Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4186/21 (Ž. S.)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Građanski postupak
- Eksproprijacija
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Zastara
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4186/21
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4186/21, rješavajući apelaciju Žarka Srebre, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Žarka Srebre podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 046511 19 Gž od 26. oktobra 2021. godine.
OBRAZLOŽE NJE
I.Uvod
1. Žarko Srebro (u daljnjem tekstu: apelant) iz Veternika, Novi Sad, Republika Srbija, kojeg zastupa Trivun Kozomara, advokat iz Trna, podnio je 8. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 046511 19 Gž od 26. oktobra 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tužena) i Kantonalnog suda zatraženo je 6. i 13. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Primljene odgovore Ustavni sud je 20. juna 2023. godine dostavio apelantu na izjašnjenje.
4. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je 11. juna 2016. godine podnio tužbu kojom je tražio da sud obaveže tuženu da mu „na ime uklanjanja navezenog materijalna sa njegove nekretnine i dovođenja iste u prvobitno stanje isplati iznos od 7.000,00 KM“. U tužbi je naveo da je vlasnik sporne nepokretnosti, koja je u naravi njiva, s koje je tuženi s ciljem izgradnje centra za obuku skinuo sloj humusa i na nju dovezao velike količine kamena i šljunka, zbog čega nepokretnost više ne može da se koristi u poljoprivredne svrhe. Apelant je u tužbi naveo da su njegove nepokretnosti faktički eksproprisane i da za bespravnu izgradnju objekta – puta nikada nije dobio naknadu.
7. Opštinski sud je Presudom broj 68 0 P 04651118 P od 14. marta 2019. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao tuženu da mu na ime uklanjanja dovezenog materijala s nepokretnosti i dovođenja te nepokretnosti u prvobitno stanje isplati potraživani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Opštinski sud je naveo da je u postupku utvrđeno da je tužena 14. maja 1998. godine donijela odluku o izgradnji centra za borbenu obuku vojske FBiH koja je planirana i na dijelu apelantovih nepokretnosti. Tužena je od Opštine Glamoč zatražila da pokrene postupak eksproprijacije nepokretnosti na kojima je planirana izgradnja centra. Utvrđeno je i da je doneseno rješenje od 6. oktobra 1998. godine kojim je Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ovlašćeno da može ući u posjed nepokretnosti na kojima je planirana izgradnja i prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Ministarstvo je odmah ušlo u posjed nepokretnosti i na dijelu apelantove nepokretnosti je napravljen makadamski put. Utvrđeno je i da je makadamski put izgrađen u periodu od 1995. do 2000. godine, a što proizlazi iz iskaza poimenično navedenih svjedoka. Utvrđeno je da Opština Glamoč nikada nije sprovela postupak eksproprijacije, zbog čega je tužena 2003. godine donijela dopunu odluke iz 1998. godine. Tom odlukom tužena je odustala od izgradnje navedenog centra. U vezi s tim, Opštinski sud je zaključio da tužena, shodno članu 154. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), ima obavezu da apelantu isplati potraživani novčani iznos. Opštinski sud je naveo da se u tom slučaju ipak ne radi o naknadi štete u smislu ZOO-a, prema kojem bi apelantovo potraživanje bilo zastarjelo. Navedeno je da se radi o potraživanju naknade radi faktičke eksproprijacije u smislu Zakona o eksproprijaciji, a prema kojem potraživanje takve naknade nikada ne zastarijeva.
8. Kantonalni sud je Presudom broj 68 0 P 046511 19 Gž od 26. oktobra 2021. godine usvojio žalbu tužene i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev odbijen. Kantonalni sud je istakao da, suprotno zaključku Opštinskog suda, apelant tužbenim zahtjevom nije tražio naknadu zbog nesprovedenog postupka eksproprijacije odnosno faktičke eksproprijacije, već isključivo naknadu materijalne štete za odvoženje materijala koji je bio nasut na njegovu nepokretnost. Kantonalni sud je naveo da se zbog toga ne može ni razmatrati pitanje da li je sproveden postupak eksproprijacije u smislu Zakona o eksproprijaciji. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je tužena istakla prigovor zastare potraživanja i da je taj prigovor osnovan. U vezi s tim je navedeno da je članom 376. st. 1. i 2. ZOO-a propisano da zastarjelost potraživanja naknade materijalne štete nastupa kada od dana nastanka štete i saznanja za štetnika protekne subjektivni rok od tri godine odnosno objektivni rok od pet godina. Kako je iz iskaza svjedoka utvrđeno da je apelant za štetu saznao najkasnije 2000. godine a tužbu je podnio 2016. godine, to su protekli i subjektivni rok od tri i objektivni rok od pet godina iz člana 376. ZOO-a, zbog čega je apelantovo potraživanje zastarjelo.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelant se pozvao na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da je Kantonalni sud pri donošenju osporene odluke proizvoljno primijenio relevantne propise. Apelant smatra da je neosporno da je izvršena eksproprijacija njegovih nepokretnosti i da ima pravo na naknadu materijalne štete. Navodi da se Kantonalni sud nije ni osvrnuo na odredbe Zakona o stvarnim pravima i da je propustio da sankcioniše gradnju na tuđem zemljištu.
b) Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu jer je taj sud u osporenoj presudi dao sve razloge za preinačenje prvostepene presude.
11. Tužena je navela da je apelacija neosnovana i da apelant u apelaciji komentariše primjenu prava i ne precizira kakva mu je šteta nastala donošenjem odluke Kantonalnog suda.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 2. stav 1. (1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
13. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11)
Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Potraživanje naknade štete
Član 376. st 1. i 2. (1) Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo. (2) U svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelant smatra da su mu osporenom presudom prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
17. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
18. Razmatrajući apelantove navode o proizvoljnosti u primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
19. Na osnovu činjenica predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu primjene prava tako i u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Ustavni sud naročito zapaža da je Kantonalni sud utvrdio da je u smislu odredbi ZOO-a protekao rok za podnošenje zahtjeva za naknadu materijalne štete koju je apelant tražio. Naime, iz činjenica predmeta proizlazi da je utvrđeno da je apelant za štetu saznao najkasnije 2000. godine, a da je tužbu podnio tek 2016. godine, pa je jasno da su protekli rokovi iz člana 376. ZOO-a.
20. Takođe, Kantonalni sud je jasno utvrdio i da apelant preciziranim tužbenim zahtjevom nije tražio naknadu štete zbog nesprovođenja postupka eksproprijacije, pa nije bilo moguće o tome ni raspravljati budući da sud raspravlja samo u granicama tužbenog zahtjeva. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća da je članom 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku jasno propisano da u parničnom postupku „sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz tužbe koju je apelant dostavio uz apelaciju proizlazi da je apelant u njoj naveo da smatra da je izvršena faktička eksproprijacija njegovih nepokretnosti za koju nikada nije dobio naknadu. Međutim, apelant je u tužbenom zahtjevu, kako to proizlazi i iz činjenica predmeta, jasno istakao zahtjev kojim traži da sud obaveže tuženu da mu na ime uklanjanja neodvezenog materijala s nepokretnosti i dovođenja tih nepokretnosti u prvobitno stanje isplati precizirani novčani iznos. Takođe, iz činjenica predmeta proizlazi da je apelant nakon izvršenog vještačenja na glavnoj raspravi precizirao novčani iznos koji potražuje na ime odvoženja materijala s nepokretnosti. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant propustom da u tužbenom zahtjevu jasno pokrene pitanje faktičke eksproprijacije nije dao mogućnost redovnim sudovima da o tom pitanju odlučuju. Ustavni sud ukazuje da apelant zbog toga ne može tražiti ni da Ustavni sud razmatra pitanje eksproprijacije njegovih nepokretnosti. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je nepokretnost vraćena u apelantov posjed jer je tužena odustala od izgradnje centra za borbenu obuku, pa i da zbog toga nema proizvoljnosti u zaključku Kantonalnog suda da se u konkretnom slučaju neosporno radi o zahtjevu za naknadu materijale štete u smislu odredbi ZOO-a. Takođe, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu.
21. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pravo na imovinu
22. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu. U odnosu na navode o kršenju prava na imovinu koje apelant veže za tvrdnje o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je to njegovo pravo došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. VII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud dao jasne i argumentovane razloge zašto je apelantovo potraživanje zastarjelo i zašto se ne radi o zahtjevu za isplatu naknade zbog faktičke eksproprijacije, već o zahtjevu za naknadu materijalne štete.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman