Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3497/25 (Edin i Duda SpahićZaključka o dozvoli izvršenja Općine Novo Sarajevo, Službe za inspekcijske poslove broj 04-19-7379/21 od 10. novembra 2021. godine)
Odluka donesena 07. 10. 2025.
- Privremena mjera - usvojena
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3497/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
07. 10. 2025.
Tekst odluke
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, 8. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-3497/25, rješavajući zahtjev Edina Spahića i Dude Spahić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Edina Spahića i Dude Spahić za donošenje privremene mjere.
Nalaže se odlaganje provođenja izvršenja Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Novo Sarajevo, Službe za inspekcijske poslove broj 04-19-7379/21 od 10. novembra 2021. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Spahić i Duda Spahić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Fuad Kačapor, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 U 042002 24 Uvl od 26. maja 2025. godine i 09 0 U 042002 22 Uz od 9. februara 2023. godine.
2. Apelanti su podneskom od 5. septembra 2025. godine zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja izvršenja Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Novo Sarajevo, Službe za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-19-7379/21 od 10. novembra 2021. godine i Rješenja Službe o rušenju bespravno dograđenog i nadograđenog dijela stambenog objekta apelanata u ulici Varaždinska broj 9., u Sarajevu, broj 04-19-7379/21 od 7. oktobra 2021. godine. Apelanti su 26. septembra 2025. godine urgirali postupanje po prijedlogu za donošenje privremene mjere, dok su 7. oktobra 2025. godine dopunili apelaciju. Postupak inspekcijskog nadzora po službenoj dužnosti
3. Rješenjem Službe broj 04-19-7379/21 od 7. oktobra 2021. godine apelantima je naređeno da sruše bespravno dograđeni i nadograđeni dio stambenog objekta u ulici Varaždinska broj 9., u Sarajevu, čiji su oni investitori, a koji postupak je inicirao A. P. (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva).
4. Zaključkom Službe broj 04-19-7379/21 od 10. novembra 2021. godine dozvoljeno je navedeno izvršenje.
Postupak za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH okončan osporenim odlukama
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 042002 22 Uz od 9. februara 2023. godine, u postupku zaštite sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH, uvažen je zahtjev podnositelja zahtjeva i zabranjeno je Službi vršenje nezakonite radnje neizvršavanjem Zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine.
6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je Služba u izjašnjenju od 2. februara 2023. godine na navedeni zahtjev, pored ostalog, istakla kako je prinudno izvršenje navedenog rješenja kompleksno za izvršenje, jer bi time bio statički ugrožen legalno izgrađeni dio objekta, a nakon samog rušenja bilo bi potrebno izvesti radove na izgradnji fasadnih zidova i krova objekta. Budući da to zahtjeva velika finansijska sredstva podnositelj zahtjeva se obratio općinskom načelniku sa zahtjevom za odobrenje sredstva. Nakon toga je zatraženo mišljenje Općinskog pravobranilaštva koje je predložilo da se izvrši vještačenje od strane vještaka građevinske struke kako bi se utvrdilo da li će rušenje bespravno izvedenih dijelova objekta ugroziti postojanje legalno izgrađenog dijela objekta, s ciljem izbjegavanja nastanka štete većeg obima. Dalje je u izjašnjenju navedeno da se prema pribavljenom mišljenju vještaka građevinske struke može zaključiti da će prilikom rušenja i odvajanja novoizgrađenih dograđenih i nadograđenih dijelova nužno doći do očekivanog oštećenja izvorno izgrađene nosive strukture, u procentu najmanje 60%. Također, ukazano je da je Općinsko pravobranilaštvo dostavilo izjašnjenje 2. februara 2023. godine u kojem je navedeno da Općina Novo Sarajevo nema u budžetu za 2023. godinu predviđena sredstva u iznosu koji je potreban za izvođenje radova u skladu sa procjenom stalnog sudskog vještaka, te da bi se uklanjanjem nelegalnog dijela objekta, većinski legalni dio objekta bio doveden u neupotrebljivo stanje. Dakle, istaknuto je da bi na taj način apelanti ostali bez doma, te da Služba u tom slučaju treba postupati u interesu Općine Novo Sarajevo i svih njenih građana.
7. Međutim, Kantonalni sud je citirao odredbu člana 60. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) i naveo da se u ovom slučaju, u postupku administrativnog izvršenja, neizvršavanje Zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine smatra radnjom tog postupka (radnja nečinjenja) koja se odnosi na samo izvršenje. Obrazloženo je da se navedeno postupanje smatra nezakonitom radnjom službene osobe organa uprave, tj. Službe, kojom se protivno zakonu sprječava i ograničava podnositelju zahtjeva vršenje Ustavom zagarantovanih prava i sloboda. Pri tome je obrazloženo da se podnesenim zahtjevom osnovano ističe da je propuštanjem Službe da izvrši radnju koju je po zakonu dužna da izvrši (određenu navedenim rješenjem i zaključkom) povrijeđeno pravo podnositelja zahtjeva zajamčeno relevantnim odredbama Ustava Federacije BiH. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je podnositelju zahtjeva, koji je prvi komšija apelanata, uskraćeno pravo na neometano uživanje imovine, pa s obzirom da mu u vezi sa takvom povredom prava nije osigurana druga sudska zaštita, zahtjev koji je podnesen tom sudu je osnovan. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da je imao u vidu da postoji spisak (operativni plan rušenja) bespravno izgrađenih objekata za koje su nadležni urbanističko-građevinski inspektori Službe donijeli rješenja o uklanjanju i zaključke o dozvoli izvršenja i da se na broju 204. tog spiska nalazi stambeni objekat apelanata za koji se traži izvršenje. Također, sud je ukazao da je imao u vidu i podatak da Općina Novo Sarajevo u budžetu za 2023. godinu nema predviđena sredstva procjene koliko će koštati izvođenje radova, ali je interes svih građana, pa i podnositelja zahtjeva, da zaštite svoja prava i slobode kod nadležnog Kantonalnog suda u skladu sa navedenim zakonom, kada im nije osigurana druga sudska zaštita.
8. Rješenjem Kantonalnog suda 09 0 U 042002 24 Uvl od 26. maja 2025. godine, tužba apelanata za ponavljanje postupka (okončanog rješenjem Kantonalnog suda od 9. februara 2023. godine) je odbačena, te je odbačen i prijedlog za odlaganje izvršenja do donošenja konačne odluke.
9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelanti, pored ostalog, u tužbi naveli da je sporni objekat, za koji je donesen zaključak o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine, uvršten na spisak objekata predviđenih za uklanjanje prinudnim putem i nalazi se na rednom broju
204. Pri tome su apelanti istakli da ilegalni nadograđeni dio njihovog doma, koji je sada sastavni dio legalnog objekta, ne pripada nijednoj od kategorija predviđenih za prioritetno rušenje, čime se osporeno rješenje suprotstavlja internim smjernicama Službe i načelu zakonitosti i postupanjima u praksi Službe. Također, apelanti ukazuju da osporeno rješenje predviđa rušenje dijela njihovog objekta što bi ugrozilo statičnost legalnog dijela izgrađenog objekta davne 1963. godine i dovelo do gubitka jedinog doma koji posjeduju i u kojem se odvija svakodnevni život. U vezi s tim su naveli da je njihov dom objekat dupleks konstrukcije, pa bi rušenje dijela njihovog objekta prouzrokovalo štetu na objektima trećih lica, čime se narušavaju načela pravičnosti i proporcionalnosti. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da je u odgovoru na tužbu Služba navela da je shodno rješenju od 9. februara 2023. godine poduzela aktivnosti koje je bilo neophodno realizovati kako bi se stvorili uslovi za prinudno izvršenje uklanjanja nadograđenih dijelova objekta, čiji su investitori apelanti. Odnosno ukazano je da je izrađen glavni projekat sa projektantskom procjenom vrijednosti radova u iznosu od cca 125.000,00 KM, te su ta sredstva na stavci rušenje objekata radi privođenja konačnoj namjeni planirana u budžetu za 2025. godinu, čime su stvoreni uslovi za izvršenje tog rješenja. Kantonalni sud je citirao relevantne odredbe ZUS koje se tiču ponavljanja postupka te ukazao da su apelanti saznali za razlog za ponavljanje postupka već 22. novembra 2023. godine (kada su telefonskim putem obaviješteni o postojanju spornog rješenja od strane Službe). Budući da su tužbu za ponavljanje postupka podnijeli 31. decembra 2024. godine očigledno je da je podnesena nakon proteka od 30 dana od dana saznanja za razlog ponavljanja. Osim toga, Kantonalni sud je, imajući u vidu relevantne odredbe ZUS, ukazao da je prijedlog za odlaganje izvršenja odbacio s obzirom da se ne može tražiti odlaganje izvršenja rješenja suda od 9. februara 2023. godine, nego samo osporenog upravnog akta.
Navodi apelanata
10. Apelanti navode da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da su povrijeđena proceduralna pravila jer su 22. novembra 2023. godine obaviješteni putem telefona od strane Službe o postojanju osporenog rješenja, međutim tvrde da nisu bili stranka u postupku u kojem je to rješenja doneseno, čime su prekršena njihova prava propisana Zakonom o upravnom postupku. Ističu da je 17. februara 2023. godine održan sastanak u prostorijama Općine Novo Sarajevo, na kojem su prisustvovale osobe nadležne za ovu tematiku i da su doneseni zaključci, kojima je pored ostalog, dio njihovog stambenog objekta za koji je donesen zaključak o dozvoli izvršenja uvršten na spisak objekata (kao 204) predviđenih za uklanjanje prinudnim putem. Osim toga, ukazali su da se prioritetno rušenje odnosi na slučajeve kada je objekat izgrađen na javnoj površini, na infrastrukturnom koridoru ili na nestabilnom terenu, a što u ovom predmetu nije slučaj. Dalje, tvrde da su im podnositelj zahtjeva i njegova supruga svojevoljno dali saglasnost za izvođenje radova. Isto tako, ukazuju da su Služba i podnositelj zahtjeva prilikom donošenja spornog rješenja, svjesno prešutili sudu da i on ima ilegalno nadograđen objekat i da je Služba donijela rješenje o rušenju od 26. novembra 2021. godine i zaključak o dozvoli izvršenja od 14. juna 2022. godine, koji do danas nisu provedeni, a istrajava se na takvom postupanju prema apelantima. Pri tome tvrde da nisu počeli sa izvođenjem radova prije pribavljanja saglasnosti komšija. Također, tvrde da je odbacivanjem zahtjeva zbog navodne ničim dokazane neblagovremenosti sud faktički onemogućio apelantima pristup sudskoj zaštiti, iako su podnijeli tužbu u objektivnom roku.
11. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelanti su naveli da su na sastanku održanom 2. septembra 2025. godine od strane općinske inspektorice, općinskog pravobranitelja i općinske načelnice obaviješteni da će se u narednom mjesecu pristupiti rušenju doma apelanata, postupajući po rješenju Kantonalnog suda. Dalje su naveli da bi takvim postupanjem bilo povrijeđeno posebno njihovo pravo na dom, što je nedopustivo, a posebno uvažavajući činjenicu porodične zajednice sa njihovom maloljetnom djecom u toj nekretnini. Ističu da bi rušenje prouzrokovalo veliku i nenadoknadivu materijalnu i nematerijalnu štetu, kako za apelante tako i za treća lica, jer se radi o objektu tipa dupleks, što je potvrđeno i nalazom stalnog sudskog vještaka građevinske struke kojeg je angažovala sama Općina Novo Sarajevo. Pri tome ukazuju da će ukoliko ipak dođe do rušenja njihovog doma neko morati snositi odgovornost za nastalu štetu jer bi bila posljedica nezakonitog i neproporcionalnog postupanja državnih organa. Najzad, tvrde da bi rušenje učinilo dalji tok postupka bespredmetnim jer bi šteta već bila počinjena i to bez realne mogućnosti vraćanja u prvobitno stanje u slučaju uspjeha u tekućim postupcima pred sudskim organima.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
13. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud smatra da predočene okolnosti i dokazi koje su apelanti dostavili ukazuju da bi izvršavanjem Zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine, prije donošenja konačne odluke o apelaciji, apelantima mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je konkretni postupak zaštite sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH usmjeren na izvršavanje Zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine kojim je određeno rušenje bespravno dograđenog i nadograđenog dijela kuće apelanata, koja prema navodima apelanata, predstavlja jedini dom njih i njihove maloljetne djece. S druge strane, Ustavni sud smatra da privremeno odlaganje izvršavanja zaključka o dozvoli izvršenja ne bi u znatnijoj mjeri otežalo položaj podnositelja zahtjeva u postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, te da je potrebno da se privremeno odloži provođenje rješenja Kantonalnog suda kojim je Službi zabranjeno neizvršavanje Zaključka o dozvoli izvršenja od 10. novembra 2021. godine, dok Ustavni sud u međuvremenu ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Svrha privremene mjere i jest da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman