zakon o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 63/2018 i 55/2023) u relevantnom dijelu glasi:
Član 100 (1) Zatvorenik ima pravo na podnošenje pritužbi i drugih podnesaka direktoru Ustanove u vezi sa ostvarivanjem svojih prava i zakonom zaštićenih interesa koji se tiču izvršenja kazne zatvora, bez bojazni da će zbog toga trpjeti štetne posljedice. (2) Ukoliko zatvorenik nije dobio odgovor na upućenu pritužbu ili molbu ili nije zadovoljan odlukom, može podnijeti pismenu pritužbu Ministarstvu ili Instituciji ombudsmana za ljudska prava (u daljem tekstu: Ombudsman), putem Ustanove ili preko advokata po svom izboru. (3) Zatvorenik ima pravo da bez prisustva službenih lica Ustanove razgovara sa ovlašćenim službenicima - inspektorima Ministarstva koji vrše nadzor, Ombudsmanom i braniocem po svom izboru.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
11. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. Član 18. stav (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.a)Dopustivost - ratione materiae
13. U pogledu apelantovih navoda kojima je osporio rješenja Pravosudne komisije, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se postupak donošenja rješenja povodom apelantove molbe za premještaj, iz KPZ Foča u kojem izdržava kaznu zatvora u drugi KPZ na daljnje izdržavanje kazne zatvora, tiče određivanja osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. Europske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u predmetima u kojima se odlučivalo o apelacijama protiv odluka kojima je odbijen zahtjev apelanata kao pravomoćno osuđenih osoba, za premještaj u drugu ustanovu dosljedno zaključivao da se u tim postupcima nije odlučivalo ni na koji način o osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanata, niti o njihovim građanskim pravima (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4519/21 od 6. aprila 2022. godine, točka 23, dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. U skladu s tom praksom, utvrđivanje osnovanosti kaznene optužbe protiv apelanta je bilo predmet kaznenog postupka pred redovnim sudovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u dijelu u kojem se odnosi na apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.b)Dopustivost – neiscrpljivanje pravnih lijekova
15. U pogledu apelantovih navoda o navodnom nehumanom tretmanu u KPZ Foča, Ustavni sud podsjeća da prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom.
16. Imajući to u vidu, Ustavni sud podsjeća da je apelant naveo da je molbu za premještaj podnio zbog zdravstvenih razloga i zbog činjenice što prilikom upućivanja na izdržavanje kazne zatvora nisu ispoštovani kriteriji propisani Pravilnikom o kriterijima za upućivanje zatvorenika na izdržavanje kazne. Apelant je tvrdio da je za vrijeme boravka u KPZ Foča obolio i da mu liječnik nije prepisao lijekove i kreme jer ih nemaju u Zavodu. Također, naveo je da je ishrana loša, kao i da nema nikakvih aktivnosti. Dalje, apelant navodi da je njegovo psihičko stanje jako loše, da je depresivan i da će se obratiti psihijatru za pomoć. Ukazuje i na pretrpanost u ćeliji.
17. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi već razmatrao slična pravna pitanja u kontekstu navoda o povredi prava iz člana 3. Europske konvencije, a zbog uvjeta u pritvorskim prostorima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-5568/17 od 13. marta 2018. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je, u situaciji kad apelant svoje pritužbe vezane za uvjete u pritvoru nije uputio nadležnim organima shodno odredbama člana 46. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera u BiH, apelaciju odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Istaknuto je da navedeni stav korespondira i stavu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Šebalj protiv Hrvatske u kojoj je Europski sud zaključio da apelant, koji se žalio na kršenje prava iz člana 3. Evropske konvencije zbog loših uvjeta u zatvoru, nije iscrpio domaće pravne lijekove i [t[ako nije dao priliku domaćim vlastima da isprave situaciju kojoj prigovara pred Sudom, što je protivno načelu supsidijarnosti (vidi, Europski sud, Šebalj protiv Hrvatske, presuda od 28. juna 2011. godine, predstavka broj 4429/09, točka 177).
18. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je bio nezadovoljan uvjetima u KPZ Foča, apelant je imao mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 100. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske, podnese pritužbu direktoru Ustanove u vezi sa ostvarivanjem svojih prava i zakonom zaštićenih interesa koji se tiču izvršenja kazne zatvora. Apelant to u konkretnom slučaju nije učinio. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanje od strane Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te da se stoga apelacija u ovom dijelu ne može razmatrati.
19. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) toč. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman