Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4723/22 (D. S.)
Odluka donesena 15. 12. 2025.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4723/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-4723/22 , rješavajući apelaciju Dejana Stjepanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejana Stjepanovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 103262 22 Kžk od 3. oktobra 2022. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije osporio u međuvremenu donesenu Presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 K 103262 23 Kvlz 11. jula 2025. godine, kao konačnu odluku u konkretnoj krivičnopravoj stvari.
OBRAZLOŽENJE
1. Dejan Stjepanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Milenko Radonjić, advokat iz Doboja, podnio je 8. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 103262 22 Kžk od 3. oktobra 2022. godine.
2. Ustavni sud je odlukom broj AP-4723/22 od 8. februara 2023. godine odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Presudom Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 103262 21 K od 21. aprila 2022. godine apelant je oglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici iz člana 190. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) i krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 347. stav 3. KZ. Osnovni sud je apelantu utvrdio pojedinačne kazne zatvora za navedena krivična djela, pa mu je shodno odredbi člana 56. KZ utvrdio i izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
4. Odlučujući o žabi apelantovog branioca, Okružni sud je Presudom broj 85 0 K 103262 22 Kžk od 3. oktobra 2022. godine uvažio njegovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu, te je održao pretres pred tim sudom. Okružni sud je apelanta oglasio krivim za krivična djela iz člana 190. stav 1. KZ i člana 347. stav 3. KZ, te mu je, nakon što je utvrdio pojedinačne kazne za navedena krivična djela, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i novčanu kazna u iznosu od 15.000,00 KM. Okružni sud je naveo da će, ukoliko apelant novčanu kaznu ne plati u roku od tri mjeseca, odrediti njeno prinudno izvršenje, te da će, ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena ni prinudnim putem u roku od jedne godine, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne zatvorom na način da se svakih 50,00 KM zamijeni sa jednim danom zatvora.
5. Apelant je u obrascu apelacije naveo da je Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 22. novembra 2022. godine izjavio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv navedene presude Okružnog suda.
6. Ustavni sud je uvidom u CMS sistem utvrdio da je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud donio Presudu broj 85 0 K 103262 23 Kvlz od 11. jula 2025. godine, kojom je taj zahtjev odbijen kao neosnovan. Navedena presuda, kao konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari, je 30. avgusta 2025. godine dostavljena apelantu, dok je 2. septembra 2025. godine dostavljena apelantovom braniocu.
7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv Presude Okružnog suda 85 0 K 103262 22 Kžk od 3. oktobra 2022. godine. Međutim, apelant je protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti donio Presudu broj 85 0 K 103262 23 Kvlz od 11. jula 2025. godine kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan. Dakle, u konkretnom krivičnom postupku konačna odluka je presuda Vrhovnog suda od 11. jula 2025. godine, koja je donesena nakon što je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu, ali koju apelant nije osporio.
11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Ustavni sud, takođe, podsjeća i na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, apelant ni lično, niti posredstvom punomoćnika nije obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda, niti je osporio tu presudu kao konačnu odluku u ovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na koja se apelant pozvao u apelaciji (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3487/22 od 25. septembra 2025. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman