Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4423/22 (Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4423/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4423/22 , rješavajući apelaciju Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja „Resursni Aarhus centar u BiH“ podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 026066 21 Uvp od 21. septembra 2022. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje „Resursni Aarhus centar u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026066 21 Uvp od 21. septembra 2022. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.04-96-79/19 od 18. decembra 2019. godine, data je „HES Gornja Drina“ d.o.o. Foča (u daljnjem tekstu: investitor), ekološka dozvola za postrojenje Hidroelektranu „Buk Bijela“ na rijeci Drina (u daljnjem tekstu: HE „Buk Bijela“).

3. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026066 20 U od 15. oktobra 2020. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv navedenog rješenja Ministarstva.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 026066 21 Uvp od 21. septembra 2022. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da je ranija ekološka dozvola, koja je izdata investitoru za konkretnu hidroelektranu, prestala da važi zbog proteka roka na koji je izdata, pa je investitor podnio zahtjev za izdavanje nove ekološke dozvole, a Ministarstvo je osporenim aktom izdalo novu ekološku dozvolu. S tim u vezi, Vrhovni sud je naglasio da je u vrijeme donošenja osporenog akta (18. decembra 2019. godine) bila u primjeni odredba člana 98. stav 7. Zakona o zaštiti životne sredine. Navedenom odredbom je propisano da „ukoliko ekološka dozvola prestane da važi zbog isteka roka na koji je izdata, postupak izdavanja nove ekološke dozvole vrši se u skladu sa odredbama tog zakona, bez sprovođenja postupka procjene uticaja na životnu sredinu, samo ukoliko nije došlo do značajne promjene uslova prema kojima je izdata ranija ekološka dozvola“. Vrhovni sud je istakao da je primjenom te odredbe, cijeneći da nije došlo do značajne promjene uslova prema kojima je izdata ranija ekološka dozvola., Ministarstvo donijelo osporeni akt, bez sprovođenja novog postupka procjene uticaja na životnu sredinu. U vezi s navedenim, Vrhovni sud je istakao da nije od uticaja što je pomenuti stav 7. člana 98. Zakona o zaštiti životne sredine kasnije brisan izmjenama i dopunama tog zakona, koje su stupile na snagu 25. jula 2020. godine, a imajući u vidu da se zakonitost osporenog akta ispituje prema propisima koji su važili u vrijeme njegovog donošenja. Zbog toga, Vrhovni sud nije prihvatio apelantov prigovor da je donošenjem osporenog akta povrijeđen Zakon o zaštiti životne sredine, jer je Ministarstvo pravilno primijenilo navedenu odredbu člana 98. stav 7. u to vrijeme važećeg zakona. Također, kako je obrazloženo, Ministarstvo je dalo dovoljno jasne razloge na osnovu kojih je utvrđeno da nije došlo do značajne promjene uslova prema kojima je izdata ranija ekološka dozvola, pa je Vrhovni sud zaključio da su neosnovani i apelantovi prigovori u pogledu povreda ESPOO konvencije i Ugovora o uspostavljanju energetske zajednice, kao i direktiva na koje se poziva, a što se sve odnosi na procjenu uticaja na životnu sredinu.

Činjenice nakon podnošenja apelacije

5. Rješenjem Ministarstva broj 15.04-96-79/19 od 17. januara 2025. godine odlučeno je da prestaje da važi Rješenje Ministarstva od 18. decembra 2019. godine (vidi tačku 2. ove odluke), te da se ekološka dozvola izdata tim rješenjem briše iz Registra izdatih ekoloških dozvola. U obrazloženju, Ministarstvo je istaklo da mu je od investitora dostavljeno obavještenje o promjeni na projektu izgradnje HE „Buk Bijela“, kao i Stručno mišljenje iz aprila 2024. godine. Ministarstvo je istaklo da je uvidom u dostavljeno obavještenje i stručno mišljenje, utvrdilo da planirane promjene na projektu konkretne hidroelektrane predstavljaju značajne promjene u smislu člana 96. stav 6. Zakona o zaštiti životne sredine i da se ne mogu obuhvatiti mjerama i uslovima definisanim u ekološkoj dozvoli od 18. decembra 2019. godine. S obzirom na navedeno, a u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti životne sredine, investitor je Ministarstvu podnio zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje HE „Buk Bijela“. Ministarstvo je istaklo da je time pokrenut postupak prethodne procjene uticaja konkretnog projekta na životnu sredinu. Ministarstvo je također istaklo da je utvrđeno da je rok na koji je ekološka dozvola od 18. decembra 2019. godine izdata, istekao 18. decembra 2024. godine, te je shodno članu 98. stav 1. tačka a) i stav 6. Zakona o zaštiti životne sredine, odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant smatra, u suštini, da je osporenom odlukom došlo do pogrešne primjene Zakona o zaštiti životne sredine, te kršenja ESPOO konvencije i Ugovora o uspostavi Energetske zajednice kojeg je potpisala i Bosna i Hercegovina, kojim je predviđena obaveza da se sprovodi Direktiva 2011/92/EU i izmjene iz Direktive 2014/52/EU. Dalje je obrazloženo da se navedena direktiva, između ostalog, odnosi i na odluku da li treba procjena uticaja na životnu sredinu, na odluku o obimu i sadržaju studije, na postupak procjene uticaja na životnu sredinu, javne rasprave i na odobrenja za provedbu projekta. S obzirom da je Ministarstvo donijelo odluku da se ne sprovodi procjena uticaja na životnu sredinu u ovom postupku, apelant smatra da je sasvim jasno došlo do direktnog kršenja materijalnog propisa i pravila postupka, u odnosu na navedenu direktivu.

7. U odgovoru na apelaciju, Ministarstvo je istaklo da je konkretna apelacija bespredmetna, jer je osporena ekološka dozvola prestala da važi na osnovu rješenja Ministarstva od 17. januara 2025. godine (vidi tačku 5. ove odluke). Ministarstvo je istaklo da je zbog utvrđenih značajnih promjena na projektu HE „Buk Bijela“, u skladu sa članom 96. st. 6. i 7. Zakona o zaštiti životne sredine, investitor upućen u obavezu podnošenja novog zahtjeva za izdavanje ekološke dozvole, uz prethodno sproveden postupak procjene uticaja na životnu sredinu. Dakle, kako je obrazloženo, sporno rješenje Ministarstva je prestalo da važi i o tome je javnost obavještena putem službene internet stanice Ministarstva. Ministarstvo je istaklo i da je u novom postupku procjene uticaja na životnu sredinu, učešće uzeo i apelant, na način da je 30. oktobra 2024. godine dostavio primjedbe. Stoga, Ministarstvo smatra da je bilo logično da apelant obavijesti Ustavni sud o novonastaloj situaciji, tj. zbog čega je konkretna apelacija bespredmetna.

8. Ustavni sud je dostavio odgovor Ministarstva apelantu na eventualno izjašnjenje, ali apelant se u ostavljenom roku nije izjasnio.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti; […]

10. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv odluke Vrhovnog suda kojom je, u suštini, potvrđeno rješenje Ministarstva od 18. decembra 2019. godine, kojim je investitoru data ekološka dozvola za postrojenje HE „Buk Bijela“. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja osporene odluke, Ministarstvo donijelo novo rješenje od 17. januara 2025. godine (vidi tačku 5. ove odluke), kojim je utvrđeno da je prestalo da važi rješenje Ministarstva od 18. decembra 2019. godine, te je sporna ekološka dozvola brisana iz Registra izdatih ekoloških dozvola. Ustavni sudzapaža da iz tog rješenja i odgovora Ministarstva na apelaciju proizlazi, ne samo da je protekao rok na koji je izdata ranija ekološka dozvola, nego da je zbog promjena na projektu HE „Buk Bijela“, investitor obavezan da podnese novi zahtjev za izdavanje ekološke dozvole, te da je pokrenut postupak prethodne procjene uticaja konkretnog projekta na životnu sredinu. Također proizlazi da je javnost obavještena da je sporno rješenje Ministarstva od 18. decembra 2019. godine prestalo da važi, te da apelant učestvuje u novom postupku procjene uticaja na životnu sredinu, a koje navode apelant nije osporio (nije dostavio izjašnjenje na odgovor na apelaciju). Imajući u vidu navedeno, kao i da je apelant, u suštini, osporavao izdatu ekološku dozvolu od 18. decembra 2019. godine jer nije proveden postupak procjene uticaja navedenog projekta na životnu sredinu, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4423/22 (Udruženje „Resursni Aarhus centar… | Sudska praksa | Aktio