Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4167/22 (K. K.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Istraga
- Krivični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4167/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4167/22 , rješavajući apelaciju Katarine Korda, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4), člana 57. stav (2) točka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je Katarina Kordapodnijela zbog privremenog oduzimanja vozila na temelju Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 17/21 od 24. maja 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je Katarina Kordapodnijela zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru broj T07 0 KT 0028989 24 zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Katarina Korda (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnijela je 6. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja istrage u predmetu Kantonalnog tužiteljstva u Mostaru (u daljnjem tekstu: tužiteljstvo) broj T07 0 KT 0028989 24.
2. Apelantica je 24. maja 2021. godine doživjela prometnu nezgodu. Policijska stanica Čitluk (u daljnjem tekstu: PS Čitluk) je o toj nezgodi sačinila zapisnik o očevidu broj 28/21 od 24. maja 2021. godine. U zapisniku je opisano zatečeno stanje na mjestu prometne nezgode. Policijski službenici su u zapisniku naveli da izražavaju sumnju u tijek nastanka prometne nezgode na način kako je to opisala apelantica. Na licu mjesta je sačinjena fotodokumentacija broj 28/21 od 24. maja 2021. godine. Sačinjena je i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 17/21 od 24. maja 2021. godine u kojoj je navedeno da su od apelantice privremeno oduzeti vozilo, ključ i prometna dozvola.
3. PS Čitluk je Tužiteljstvu 27. jula 2021. godine dostavilo Izvještaj o događaju broj 02-02/5-7-
04716/21. U izvještaju je navedeno da je 24. maja 2021. godine ta PS zaprimila prijavu da je došlo do prometne nezgode. Izlaskom na lice mjesta utvrđeno je da se na određenoj dionici ceste nalazi vozilo prevrnuto na lijevu bočnu stranu, a pored ceste se nalazi kameni suhozid, na kojemu su razbacani i polomljeni dijelovi plastike od vozila. Kao vozač je zatečena apelantica. Dalje, navedeno je da detaljnim pregledom mjesta događaja nisu uočeni nikakvi tragovi na cesti koji bi se mogli dovesti u vezi sa nastankom prometne nezgode. Pregledom oštećenja na vozilu je zaključeno da oštećenja nisu razmjerna s mjestom kontakta vozila i kamenog suhozida, s obzirom na visinu suhozida. Također, primijećeno je da se ručica mjenjača nalazila u drugom stupnju prijenosa, a sjedalo vozača je maksimalno udaljeno od volana, što ne odgovara apelanticinim tjelesnim proporcijama. Dalje, Tužiteljstvu su uz izvještaj dostavljeni Zapisnik o očevidu PS Čitluk od 24. maja 2021. godine. Dostavljen je i Zapisnik o saslušanju apelantice koja je navela da je kritične prilike ugledala vozilo koje je išlo prema njezinom vozilu, te prešlo na njezinu stranu i da ne bi došlo do udara, bježala je vozilom udesno, ali je udarila vozilom u suhozid prednjim desnim krajem zbog čega je došlo do prevrtanja vozila na prednju desnu stranu. Dalje, dostavljen je nalaz Centra za urgentnu medicinu na apelanticino ime iz kojeg proizlazi da je apelantica zadobila određene povrede. Dostavljen je i nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke iz kojega proizlazi da je vozilo bilo tehnički ispravno i u prosječnom stanju prije prometne nezgode, a da se mjesto kontakta i sami tijek nezgode može utvrditi kroz prometno vještačenje, ali tek nakon dostave policijskog zapisnika, skice lica mjesta i fotodokumentacije.
4. Tužiteljstvo je, nakon prijema izvještaja, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, odnosno u cilju utvrđivanja da li je eventualno zatečeno stanje na mjestu saobraćajne nezgode fingirano, izdalo naredbu za prometno vještačenje. Iz Nalaza i mišljenja vještaka prometne struke tužiteljstvo je utvrdilo da se vozilo kojim je upravljala apelantica kretalo cestom brzinom oko 48 km/h i da je u jednom trenutku sišlo van svoje ivice kolovoza i ostvarilo nalet na početak kamenog suhozida. Dalje, navedeno je da je analizom svih dostavljenih dokumenata zaključeno da se može odrediti tehnički održiv tijek nastanka nezgode, te da je posljedicom naleta vozila na kameni suhozid došlo do odranjanja kamenja suhozida, penjanja prednjeg dijela vozila na odronjeno kamenje i prevrtanja vozila na lijevi bočni dio. Vještak je zaključio, postavljanjem vozila u primarni kontakt sa početkom kamenog suhozida, da su oštećenja prednjeg čeonog dijela vozila kompatibilna sa početkom kamenog suhozida po geometriji, te da je u konkretnom slučaju postojala reakcija vozila upravljačem udesno na izbjegavanje opasnosti iz suprotnog smjera, pa je apelanticina izjava tehnički održiva i vjerodostojna.
5. Tužiteljstvo donijelo naredbu o neprovođenju istrage broj T07 0 KT 0028989 24 od 24. maja 2024. godine. Naime, Tužiteljstvo je, imajući u vidu nalaz vještaka prometne struke u kojemu je navedeno da su oštećenja na vozilu kompatibilna sa početkom kamenog suhozida po geometriji, te da je apelanticina izjava suglasna s objektivnim dokazima, zaključilo da nisu potvrđeni navodi - sumnje izražene u Zapisniku o uviđaju PS Čitluk o tijeku nastanka prometne nezgode na način na koji je to opisala apelantica. Zaključeno je, također, da iz dokaza ne proizlaze osnove sumnje da je apelantica počinila kazneno djelo zloupotrebe osiguranja, niti bilo koje drugo kazneno djelo na koje Tužiteljstvo pazi po službenoj dužnosti.
6. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica je navela da se povreda njenih prava ogleda u činjenici da trpi posljedice istrage i da ju se već tretira kao krivca za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Smatra da je povreda prava na pravično i efikasno suđenje bez odlaganja očigledna kada se uzme u obzir trajanje istrage (jedna godina). Također je istakla da trpi štetu zbog izuzimanja vozila. Navodi da je na taj način došlo do uskraćivanja prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Apelantica predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i, ukoliko smatra osnovanim, dosudi pravičnu naknadu zbog nastale materijalne i nematerijalne štete.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
10. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-
106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Ustavni sud u konkretnom slučaju ne može smatrati konačnom odlukom Potvrdu o privremenom oduzimanju vozila od 24. maja 2021. godine. Naime, od apelantice su predmeti privremeno oduzeti na temelju odredbe člana 80. Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) kojom je propisano da se predmeti mogu privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odgađanja. U potvrdi je navedeno da, na temelju člana 83. ZKP, osoba od koje su privremeno oduzeti predmeti ima pravo žalbe koja ne zadržava privremeno oduzimanje predmeta. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelantica nije navela u apelaciji, niti to proizlazi iz stanja u spisu, da je podnijela žalbu kojom bi ovaj postupak policijskih službenika dovela u pitanje. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 88. ZKP propisana mogućnost podnošenja zahtjeva za vraćanje privremeno oduzetih predmeta. Međutim, ne proizlazi da je apelantica tijekom postupka podnijela takav zahtjev. S obzirom na to proizlazi da apelantica nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio ishodila odluku u ovom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u odnosu na postupak oduzimanja vozila ne može razmatrati.b)U odnosu na navode o duljini trajanja istrage
13. S druge strane, u pogledu navoda koji se odnose na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
14. Ustavni sud ukazuje da, iako je osnovna svrha člana 6. Europske konvencije, kada je riječ o kaznenom postupku, da osigura pravično suđenje na „sudu“ koji je nadležan da rješava o „svakoj krivičnoj optužbi“, to ne znači da se taj član ne primjenjuje i na predkazneni postupak. Prema tome, član 6. može biti mjerodavan prije nego što predmet dođe u fazu suđenja (pred sud) ako i u mjeri u kojoj postoji vjerojatnost da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena inicijalnim nepoštovanjem odredaba tog člana (vidi, Europski sud, Atristain Gorosabel protiv Španjolske, presuda od 18. januara 2022. godine, predstavka broj 15508/15, točka 40).
15. U pogledu apelantičinog statusa žrtve kršenja njenih prava, Ustavni sud ukazuje da je Europski sud u predmetu Blaj protiv Rumunjske ispitao kontekst u kojem su poduzete radnje protiv podnositelja zahtjeva koji je uhvaćen u samom činu počinjenja kaznenog djela koruptivne prirode (in flagrante delicto). Za Sud, uzimanje forenzičkih uzoraka na mjestu zločina i od podnositelja zahtjeva te pozivanje podnositelja zahtjeva da otvori omotnicu u svom uredu sugeriralo je da su vlasti postupale s podnositeljem zahtjeva kao s osumnjičenikom. U tim okolnostima, informacije koje su podnositelju zahtjeva priopćene tijekom naknadnog ispitivanja implicitno su i značajno utjecale na njegovu situaciju, aktivirajući primjenu člana 6. Europske konvencije (vidi, Europski sud, Blaj protiv Rumunjske, presuda od 8. aprila 2014. godine, predstavka broj 36259/04, toč. 73. i 74).
16. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Vidak protiv Hrvatske, presuda od 23. septembra 2021. godine, aplikacija broj 67141/14, točka 58).
17. Prema praksi Europskog suda, period koji treba uzeti u obzir prema članu 6. stavu 1. Europske konvencije mora se autonomno odrediti. Taj period počinje u trenutku kada se protiv osobe podignu formalne optužbe ili kada je ta osoba na neki drugi način značajno pogođena radnjama koje su poduzela tijela kaznenog progona kao rezultat sumnje protiv nje (vidi, Europski sud, Pedersen i Baadsgaard protiv Danske, presuda od 17. decembra 2004. godine, predstavka broj 49017/99, točka 44).
18. Ustavni sud podsjeća da je apelantica doživjela prometnu nezgodu, da je PS Čitluk o toj nezgodi sačinila zapisnik o očevidu u kojemu je izražena sumnja u tijek nastanka prometne nezgode na način kako je to opisala apelantica. Osim toga, od apelantice je privremeno oduzeto vozilo, ključ i prometna dozvola. Imajući u vidu navede standarde iz prakse Europskog suda, Ustavni sud smatra da je trenutak izražavanja sumnje u istinitost apelantičinog opisa načina nastanka nezgode i privremenog oduzimanja vozila od nje označio trenutak kada je apelantica „značajno pogođena radnjama koje su poduzela tijela kaznenog progona kao rezultat sumnje protiv nje“, što je implicitno i značajno utjecalo na njezinu situaciju, pa je zbog toga apelantica zaštićena garancijama iz člana 6. Europske konvencije.
19. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno zbog dužine trajanja istrage. Međutim, Ustavni sud, također, zapaža da je apelantica u apelaciji navela da štetu zbog ovog postupka trpi društvo Erovin d.o.o. kao posljedicu izuzimanja dokumentacije u svrhu istrage. Dalje, apelantica je predložila Ustavnom sudu da naloži Općinskom sudu u Širokom Brijegu, u skladu sa ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti radi otklanjanja sustavnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. U vezi s navedenim Ustavni sud ukazuje da apelantica nije obrazložila na koji je način Općinski sud u Širokom Brijegu utjecao na dužinu ove istrage, imajući u vidu načelo akuzatornosti i isključivo ovlaštenje i nadležnost tužiteljstva da rukovodi istragom. Osim toga, apelantica nije dalje obrazlagala od kakvog je utjecaja šteta koju trpi društvo Erovin d.o.o. zbog izuzimanja dokumentacije, nije obrazložila o kakvoj se dokumentaciji radi, niti od kakvoj je utjecaja okolnost da je prema tom društvu eventualno povrijeđeno načelo in dubio pro reo.
20. Dalje, razmatrajući apelanticine navode o dužini trajanja ovog postupka, Ustavni sud je utvrdio da su Zapisnik o očevidu i Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sačinjeni 24. maja 2021. godine, a da je naredba o neprovođenju istrage donesena 24. maja 2024. godine. Dakle, postupak u ovom predmetu je trajao tri godine. Dalje, s obzirom na činjenice koje bilo potrebno utvrditi u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu. Tužiteljstvo je tijekom postupka, nakon što je razmotrilo dokumentaciju koja je dostavljena uz Izvještaj o događaju PS Čitluk, u cilju provjere sumnji izraženih u tom izvještaju, angažiralo vještaka prometne struke. Nakon što je taj izvještaj dostavljen, Tužiteljstvo je, ocjenom svih dokaza, zaključilo da iz njih ne proizlazi osnova sumnje da je apelantica počinila kazneno djelo zloupotrebe osiguranja, te je donijelo naredbu o neprovođenju istrage. Imajući navedeno u vidu, Ustavni sud ne nalazi da dužina ovog, relativno složenog postupka prelazi granice „razumnosti“ u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. Iako apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, imajući u vidu naprijed navedeno, kao i trajanje postupka kao cjeline, Ustavni sud zaključuje da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa je u odnosu na ove navode apelacija očigledno (prima facie) neutemeljena.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman