Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3885/23 (A.B. i J.B.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3885/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-3885/23 , rješavajući apelaciju A. B. i J. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st, (1) i (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. B. i J. B. podnesena protiv Presudâ Vrhovnog suda Republike Srpske br.: -11 0 U 029845 22 Uvp od 12. jula 2023. godine i -11 0 U 029037 22 Uvp od 12. jula 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A. B. i J. B. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Banjaluke, koje zastupa ZAK Ivošević & Šijaković iz Banjaluke, podnijele su 28. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presudâ Vrhovnog suda Republike Srpske br. 11 0 U 029845 22 Uvp od 12. jula 2023. godine, 11 0 U 029037 22 Uvp od 12. jula 2023. godine. Apelantice su 16. oktobra 2023. godine dopunile apelaciju i dostavile rješenje Vrhovnog suda broj 11 0 U 029845 23 R od 30. augusta 2023. godine kojim je odbačen zahtjev apelantica za vanredno preispitivanje presude od 3. novembra 2021. godine. Također, apelantice su 25. oktobra 2023. godine dopunile apelaciju i dostavile Presudu Vrhovnog suda broj 11 0 U 029667 22 Uvp od 4. oktobra 2023. godine kojom je odbijen zahtjev apelantica za vanredno preispitivanje presude od 3. novembra 2021. godine (kojom je odbijena kao neosnovana tužba apelantica zbog nedonošenja rješenja).

Predmet broj 11 0 U 029845 22 Uvp

2. Rješenjem Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) od 9. marta 2021. godine utvrđen je sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti i pravo svojine na tim nepokretnostima. Aktom tužene Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) od 16. jula 2021. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantica izjavljena protiv prvostepenog rješenja. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 3. novembra 2021. godine odbijena je tužba apelantica izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 12. jula 2023. godine odbijen je zahtjev apelantica za vanredno preispitivanje presude od 3. novembra 2021. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je nižestepeni sud utvrdio da je tužena pravilno odbacila kao nedopuštenu žalbu apelantica izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa jer se žalba protiv tog rješenja ne može izjaviti radi osporavanja utvrđenog prava svojine na tim nepokretnostima, nego se prava utvrđena u postupku izlaganja mogu osporavati samo pred nadležnim sudom u parničnom ili vanparničnom postupku. Sud je ukazao da se u tužbi ponovo ukazuje na činjenice koje se odnose na pravo svojine na nepokretnostima. Vrhovni sud je ukazao da apelantice ne osporavaju sadržaj odredbi čl. 86. i 87. st. 2. i 3. Zakona o premjeru i katastru primjenom kojih je odbačena njihova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja već žalbom pobijaju rješenje samo u pogledu utvrđenih prava na nepokretnostima. Ukazao je da se navedeno ne može pobijati žalbom, već isključivo u postupku kod nadležnog suda ako smatraju da je odluka u tom dijelu nezakonita i donesena na njihovu štetu, a u korist nekog trećeg lica.

Predmet broj 11 0 U 029037 22 Uvp

3. Navedenim prvostepenim rješenjem od 9. marta 2021. godine utvrđen je sadržaj nepokretnosti u privremenom listu nepokretnosti i pravo svojine na tim nepokretnostima. Presudom Okružnog suda od 2. jula 2021. godine odbačena je tužba apelantica izjavljena protiv navedenog rješenja od 9. marta 2021. godine. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 12. jula 2023. godine odbijen je zahtjev apelantica za vanredno preispitivanje presude od 2. jula 2021. godine. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je nižestepeni sud pravilno odbacio tužbu apelantica podnesena protiv prvostepenog rješenja jer to rješenje ne predstavlja konačan upravni akt u smislu člana 7. Zakona o upravnim sporovima. Sud je istakao da je protiv prvostepenog rješenja dozvoljena žalba u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, koji ovdje nisu sporni, dok se u pogledu utvrđenih prava na nepokretnostima (žalbeni prigovor apelantica vezan za prava na zemljištu i zajedničke dijelove zgrade) može u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti parnični ili vanparnični postupak kod nadležnog suda. Kako je jasno da su apelantice podnijele tužbu protiv prvostepenog rješenja koje nije konačno u upravnom postupku jer je protiv njega dozvoljena žalba, u pogledu utvrđenih podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, a ne tužba, Vrhovni sud je ukazao da je nižestepeni sud pravilno odlučio kada je odbacio tužbu apelantica.

4. Osim navedenog, Vrhovni sud je u odlukama ukazao da je bez osnova prigovor apelantica da su sva tri upravna spora koja one vode u vezi sa istom upravnom stvari (predmetna tužba, tužba zbog „ćutanja administracije" i tužba protiv drugostepenog akta kojim je odlučeno o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Komisije za izlaganje od 9. marta 2021. godine), trebala biti spojena. Ovo obzirom da nema procesnih uslova da se o njima zajednički raspravlja i donese jedinstvena odluka jer su predmet pobijanja u tim upravnim sporovima različite odluke, odnosno radnje prvostepenog organa i tužene.

5. Iako to nisu izričito navele, apelantice su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da im je osporenim odlukama odbijen zahtjev za potvrdu uknjižbe vlasništva na stanu sa dijelom 1/1. Ističu da su uz apelaciju dostavile izvode iz knjige uloženih ugovora. U dopuni apelacije navode da su stan zakonito kupile te da su se uknjižile 2011. godine, kao i da je katastar 2021. godine bez pravnog osnova upisao njihov stan trećem nepoznatom licu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio . (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelantice u predmetu broj 11 0 U 029845 22 Uvp trebale, u skladu sa članom 87. stav 3. Zakona o premjeru i katastru u roku od 30 dana od dana prijema rješenja pokrenuti parnični ili vanparnični postupak kod nadležnog suda, protiv lica kome su utvrđena prava rješenjem iz člana 86. ovog Zakona. U predmetu broj 11 0 U 029037 22 Uvp apelantice su protiv prvostepenog rješenja trebale izjaviti žalbu u skladu sa članom 87. stav 1. navedenog Zakona. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3885/23 (A.B. i J.B.) | Sudska praksa | Aktio