Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3783/22 (Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Državno vlasništvo
- Građanski postupak
- Uknjižba
- Javna vlast
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3783/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 2. jula 2026. godine, u predmetu broj AP-3783/22, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 22 Gž 6 od 15. jula 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Federacija Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnio je 6. oktobra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 002819 22 Gž 6 od 15. jula 2022. godine.
Uvodne napomene
2. Općinski sud u Ljubuškom-Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 063-0-DN-16-000 124 od 5. decembra 2016. godine, kojim je na osnovu Odluke o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Ljubuški broj 01-
02-2216/15 od 4. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Općinskog vijeća), dozvoljen, pored ostalog, „otpis parcele k.č. broj 491/20 … iz A lista zk.ul. broj 1395 k.o. Hrašljani, te upis u A list novog zk.ul. broj 1509 iste k.o.“ (u daljnjem tekstu: sporna k.č.), te „uknjižba prava vlasništva u kolonu upis B lista novog zk.ul. br. 1509 k.o. Hrašljani u korist Općine Ljubuški … sa dijelom 1/1“.
3. Kantonalni sud je rješenjem broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine odbio žalbe apelanta i Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), te potvrdio prvostepeno rješenje od 5. decembra 2016. godine. Protiv tih rješenja BiH je podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja je registrirana pod brojem AP-3680/17.
4. Ustavni sud je, grupnom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/17 od 27. februara 2019. godine (kojom je obuhvaćen i predmet AP-3680/17) usvojio apelacije BiH, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ukinuo, između ostalih, i rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine i predmet vratio tom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Tok postupka nakon odluke Ustavnog suda broj AP-3317/17
5. Postupajući povodom navedene Odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud je rješenjem broj 08 0 Dn 002819 19 gž 3 od 22. marta 2019. godine uvažio žalbe BiH i apelanta, ukinuo prvostepeno rješenje (od 5. decembra 2016. godine) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
6. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je, na osnovu relevantnih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama, donio rješenje broj 063-0-DN-16-000 124 od 12. marta 2020. godine kojim je (tačka I izreke rješenja) određeno da će se izvršiti „brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u B listu u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 i to na …. k.č. broj 491/20, …. upisane u zk.ul. br. 1509 k.o. Hrašljani“[sporna k.č.]. Također, određeno je (tačka II izreke rješenja) da će se izvršiti „prijenos B/vlastovnica … zk.ul. br. 1315 k.o. Hrašljani, na način da se vrši: …. uknjižba prava vlasništva u kolonu upisi B lista zk. ul. broj 1315 k.o. Hrašljani u korist Državnog vlasništva (općenarodna imovina FNRJ) novi zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani“. S druge strane, odbijen je zahtjev Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva na osnovu Odluke Općinskog vijeća u korist te općine sa dijelom 1/1 na k.č. preciziranim u izreci rješenja (tačka III izreke rješenja). U obrazloženju rješenja Općinski sud je, pored ostalog, naveo da je u ponovnom postupku postupio po uputama na koje mu je ukazano, te je u tački I izreke rješenja navedeno da će se izvršiti brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1, između ostalih, i na spornoj k.č.. Pri tome je istakao da je u tački II izreke rješenja navedeno da će se izvršiti prijenos B/vlastovnice i navedena je i sporna k.č. u kojoj je izvršen prijenos vlastovnice. Odnosno, uspostavljeno je stanje kakav je bio raniji upis, tj. izvršena je uknjižba prava vlasništva u korist državnog vlasništva.
7. Kantonalni sud je rješenjem broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine odbio žalbe apelanta i BiH, te potvrdio prvostepeno rješenje od 12. marta 2020. godine. Protiv tih rješenja apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je registrirana pod brojem AP-3859/20.
8. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3859/20 od 8. juna 2022. godine usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ukinuo rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine i predmet vratio tom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u obrazloženju odluke, pored ostalog, ukazao da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada na k.č., navedenim u tački III izreke rješenja od 12. marta 2020. godine, nisu uspostavili ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški. Suprotno tome, Ustavni sud je obrazložio: „Pri tome, vezano za apelacione navode da i na nekretninama koje predstavljaju prvu i drugu k.č. [tj. spornu k.č.] nije uspostavljeno zemljišno-knjižno stanje koje je postojalo prije donošenja [...] rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine, te da Kantonalni sud uopšte nije razmotrio žalbene navode vezano za navedeno, Ustavni sud, nasuprot apelacionim navodima, zapaža da iz st. 1. i 2. izreke osporenog prvostepenog rješenja Općinskog suda od 12. marta 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda od 4. septembra 2020. godine, proizilazi da je tim odlukama uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje odnosno uknjižba državnog vlasništva i na tim k.č. (prvoj i drugoj [spornoj] k.č.) Shodno tome, Ustavni sud smatra da je irelevantno što se Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke tog suda nije eksplicitno očitovao na apelantove žalbene navode u tom smislu, kakve apelant u suštini ponavlja i u apelaciji.“(tačka 42).
Osporena odluka
9. Postupajući povodom navedene Odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud je, u ponovnom postupku, rješenjem broj 08 0 Dn 002819 22 Gž 6 od 15. jula 2022. godine uvažio žalbu BiH i apelanta u odnosu na tačku III izreke, prvostepeno rješenje od 12. marta 2020. godine pod tom tačkom je ukinuto i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. S druge strane, apelantova žalba u odnosu na tačku II izreke je odbijena i potvrđeno je navedeno prvostepeno rješenje u tom dijelu.
10. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je, pored ostalog, naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi u pogledu tačke II izreke osporenog prvostepenog rješenja. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je to zbog toga što iz tač. I i II izreke prvostepenog rješenja od 12. marta 2020. godine proizlazi da je tim tačkama uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje, odnosno uknjižba državnog vlasništva na spornoj k.č., a koji stav je zauzeo i Ustavni sud u svojoj naprijed navedenoj Odluci. Shodno tome, apelantova žalba u odnosu na tačku II izreke osporenog rješenja je odbijena i to rješenje je potvrđeno.
11. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osporava samo drugi stav izreke osporenog rješenja od 15. jula 2022. godine. Naime, apelant tvrdi da drugostepeni sud nije razmatrao žalbene prigovore da je u situaciji kada je odbijen zahtjev za uknjižbu Općine Ljubuški prvostepeni sud trebao donijeti odluku o brisanju uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški kao u tački I prvostepenog rješenja i u tački II izvršiti prijenos B/vlastovnica za nekretninu označenu kao k.č. broj 491/20 iz zk.ul. 1395 k.o. Hrašljani, odnosno novi zk.ul. 1509 k.o. Hrašljani, u korist prethodnog upisa tj. državnog vlasništva. Dalje, apelant smatra da je neuspostava prvobitnog zk. stanja za spornu k.č., koje je postojalo prije rješenja prvostepenog suda od 5. decembra 2016. godine, u suprotnosti sa odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud primjećuje da je apelant nositelj javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i iz Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 14. i 15., i AP-3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28., objavljene na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenljivi standardi su isti. Stoga će Ustavni sud razmotriti apelantove navode o povredi ovih ustavnih prava.
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovnih sudova u odnosu na tačku II izreke prvostepenog rješenja, koje je u odnosu na spornu k.č. potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda. Budući da apelant smatra da su redovni sudovi u tom dijelu proizvoljno utvrdili činjenice i proizvoljno primijenili relevantne propise, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali jasne i relevantne razloge za svoje odlučenje, odnosno za zaključak da je na spornoj k.č. uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje, odnosno uknjižba državnog vlasništva na toj k.č., a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je apelant prije podnošenja ove apelacije podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine i rješenja Općinskog suda od 12. marta 2020. godine, o kojoj je Ustavni sud odlučio Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3859/20 od 8. juna 2022. godine. Pri tome, Ustavni sud navodi da je u toj odluci (tačka 42.) zauzeo stav da je rješenjima redovnih sudova uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje odnosno uknjižba državnog vlasništva i na spornoj k.č. (vidi tačku 8. ove odluke). Stoga je nesporno da novodoneseno tj. osporeno rješenje Kantonalnog suda u vezi sa spornom k.č. u cjelosti korespondira sa izraženim stavom Ustavnog suda u navedenoj odluci. U takvim okolnostima se pokazuju očigledno neosnovanim navodi apelanta da na spornim nekretninama nije uspostavljeno prvobitno zk. stanja (vidi tač. 6. i 9. ove odluke). Osim toga, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njegovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
17. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman