Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4296/25 (R.D.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4296/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4296/25 , rješavajući apelaciju R. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. D. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. R. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sabina Hota Ćatović advokat iz Sarajeva, podnio je 24. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine. Apelant je u podnesenoj apelaciji zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će „naložiti Sudu BiH da zastane sa postupkom u predmetu broj S1 2 K 047095 25 Ko, te zabraniti zakazivanje i održavanje ročišta za izjašnjenje o krivnji, do donošenja meritorne odluke o apelaciji“. Apelant je 16. oktobra 2025. godine obavijestio Ustavni sud da je ročište za izjašnjenje o krivnji pred Sudom BiH zakazano za 29. oktobar 2025. godine. Takođe, apelant je 17. oktobra 2025. godine dostavio Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 047095 25 Ko od 26. septembra 2025. godine, kojim je odbačen zahtjev apelantovog branioca za preispitivanje dopuštenosti izvršenja rješenja o potvrđivanju optužnice.

2. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) je 1. jula 2025. godine podnijelo Sudu BiH optužnicu protiv apelanta i još dva poimenično označena lica zbog postojanja osnovane sumnje da su radnjama bliže opisanim u dispozitivu optužnice počinili krivično djelo: zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 1. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa članom 29. tog zakona, krivotvorenja službene isprave iz člana 226. stav 1. KZ, primanje nagrade i drugog oblika koristi za trgovinu uticajem iz člana 219. stav 1. KZ, neovlašteno prisluškivanje i zvučno i optičko snimanje iz člana 147a. u vezi sa članom 29. KZ, krivično djelo iz člana 29. Zakona o ravnopravnosti polova u BiH i lažno predstavljanje iz člana 369. stav 1 KZ, sve u vezi sa članom 53. KZ. Sud BiH, sudija za prethodno saslušanje, je 12. avgusta 2025. godine potvrdio navedenu optužnicu.

3. Rješenjem Suda BiH, sudije za prethodno saslušanje, broj S1 2 K 047095 25 Ko od 10. septembra 2025. godine odbijeni su prethodni prigovori apelantovog branioca izjavljeni na navedenu optužnicu. U obrazloženju rješenja, Sud BiH je naveo da su odredbom člana 233. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) taksativno navedeni razlozi zbog kojih se mogu izjaviti prethodni prigovori na optužnicu. Naime, ukazano je da apelant ne osporava stvarnu nadležnost tog suda, te da se njegov prigovor „nadležnosti“ iz člana 233. stav 1. tačka a) zasniva na „važnim razlozima“ zbog kojih Sud BiH vođenje krivičnog postupka protiv apelanta treba prenijeti na drugi sud. U vezi s tim je obrazloženo da je sudija za prethodno saslušanje, nakon što je Sud BiH primio optužnicu na potvrđivanje, donio rješenje kojim se vođenje postupka protiv apelanta prenosi na drugi sud shodno odredbi člana 27. ZKP, kojom je propisano: „ako postoje važni razlozi, Sud može vođenje postupka za krivično djelo iz svoje nadležnosti, prenijeti rješenjem sudu na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano. Vođenje postupka se može prenijeti najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa“. Dalje je navedeno da je vijeće tog suda (u daljnjem tekstu: Vijeće), odlučujući o žalbi Tužilaštva, ukinulo navedeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak. U vezi s tim je obrazloženo da je Vijeće ukazalo da se navedeno pitanje može razmatrati tek nakon što se donese odluka o optužnici (o čemu je Sjednica Krivičnog odjeljenja tog suda zauzela stav 19. februara 2025. godine). Pri tome je ukazano da je sudija za prethodno saslušanje, uvažavajući uputstvo Vijeća, potvrdio optužnicu i dostavio svoj i prijedlog apelantove odbrane za prenos vođenja postupka na drugi sud, Vijeću kao funkcionalno nadležnom za odlučivanje o tom pitanju. Međutim, kako je istaknuto Vijeće je vratilo spis sudiji za prethodno saslušanje sa uputom da pouči apelanta o mogućnosti podnošenja prethodnih prigovora na optužnicu. Osim toga, navedeno je da je Vijeće ukazalo da se o pitanju prenosa vođenja postupka može razmatrati tek nakon okončanja faze odlučivanja o prethodnim prigovorima i izjašnjenja o krivnji optuženih, a najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa. S obzirom na to, sudija za prethodno saslušanje je naveo da će se to pitanje razmotriti u daljem toku postupka, kada se za to steknu procesne pretpostavke, te da je, stoga, taj apelantov prigovor, u ovom procesnom momentu, preuranjen. Takođe je obrazloženo da nisu osnovani apelantovi prigovori kojima ukazuje na prekoračenje rokova za okončanje istrage, te kojima osporava zakonitost dokaza, ukazuje na imunitet, te formalne nedostatke optužnice.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da u konkretnom slučaju iako nije upitna stvarna nadležnost Suda BiH, postoje važni razlozi koji opravdavaju prenošenje vođenja postupka na drugi sud. S obzirom na to smatra da Sud BiH nije mogao odlučivati o potvrđivanju optužnice, prethodnim prigovorima na optužnicu niti se pred tim sudom može zakazati ročište za izjašnjenje o krivnji. Apelant posebno naglašava da je njegova odbrana podnijela zahtjev za prenošenje vođenja postupka na drugi sud ali da o tome Sud BiH nije donio odluku. Dalje navodi da je Sud BiH proizvoljno i pogrešno protumačio pozitivnopravne propise kojima je regulisano ovlaštenje sudije za prethodno saslušanje u vezi sa pitanjem prenošenja nadležnosti na drugi sud iz važnih razloga. U vezi s tim, obrazlaže da je Sud BiH pozivanjem na stav Sjedice Krivičnog vijeća od 19. februara 2025. godine, pitanje odlučivanja o prenosu nadležnosti prenio u nadležnost funkcionalno nenadležnog vanpretresnog vijeća iz člana 27. ZKP. Naime, apelant smatra da o tom pitanju odlučuje sudija za prethodno saslušanje iz čega proizlazi da Sud BiH ne postupa u skladu sa zakonom. Apelant smatra da Sud BiH, imajući u vidu prirodu krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret i okolnosti konkretnog slučaja, nije nezavisan i nepristrasan, što kod apelanta izaziva opravdanu bojazan da ga sudije tog suda „vide“ kao protivnu stranku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka (l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

6. U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Član 6. Evropske konvencije mora se čitati i tumačiti u svjetlu šireg zahtjeva pravičnosti krivičnog postupka, posmatranog u cijelosti (vidi, Evropski sud, Simeonovi protiv Bugarske, presuda od 12. maja 2017. godine, predstavka broj 21980/04, tačka 113.). Konkretno, usklađenost sa zahtjevima pravičnog suđenja mora se ispitati u svakom slučaju s obzirom na razvoj postupka u cjelini, a ne na osnovu izoliranog razmatranja jednog posebnog aspekta ili jednog konkretnog incidenta (vidi, Evropski sud, Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 13. septembra 2016. godine, predstavka broj 50541/08 i druge, tačka 251). S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Imajući u vidu navedeno, proizlazi da nije moguće, u načelu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča.

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta u toku pred Sudom BiH, te da apelant ne osporava da je taj sud stvarno nadležan za vođenje krivičnog postupka protiv njega. Međutim, apelant smatra da zbog prirode djela koje mu se stavlja na teret, te okolnosti konkretnog slučaja, postoje važni razlozi da se vođenje postupka prenese na drugi sud. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da apelantovi navodi koji se u suštini odnose na pristrasnost suda pred kojim se vodi postupak, te tumačenje i primjenu procesnog prava mogu biti predmet ispitivanja u krivičnom postupku sve do donošenja konačne odluke. Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, nego da se osporava odluka kojom je samo odlučeno o prethodnim prigovorima na potvrđenu optužnicu, pa slijedi da je apelacija preuranjena (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-2742/17 od 7. septembra 2017. godine, tačka 8., i AP-2442/24 od 19. decembra 2024. godine, tačka 19., dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4296/25 (R.D.) | Sudska praksa | Aktio