Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4378/25 (B.G.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4378/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4378/25 , rješavajući apelaciju B. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. G. zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Visokom u predmetu broj 41 0 K 106136 25 K, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. B. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Tarik Lemeš, advokat iz Visokog, podnio je 2. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 41 0 K 106136 25 K.

2. Apelant je 7. aprila 2025. godine u prostorijama Policijske stanice u Visokom ispitan u svojstvu osumnjičenog zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav (2) Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u sticaju sa krivičnim djelom oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav (1) KZFBiH. Rješenjem Općinskog suda od 8. aprila 2025. godine apelantu je određena mjera pritvora zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio navedena krivična djela. Rješenjima Općinskog suda od 6. maja i 3. jula 2025. godine apelantu je produžena mjera pritvora, dok je u međuvremenu potvrđena optužnica koju je Kantonalno tužilaštvo Zeničko - dobojskog kantona podiglo protiv apelanta.

3. Općinski sud je 5. augusta 2025. godine održao ročište za izjašnjenje o krivnji na kojem se apelant izjasnio da nije kriv. U vezi s tim, sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 3. oktobar 2025. godine. Međutim, apelantov punomoćnik je dopisom od 30. septembra 2025. godine obavijestio sud da, zbog ranije preuzetih obaveza u drugom sudu, nije siguran da li će biti u mogućnosti pristupiti na glavni pretres u zakazanom terminu. Stoga, Općinski sud je obavijestio apelantovog punomoćnika da se raniji zakazani termin opoziva, te istovremeno zakazuje novi termin za dan 22. oktobar 2025. godine.

4. Prema stanju spisa, postupak je u toku i apelant je još uvijek u pritvoru.

5. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja krivičnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, traži da se naloži Općinskom sudu da hitno okonča postupak, te da mu se nadoknadi nematerijalna šteta. Apelant naročito ističe da se od ranije nalazi u pritvoru, te da je ročište za izjašnjenje o krivnji održano 5. augusta 2025. godine. U vezi s tim, ukazuje da je u konkretnom slučaju glavna rasprava bila zakazana za 3. oktobar 2025. godine, ali je pomjerena za 22. oktobar 2025. godine. Pri tome, ističe da će proteći 60 dana od dana kada se izjasnio o krivnji, a da nije izveden pred sudiju radi početka glavnog pretresa. Apelant je citirao i odredbu člana 244. stav (4) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH navodeći da je propisano da će glavna rasprava biti zakazana u roku od 30 dana od izjašnjavanja o krivnji, dok se izuzetno rok može produžiti za još 30 dana. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, ali te navode posebno ne obrazlaže, već ih dovodi u vezu sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. Apelant tvrdi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi, Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

11. Ispitujući apelantove navode, Ustavni sud podsjeća da period koji se uzima u obzir prilikom utvrđivanja dužine krivičnog postupka počinje danom kada je apelant ispitan kao osumnjičeni u konkretnom slučaju (vidi, Evropski sud, Dimitar Vasilev protiv Bugarske, presuda od 10. aprila 2012. godine, predstavka broj 10302/05, tačka 25). S obzirom da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant prvi put obaviješten o „optužbi“ prilikom prvog ispitivanja u policijskoj stanici 7. aprila 2025. godine, proizlazi da je krivični postupak protiv apelanta počeo tog datuma. Imajući u vidu činjenicu da navedeni postupak još uvijek nije okončan i da se trenutno nalazi u fazi glavne rasprave, Ustavni sud će razmotriti dužinu trajanja postupka od dana prvog ispitivanja pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, prema stanju spisa postupak traje oko osam mjeseci.

12. U konkretnom slučaju, ocjenjujući ponašanje apelanta odnosno njegovog punomoćnika, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka ročište za glavnu raspravu prvi put zakazano za dan 3. oktobar 2025. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana kada je održano ročište za izjašnjenje o krivnji. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je glavni pretres pomjeren za 22. oktobar 2025. godine, budući da je apelantov punomoćnik obavijestio Općinski sud da nije siguran da li može pristupiti na prethodno zakazani termin. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da je apelantov punomoćnik svojim postupanjem u izvjesnoj mjeri uticao na dužinu trajanja postupka u ovom dijelu. Dalje, Ustavni sud je cijenio postupanje Općinskog suda u ovom predmetu, a naročito imajući u vidu činjenicu da se apelant nalazi u pritvoru. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ekonomično i učinkovito preduzima sve procesne radnje u cilju što bržeg vođenja postupka i njegovog okončanja, odnosno Ustavni sud je uočio kontinuiranu aktivnost u postupanju tog suda (vidi, tač. 2. i 3. ove odluke). Dakle, iz stanja spisa ovog predmeta i apelacionih navoda, Ustavni sud ne primjećuje postojanja neopravdane pasivnosti i odugovlačenja postupka u bilo kojem dijelu, u postupku koji do donošenja odluke Ustavnog suda traje oko osam mjeseci. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zaključuje da još uvijek nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4378/25 (B.G.) | Sudska praksa | Aktio