Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/22 (N. Š.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3518/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 14. maja 2026. godine, u predmetu broj AP-3518/22, rješavajući apelaciju Nisvete Šabić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nisveta Šabić protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0006420 22 2 od 6. jula 2022. godine, Rješenja Glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona broj T04 KTP 0037302 22 2 od 1. aprila 2022. godine i Naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona broj T04 0 KTA 0037302 18 od 15. februara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nisveta Šabić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je 9. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0006420 22 2 od 6. jula 2022. godine, Rješenja Glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T04 0 KTP 0037302 22 2 od 1. aprila 2022. godine i Naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnog tužilaštva broj T04 0 KTA 0037302 18 od 15. februara 2022. godine (u daljnjem tekstu: sporna naredba).

2. Odlučujući o apelanticinoj prijavi upućenoj Kantonalnom tužilaštvu 7. decembra 2018. godine, protiv F. Š. - bratove supruge, Kantonalno tužilaštvo je 15. februara 2022. godine donijelo spornu naredbu. Tom naredbom je odlučeno da se neće narediti provođenje istrage zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 166. stav (1) u vezi stavom (2) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), jer je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo. O razlozima takve odluke, apelantici je poslana obavijest.

3. U obavijesti Kantonalnog tužilaštva je navedeno da je apelantica podnijela prijavu protiv F. Š. u kojoj je tvrdila da u porodici F. Š. postoje psihičke bolesti, te da bolest njenog brata M. Š. (u daljnjem tekstu: oštećeni), nije nastala prirodnim putem nego da postoji mogućnost da ga truje F. Š. Navedeno je da su oštećeni i F. Š. u braku duže od 30 godina i imaju dvije kćerke, koje su ljekari. Zatim je navelo da je u novembru 2018. godine, tužitelj M. H. (koji je donio spornu naredbu), sa zapisničarem A. S., posjetio oštećenog radi saslušanja u drugom predmetu, jer je oštećeni tada bio teško bolestan i nepokretan. Tom prilikom, M. H. je utvrdio da se radi o doista teškom bolesniku koji se veoma sporo ili nikako nije mogao kretati.

4. Dalje je navedeno da je Kantonalno tužilaštvo, radi provjere osnovanosti apelanticinih navoda pribavilo relevantne dokaze. Saslušani su F. Š. (supruga oštećenog), E. Š. (kćerka oštećenog) i M. S. (susjed i fizioterapeut koji je učestvovao u liječenju oštećenog). Osim toga pribavljena je obimna medicinska dokumentacija o zdravstvenom stanju oštećenog, uključujući 14 ambulantnih izvješća poliklinike ,,Cortex“ d.o.o. Zagreb od 29. januara 2014. godine do 23. januara 2019. godine; dokumentacija Kantonalne bolnice Zenica, Kardio centra Tuzla, poliklinike „Sunce“ Zenica, poliklinike „Vura“ Karlovac i „Radiochirurgie“ Zagreb, te nalaze više neuropsihijatara i Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo. Kantonalno tužilaštvo je na osnovu te medicinske dokumentacije izdalo naredba za vještačenje broj T04 0 KTA 0037302 18 od 28. decembra 2021. godine timu ljekara specijalista neurologa Kantonalne bolnice u Zenici. Navedeno je da iz medicinskog vještačenja o zdravstvenom stanju oštećenog, koje je izradio tim od tri ljekara, proizlazi da oštećeni boluje od Parkinsonove bolesti s pratećim komplikacijama. U nalazu je navedeno da su se prvi simptomi bolesti oštećenog pojavili 2014. godine, te da je od 2017. godine bolest dijagnosticirana kao Parkinsonova i od tada postepeno napreduje, s povremenim fazama poboljšanja i pogoršanja, opisana u nalazu. Vještaci su zaključili da su svi lijekovi koje je oštećeni uzimao bili propisani u skladu s medicinskom praksom (“primum non nocere”) i u dozama koje nisu mogle izazvati trovanje, već su bili nužni za njegovo funkcionisanje. U medicinskoj dokumentaciji nije pronađen nijedan simptom, ni direktan ni posredan, koji bi ukazivao na trovanje. Vještaci su dodali da se eventualno trovanje može isključivo potvrditi toksikološkim nalazom, ali da propisana terapija ni u kom slučaju nije mogla izazvati takvo stanje. Zaključeno je da je tadašnje zdravstveno stanje oštećenog posljedica krajnjeg stadija Parkinsonove bolesti s teškim somatskim komplikacijama, uključujući i posljedice preboljele Covid-19 pneumonije.

5. U obavijesti su detaljno interpretirani i iskazi apelantice i ostalih saslušanih svjedoka te sadržaj nalaza i mišljenja vještaka Kantonalne bolnice u Zenici. U vezi s tim je navedeno i da je E. Š. - kćerka oštećenog izjavila da su se prvi zdravstveni problemi njenog oca pojavili 2014. godine, a bolest je kasnije dijagnosticirana kao Parkinsonova. Roditelji su se više puta obraćali poznatoj neurologinji dr. V. B. iz Zagreba, koja je potvrdila dijagnozu. E. Š. je navela da se bolest u početku mogla kontrolisati, ali da se od 2017. godine stanje pogoršalo. Izjavila je da je njena majka - F. Š., bila izložena velikom fizičkom i psihičkom naporu jer je o oštećenom stalno brinula, te je često angažirala stručnu pomoć, uključujući fizioterapeuta M. S. Kao doktor na specijalizaciji iz psihijatrije, E. Š. je izjavila da smatra kako je apelantica, iz prevelike brige za brata, pogrešno povjerovala da mu njena majka želi nauditi. Navela je da apelantica učestalo šalje poruke ispunjene sumnjama i optužbama, što je kod njene majke izazvalo ozbiljne zdravstvene posljedice. E. Š. je predložila da se preispita psihičko stanje apelantice, jer, prema njenom profesionalnom iskustvu, smatra da postoji mogućnost da apelantica pati od psihičkih smetnji. Uz saglasnost majke, Kantonalnom tužilaštvu je dostavila kompletnu medicinsku dokumentaciju o ocu te 37 stranica poruka koje je apelantica slala M. Š. i njegovim kćerkama, tvrdeći da te poruke jasno pokazuju njeno uznemireno psihičko stanje i neosnovanost njenih optužbi.

6. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je apelantica u svojim podnescima i svjedočenju proturječno navodila da oštećeni nema simptome Parkinsonove bolesti, ali je istovremeno navela da je posjećivao brojne neuropsihijatre i klinike u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Austriji, gdje se pokušavala utvrditi tačna dijagnoza. Tvrdila je i da joj je doktorica E. E. rekla da je F. Š. psihički bolesna i da truje supruga, što je, prema ocjeni Kantonalnog tužilaštva, nevjerovatno i protivno ljekarskoj etici i Hipokratovoj zakletvi, jer nijedan ljekar ne bi iznio takvu tvrdnju bez jasnih i potkrijepljenih dokaza. Zbog brojnih nelogičnosti, kontradiktornosti i nedostatka objektivnih dokaza, Kantonalno tužilaštvo je zaključilo da navodi apelantice nisu pouzdani i ne mogu potvrditi optužbu da je F. Š. trovala svog supruga – oštećenog.

7. Nasuprot tome, Kantonalno tužilaštvo je ocijenilo da iskazi F. Š., E. Š. i M. S. predstavljaju dokaze koji djeluju uvjerljivo i predstavljaju nesumnjivo istinite i vjerodostojne dokaze. Naime, njihovi iskazi nesporno potvrđuju vrijeme nastanka bolesti kod oštećenog, trajanje i napredovanje te bolesti, simptome i posljedice po zdravlje oštećenog, imajući u vidu da se radi o teškoj i neizlječivoj bolesti. Također, iz tih iskaza proizlazi da ne postoji bilo kakva sumnja niti indicija o tome da F. Š. eventualno truje svog supruga i na taj način čini krivično djelo ubistvo u pokušaju.

8. Slijedom svega navedenog, Kantonalno tužilaštvo je ocijenilo da su apelanticini navodi o trovanju zasnovani na neprovjerenim indicijama i bez objektivnih dokaza koji bi ukazivali na postojanje osnova sumnje za pokušaj ubistva. Istaknuto je i da je od prve prijave prošlo više od tri godine, te da je oštećeni i dalje živ, što upućuje na to da bi i u slučaju pokušaja ubistva radilo se o „nepodobnom pokušaju“, jer je nelogično da bi neko bio trovano šest godina bez smrtnog ishoda. Slijedom toga, Kantonalno tužilaštvo je, primjenom člana 231. stav 3. ZKP-a, donijelo naredbu da se istraga neće provoditi, jer je iz prijave i priloženih spisa očigledno da prijavljeno djelo ne predstavlja krivično djelo.

9. Rješenjem Glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva broj T04 0 KTP 0037302 22 2 od 1. aprila 2022. godine odbijena je apelanticina pritužba protiv sporne naredbe.

10. U rješenju je navedeno da je na osnovu uvida u predmet T04 0 KTA 0037302 18, pritužbu apelantice i mišljenje tužitelja, utvrđeno da je odluka postupajućeg tužitelja zakonita i pravilna, te zasnovana na potpunom činjeničnom stanju. Zaključeno je da je apelanticin zahtjev za toksikološkim ispitivanjem neosnovan, jer se zasniva isključivo na njenom subjektivnom uvjerenju, bez ijednog objektivnog ili medicinski potkrijepljenog dokaza. Neosnovanim je ocijenjen i zahtjev apelantice za obdukciju, u međuvremenu preminulog oštećenog, jer nema osnova sumnje da je smrt posljedica krivičnog djela. To potvrđuje i zahtjev porodice, odnosno zakonskog zastupnika, upućen JU „Kantonalna bolnica“ Zenica 9. februara 2022. godine, u kojem je navedeno da je smrt prirodna, da nije nastupila tokom medicinskog zahvata i da porodica nema primjedbi na liječenje. Navodi apelantice o potrebi saslušanja svjedoka M. B. i N. Š. ocijenjeni su nepotrebnim, jer ta lica nisu članovi porodice niti su živjela sa oštećenim niti imaju neposredna saznanja o njegovom zdravstvenom stanju. Također, prijedlog apelantice da se pribavi nalaz „Ayurved“ klinike iz Zagreba od 3. novembra 2021. godine ocijenjen je suvišnim, budući da u spisu već postoji 35 medicinskih nalaza i timsko vještačenje, iz kojih proizlazi dijagnoza Parkinsonove bolesti kod oštećenog.

11. Povodom apelanticine pritužbe protiv osporene naredbe i rješenja Glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva od 24. oktobra 2019. godine, Federalno tužilaštvo je donijelo rješenje broj T11 0 KTA 0006420 22 2 od 6. jula 2022. godine, kojim je pritužbu odbio kao neosnovanu.

12. Federalno tužilaštvo je nakon izvršenog uvida i analize spisa predmeta, kao i navoda pritužbe, ocijenilo da je pritužba neosnovana, a da su donesene odluke pravilne i zakonite. Pri tome je istaklo da je smrt oštećenog utvrđena kao prirodna, a porodica je izričito zatražila da se obdukcija ne vrši. Također, Federalno tužilaštvo je zaključilo da su navodi apelantice o potrebi ekshumacije i toksikološkog vještačenja pravilno ocijenjeni neosnovanim, jer nije potvrđena ni najmanja indicija trovanja. Apelacioni navodi

13. Apelantica se pozvala na povredu prava iz člana II/3.b i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i

8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred nadležnim tužilaštvima, te smatra da su tužilaštva pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno zaključili da se u konkretnom slučaju nije radilo o trovanju njenog brata, što je na kraju rezultiralo i njegovom smrću. Osporava nalaze tužilaštva da ne postoji nijedna indicija ni dokaz o trovanju, smatrajući takav zaključak proizvoljnim. Navodi da je medicinsko vještačenje od 28. januara 2022. provedeno samo na osnovu dokumentacije, bez neposrednog pregleda pacijenta, te ističe da je jedna članica stručnog tima ranije pregledala njenog brata i zaključila da on nema Parkinsonovu bolest. U prilog tome, apelantica pojašnjava pokazatelje Parkinsonove bolesti te svoje mišljenje da oštećeni nije bolovao od te bolesti. Apelantica prigovara i što nije naređeno toksikološko vještačenje oštećenog te smatra da bi ekshumacija tijela i naknadno toksikološko ispitivanje bili neophodni radi potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja. Također, ističe da u konkretnoj stvari ima svojstvo oštećene, jer je sestra preminulog, te da u ovakvim okolnostima nije zaštićen njen psihički integritet, a posebno nije zaštićen fizički integritet njenog brata.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

16. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od temeljnih vrijednosti demokratskoga društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijega poštivanja države nikada ne mogu odstupati, čak niti u razdoblju rata. U pogledu procesnih jamstava član 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja, nameće državi obavezu da učinkovito istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinitelje. Ova odgovornost je dio pozitivnih obaveza države prema Evropskoj konvenciji, odnosno obveze državnih vlasti da poduzmu korake ili mjere da zaštite prava pojedinaca prema Evropskoj konvenciji. Utemeljenje za takvo nametanje može se naći u članu 1. Evropske konvencije, kojim se od visokih strana ugovornica zahtijeva da svakom u svojoj mjerodavnosti jamče prava i slobode određene u Evropskoj konvenciji. Pozitivne obveze se, također, temelje na principu da prava prema Evropskoj konvenciji moraju biti praktična i učinkovita, a ne teorijska i iluzorna. Evropski je sud u mnogim slučajevima utvrdio procesnu povredu člana 3. Evropske konvencije, iako nije bilo moguće dokazati da je, doista, došlo do lošeg postupanja (vidi Evropski sud, Kmetty protiv Mađarske, presuda od 16. decembra 2003. godine, predstavka broj 57967/00, st. 38-43.).

17. Dovodeći sve navedeno u kontekst predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da je Kantonalno tužilaštvo postupilo po apelanticinoj prijavi, te provelo postupak nakon kojeg je donijelo odluku o neprovođenju istrage o čemu je obavijestilo apelanticu. Ustavni sud primjećuje da iz obavijesti proizlazi da je Kantonalno tužilaštvo tokom provjere apelanticinih navoda, saslušalo apelanticu i kćerku oštećenog te fizioterapeuta koji je pomagao oštećenom u liječenju kao prijavljenu F. Š. Osim toga, prikupljena je i obimna medicinska dokumentacija iz više ustanova (Bihać, Zenica, Zagreb, Graz, Beč) i nalaz tima neurologa Kantonalne bolnice Zenica od 2022. godine. Iz svih tih dokaza je utvrđeno da je oštećeni od 2014. godine bolovao od Parkinsonove bolesti. Utvrđeno je i da je terapija koju je primao oštećeni bila u skladu s medicinskim pravilima i nije sadržavala elemente trovanja. Slijedom toga, Ustavni sud iz obrazloženja obavijesti Kantonalnog tužilaštva od 15. februara 2022. godine zaključuje da je neprovođenje istrage u konkretnom slučaju, bez obzira na apelanticino nezadovoljstvo, rezultat utvrđenoga činjeničnog stanja i ocjene rezultata provedenih dokaza za koje je dato jasno obrazloženje. Pritom, Ustavni sud zapaža da su ostale osporene oduke (Rješenje Glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva od 1. aprila 2022. godine i rješenje Federalnog tužilaštva od 6. jula 2022. godine) suštinski potvrdile zakonitost i pravilnost prvostepene odluke Kantonalnog tužilaštva od 15. februara 2022. godine. Stoga, suprotno navodima apelacije, Ustavni sud nalazi da obrazloženja osporenih odluka sadrže jasne i dovoljne razloge zbog čega su donesene. Ustavni sud zapaža da apelantica navodima u apelaciji (isto kao ni u pritužbi Glavnom tužitelja Kantonalnog tužilaštva, niti u zahtjevu za preispitivanje koji je podnijela Federalnom tužilaštvu) nije uspjela da dokaže da su osporene odluke proizvoljne, tj. suprotne važećim propisima, kao i da je došlo do propusta koji upućuju na povrede apelanticinog prava iz člana II/3b) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3. i 8. Evropske konvencije.

18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/22 (N. Š.) | Sudska praksa | Aktio