Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1068/23 (S. S.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izmijenjene pravne okolnosti
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1068/23

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1068/23, rješavajući apelaciju Senada Sulejmanagića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka g), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 16. travnja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Senada Sulejmanagića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 001981 24 Rsž 3 od 3. srpnja 2024. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Senadu Sulejmanagiću isplati iznos od 950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Sulejmanagićapodnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 001981 22 Rsž 2 od 17. siječnja 2023. godine zbog toga što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senad Sulejmanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 3. ožujka 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Čitluku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 55 0 Rs 001981 22 Rs 2 od 10. svibnja 2022. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 55 0 Rs 001981 22 Rsž 2 od 17. siječnja 2023. godine te zbog duljine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po apelantovoj reviziji podnesenoj protiv navedene presude Kantonalnog suda.

2. Apelant je 4. prosinca 2024. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda od 8. listopada 2024. godine kojim je odbačena revizija tuženog „Globtour“ d.o.o. Međugorje (u daljnjem tekstu: tuženi) podnesena protiv presude Kantonalnog suda od 3. srpnja 2024. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda, Vrhovnog suda i tuženog zatražena je 12. ožujka 2023. i 29. srpnja 2025. godine dostava odgovora na apelaciju. Općinski sud, Kantonalni sud i tuženi su dostavili odgovore na apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju. Odgovori na apelaciju redovnih sudova i tuženog su 4. travnja 2023. godine i 25. kolovoza 2025. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na eventualno izjašnjenje. Apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 15. veljače 2016. godine podnio tužbu protiv tuženog radi poništenja odluke o otkazu i isplate. Apelant je tvrdio da je postupak otkaza ugovora o radu proveden nezakonito i uz primjenu Zakona o radu Federacije BiH – u daljnjem tekstu: Zakon o radu („Službene novine FBiH“ broj 62/15), pri čemu je ukazivao da se na konkretni slučaj trebaju primijeniti odredbe Zakona o radu („Službene novine FBiH“ br. 43/99, 32/00 i 29/03).

6. Presudom Općinskog suda od 8. lipnja 2018. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke Nadzornog odbora i direktora tuženog od 8. prosinca 2015. godine o izrečenom prestanku radnog odnosa, odluka Povjerenstva za disciplinski postupak od 8. prosinca 2015. godine, te da se utvrdi da apelantu nije otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2015. godine. Također, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženom da mu uspostavi radnopravni status i da mu isplati naknadu u visini prosječne mjesečne plaće koju bi ostvario da je radio i da mu uplati obvezne doprinose, sve u iznosima navedenim u izreci presude. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka Nadzornog odbora od 18. prosinca 2015. godine o izrečenoj novčanoj kazni te da se poništi odluka Povjerenstva za disciplinski postupak od 1. studenog 2015. godine. Osim toga, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženom da mu vrati oduzeti novčani iznos obustavljen na ime odluke Nadzornog odbora tuženog o izrečenoj novčanoj kazni, u iznosu navedenom u izreci presude.

7. Rješenjem Kantonalnog suda od 2. ožujka 2022. godine uvažene su žalbe apelanta i tuženog, ukinuta je navedena presuda Općinskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak.

8. Presudom Općinskog suda od 10. svibnja 2022. godine, u ponovnom postupku, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka Nadzornog odbora o izrečenoj novčanoj kazni, te da se poništi odluka Povjerenstva za disciplinski postupak. U preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev je odbijen. Općinski sud je radnopravni spor riješio i proveo prema odredbama Zakona o radu iz 2015. godine.

9. Presudom Kantonalnog suda od 17. siječnja 2023. godine odbijene su žalbe apelanta i tuženog i potvrđena je prvostupanjska presuda.

10. Rješenjem Vrhovnog suda od 17. listopada 2023. godine usvojena je apelantova revizija i ukinute su nižestupanjske odluke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Vrhovni sud je ukazao da su odluke nižestupanjskih sudova donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te da su u konkretnom slučaju trebali primijeniti raniji Zakon o radu iz 2003. godine.

11. Presudom Općinskog suda od 16. veljače 2024. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su nezakonite odluke Nadzornog odbora i direktora tuženog o izrečenom prestanku radnog odnosa i odluka Povjerenstva za disciplinski postupak, kao i da se naloži tuženom da mu isplati naknadu u visini prosječne mjesečne plaće koju bi ostvario da je radio i da mu uplati obvezne doprinose. Također, usvojen je apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka Nadzornog odbora o izrečenoj novčanoj kazni, te da se poništi odluka Povjerenstva za disciplinski postupak. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženom da mu uspostavi radnopravni status i da mu vrati oduzeti novčani iznos obustavljen na ime odluke Nadzornog odbora o izrečenoj novčanoj kazni. Odbačen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da mu nije otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Općinski sud je radnopravni spor riješio i proveo prema odredbama Zakona o radu iz 2003. godine.

12. Presudom Kantonalnog suda od 3. srpnja 2024. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena je prvostupanjska presuda.

13. Rješenjem Vrhovnog suda odbačena je kao nedopuštena revizija tuženog.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da se osporene presude temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, točnije Zakona o radu. Pri tome, ističe da je procedura otkaza ugovora o radu provedena u skladu sa Zakonom o radu iz 2015. godine. Naime, apelant smatra da su redovni sudovi u konkretnoj pravnoj stvari trebali primijeniti Zakon o radu iz 2003. godine i slijedom toga usvojiti njegov tužbeni zahtjev. Naposljetku, ističe da je postupak trajao neopravdano dugo i da mu je uslijed toga povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Zbog navedenog apelant potražuje naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

15. Općinski sud je ukazao na tijek postupka pred tim sudom te je naveo da je apelantova apelacija neutemeljena. U odnosu na navode o duljini trajanja postupka ukazao je da je taj sud započeo s radom u lipnju 2017. godine, te da je to utjecalo na postupanje. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri obrazloženju iznesenom u osporenoj presudi i smatra da apelantu nisu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji.

16. Tuženi je ukazao da je u osporenim odlukama pravilno primijenjen Zakon o radu iz 2015. godine. Također, smatra da apelacija ne sadrži razloge koji bi ukazivali na kršenja prava na koja se apelant poziva. V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

a) U odnosu na osporene odluke

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnog suda.

19. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

20. Članak 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti; […]

21. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv presude Općinskog suda od 10. svibnja 2022. godine i presude Kantonalnog suda od 17. siječnja 2023. godine. Međutim, Ustavni sud uočava da su osporene presude nakon podnošenja apelacije, u postupku po apelantovoj reviziji, rješenjem Vrhovnog suda od 17. listopada 2023. godine ukinute i da je predmet vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je u ponovnom postupku donio odluku kojom je djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, koju je Kantonalni sud potvrdio. Dakle, donošenjem navedenog rješenja Vrhovnog suda osporene odluke nisu više na pravnoj snazi. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da su nastupile izmijenjene pravne okolnosti zbog kojih je ispitivanje apelantovih navoda u odnosu na osporene odluke bespredmetno (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4658/15od 27. veljače 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

22. Na temelju navedenog, te imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka g) Pravila Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) U odnosu na suđenje u razumnom roku

23. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da je u vrijeme podnošenja apelacije parnični postupak bio u tijeku, Ustavni sud utvrđuje da apelacija u tom dijelu ispunjava uvjete iz članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1117/21 od 7. rujna 2022. godine, točka 33., dostupna na www.ustavnisud.ba). Također, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zbog toga što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

26. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

27. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih tijela vlasti, te što je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske , presuda od 7. veljače 2002. godine, predstavka broj 53176/99, točka 38., i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

28. Ustavni sud će kao relevantno razdoblje razmatrati razdoblje od 15. veljače 2016. godine kada je apelant podnio tužbu Općinskom sudu do 3. srpnja 2024. godine kada je donesena presuda Kantonalnog suda kao konačna odluka u postupku. Iz navedenog je razvidno da je relevantno razdoblje od osam godina i preko četiri mjeseca. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom predmetu radi o parničnim postupcima iz oblasti radnih odnosa, koji su po izričitoj zakonskoj odredbi žurne prirode. Također, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja cjelokupnog postupka.

29. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak, odnosno da su redovni sudovi donijeli ukupno sedam odluka. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili tijelu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto , lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38., dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjski sud nakon dvije godine i tri mjeseca donio prvostupanjsku presudu, te da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio nakon gotovo tri godine i osam mjesecu (u prvoj fazi postupka), kojom je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud nije izjasnio u odnosu na apelantove navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u toj oblasti, za što ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53–66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

30. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

31. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja navedenog postupka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava temelji na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34.), Ustavni sud smatra da apelantu, u skladu sa člankom 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 950,00 KM.

33. Tu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je parnični postupak, koji je žurne prirode, trajao osam godina i više od četiri mjeseca, čemu je u najvećoj mjeri doprinijelo višestruko vraćanje predmeta na ponovni postupak, kao i duljina postupka pred Kantonalnim sudom (u prvoj fazi postupka) koji nije ponudio bilo kakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

35. Na temelju članka 18. stavak (3) točka g), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman