Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4393/24 (N. D. i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4393/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 15. prosinca 2025. godine, u predmetu broj AP-4393/24, rješavajući apelacije Nezira Durakovića i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Nezir Duraković protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009152 24 od 4. listopada 2024. godine;

S. P. protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009230 24 od 12. prosinca 2024. godine;

R. K. protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009222 24 od 30. prosinca 2024. godine;

Nahid Aganović protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0009456 24 od 23. prosinca 2024. godine i

Oleg Krautblat protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0026100 25 od 10. srpnja 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4393/24

1. Nezir Duraković (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. studenog 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0009152 24 od 4. listopada 2024. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo KS) od 9. travnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv N. D., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva KS od 26. kolovoza 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 4. listopada 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.

3. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela Ugrožavanje sigurnosti iz članka 183. stavak (1) Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Pri tome, ukazano je da apelant svoje navode iz kaznene prijave zasniva na tome da je prijavljeni uputio verbalnu prijetnju, pobliže navedenu u obrazloženju osporenog rješenja. U vezi s tim, Federalno tužiteljstvo je navelo da se prijetnja prijavljenog izrečena apelantu ne može smatrati ozbiljnom prijetnjom, odnosno prijetnjom podobnom da ugrozi apelantovu sigurnost. S obzirom na to, Federalno tužiteljstvo je zaključilo da u konkretnom slučaju radnje prijavljenog nemaju obilježja kaznenog djela.

2. AP-596/25

4. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. veljače 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0009230 24 od 12. prosinca 2024. godine. Apelant je 12. veljače 2025. godine dopunio apelaciju u kojoj ističe da je naknadno primijetio tiskarske greške u apelaciji, pa ih tom dopunom ispravlja.

5. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo ZE-DO Kantona) od 6. lipnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv više prijavljenih osoba, poimenično navedenih u obrazloženju naredbe, jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva ZE-DO Kantona od 13. kolovoza 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 12. prosinca 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.

6. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant prijavio više osoba koje su, vršeći svoje službene dužnosti, donosile odluke kojima je odbijen apelantov zahtjev za ovjeru IV. semestra i upis u III. godinu na III. ciklusu studija visokoškolske ustanove i sveučilišta čiji je apelant bio student, te je prestao apelantov status studenta te visokoškolske ustanove. Pored toga, navelo je da je apelant konkretnom kaznenom prijavom prijavio i inspektore koji su, po njegovoj prijavi, proveli inspekcijski nadzor nad radom visokoškolske ustanove čiji je apelant bio student, te ustanovili da nije bilo nepravilnosti i nezakonitosti u radu te institucije. Pri tome, ukazano je da tužiteljstva nisu nadležna da preispitaju pravilnost odluka kojima se odlučuje o pravima i obvezama studenta, izuzev u slučajevima kada prilikom donošenja takvih odluka nije učinjeno neko kazneno djelo. U vezi s tim, Federalno tužiteljstvo je navelo da je izvršen uvid u kompletan spis predmeta i detaljnom analizom priloženih dokaza utvrđeno da u konkretnom slučaju radnje prijavljenih osoba nemaju obilježja kaznenog djela.

3. AP-621/25

7. R. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanjin Bandović, odvjetnik iz Živinica, podnio je 13. veljače 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0009222 24 od 30. prosinca 2024. godine.

8. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva Kantona Središnja Bosna (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo KSB) od 26. travnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv E. K., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva KSB od 25. lipnja 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 30. prosinca 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.

9. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu protiv prijavljene inspektorice nadležne inspekcije koja je protiv apelanta pokrenula prekršajni postupak, zbog kaznenog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz članka 383. stavak (1) KZFBiH. Pri tome, ukazano je da apelant svoje navode iz kaznene prijave zasniva na tome da je prijavljena iskorištavanjem svog službenog položaja u dva navrata svjesno i s namjerom izbjegla svjedočiti pred nadležnim sudom navedenom prekršajnom postupku. U vezi s tim, ukazao je da apelant za navedene tvrdnje nije dostavio dokaze, a koji bi upućivali na to da je prijavljena s izravnim umišljajem postupila na navedeni način. S obzirom na to, Federalno tužiteljstvo je zaključilo da u konkretnom slučaju radnje prijavljene nemaju obilježja kaznenog djela.

4. AP-835/25

10. Nahid Aganović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vlado Adamović, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 25. veljače 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Federalnog tužiteljstva broj T11 0 KTA 0009456 24 od 23. prosinca 2024. godine.

11. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnog Tužilaštva ZE-DO Kantona od 12. rujna 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv N. H., jer iz prijave i pratećih spisa nema dovoljno dokaza da je prijavljeni počinio kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva ZE-DO Kantona od 15. listopada 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe. Rješenjem Federalnog tužiteljstva od 23. prosinca 2024. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba i navedena naredba i rješenje ocjenjeni kao pravilni i zakoniti.

12. U obrazloženju rješenja Federalno tužiteljstvo je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela Izazivanje opće opasnosti iz članka 323. stavak (1) KZFBiH. U vezi s tim, ukazano je da je prijavljeni pucao iz vatrenog oružja, što neprijeporno predstavlja jedno od bitnih obilježja kaznenog djela za koje je prijavljen. Međutim, Federalno tužiteljstvo je istaknulo da se u konkretnom slučaju nisu ostvarila sva ostala bitna, kumulativno propisana, obilježja kaznenog djela, jer apelant navedene prilike nije izazvao konkretnu opasnost po život bilo koje osobe ili imovine u većem opsegu. Naime, ukazano je da iz izjave svjedoka i drugih materijalnih dokaza proizlazi da je apelant pucao iz vatrenog oružja u nenaseljenom mjestu u zrak i drvo s cijevi okrenutom od mjesta gdje su se nalazili prisutni. Imajući u vidu navedeno, Federalno tužiteljstvo zaključilo je da nema dovoljno dokaza da je prijavljeni počinio kazneno djelo za koje je prijavljen.

5. AP-3681/25

13. Oleg Krautblat (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 4. kolovoza 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BiH) broj T20 0 KTP 0026100 25 od 10. srpnja 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu da obustavi svako daljnje postupanje po optužnici tog tužiteljstva podignutoj protiv apelanta do odluke Ustavnog suda u ovom predmetu“. Osim toga, apelant podnesenom privremenom mjerom traži da Ustavni sud „naloži Parlamentarnoj skupštini BiH da formira povjerenstvo radi utvrđivanja i isplate pravične materijalne i nematerijalne štete apelantu“.

14. Naredbom o neprovođenju istrage Tužiteljstva BiH od 2. travnja 2024. godine odlučeno je da se neće provesti istraga po apelantovoj kaznenoj prijavi protiv D. P., jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. Rješenjem Tužiteljstva BiH od 10. srpnja 2025. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba izjavljena protiv navedene naredbe.

15. U obrazloženju rješenja Tužiteljstvo BiH je navelo da je apelant podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz članka 220. stavak (1) Kaznenog zakona BiH. Pri tome, ukazano je da apelant svoje navode temelji na tome da je prijavljeni, postupajući kao ovlaštena službena osoba, iznudio iskaz Dž. O., koji je dao u svojstvu osumnjičenog i u njemu priznao radnje koje mu se stavljaju na teret. Međutim, Tužiteljstvo BiH je istaknulo da apelant navedene tvrdnje nije ničim potkrijepio. Pri tome, ukazano je da iz stanja spisa proizlazi da branitelj prijavljenog nije podnio prijavu u vezi postupanja tužitelja i ovlaštenih službenih osoba u tom predmetu, te da je osumnjičeni zapisnik vlastoručno potpisao i na taj način potvrdio istinitost onoga što je naveo u svom iskazu. Zatim, ukazano je da je Kantonalni sud u Sarajevu 17. prosinca 2024. godine potvrdio optužnicu protiv osumnjičenog i apelanta. Imajući u vidu navedeno, Tužiteljstvo BiH je zaključilo da radnje prijavljenog nemaju obilježja kaznenog djela.

Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4393/24.

Apelacijski navodi

17. Apelanti u svim apelacijama ukazuju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Također, apelanti su se, izuzev apelanta u predmetu broj AP-596/25, pozvali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i kršenje prava na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;

19. Razmatrajući pitanje jesu li u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojem su donesene osporene odluke, odnose na „utemeljenost kaznene optužbe“ protiv treće osobe, u kojem se apelanti pojavljuju u svojstvu podnositelja kaznene prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u kaznenim postupcima, članak 6. Europske konvencije garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog članka. Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja navedenog članka 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-

19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine i AP-3809/20 od 12. siječnja 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka

6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Također, Ustavni sud ukazuje da su navodi koje su istaknuli apelanti, izuzev apelanta u predmetu AP-596/25, kojima ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i kršenje zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao akcesornih prava, u vezi s pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

21. Sukladno navedenom, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP-3681/25, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u tom predmetu.

23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4393/24 (N. D. i drugi) | Sudska praksa | Aktio