Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4461/22 (Z. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4461/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-4461/22, rješavajući apelaciju Zijada Musića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Musića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 K 065345 22 Kž 3 od 8. septembra 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijad Musić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Abaz Omeragić advokat iz Donjeg Vakufa, podnio je 24. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 K 065345 22 Kž 3 od 8. septembra 2022. godine. Uvodne napomene-postupak okončan odlukom broj AP-546/21 od 6. jula 2022. godine

2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 K 065345 19 K od 23. novembra 2020. godine apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo šumska krađa iz člana 316. stav 1. u vezi sa članom 31. u sticaju sa krivičnim djelom sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje iz člana 358. stav 1. u vezi s članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ). Apelantu je za oba navedena krivična utvrđena kazna zatvora u trajanju od po četiri mjeseca te je Općinski sud apelantu izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je istovremeno odredio da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.

3. Kantonalni sud je Presudom broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine uvažio žalbu tužilaštva, preinačio prvostepenu presudu u odluci o krivičnopravnoj sankciji, tako da je apelantu za krivično djelo šumska krađa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci a za krivično djelo sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa je apelanta osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-546/21 od 6. jula 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, usvojio apelantovu apelaciju te utvrdio da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Shodno tome, Ustavni sud je ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 46 0 K 065345 21 Kž 2 od 20. januara 2021. godine u dijelu u kojem je prvostepena presuda „preinačena u odluci o krivičnopravnoj sankciji, u odnosu na primjenu člana 57. stav 1. KZ“, te je predmet vraćen tom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku.

5. Ustavni sud, bez potrebe da ponavlja činjenične i pravne zaključke iz navedene odluke, ukazuje da je u toj odluci zaključio da je došlo do povrede prava na pravično suđenje zato što je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 57. stav 1. KZ, jer u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca nije uračunao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. S druge strane, Ustavni sud je zaključio da apelantovi navodi u pogledu visine izrečene kazne, proizvoljne primjene odredbe člana 319. stav 8. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi sa navodima apelanta da nije pozvan na sjednicu vijeća Kantonalnog suda i načela jednakosti stranaka u kontekstu visine kazne koja je izrečena apelantu u odnosu na druga osuđena lica u konkretnom postupku, nisu osnovani. U vezi s tim Ustavni sud, bez potrebe za ponavljanjem, upućuje na razloge odluke AP-546/21 (tač.39. i 40) .

Osporena odluka

6. Kantonalni sud je, postupajući u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda broj AP-546/21, na sjednici vijeća, donio Presudu broj 46 0 K 065345 22 Kž 3 od 8. septembra 2022. godine, kojom je uvažio žalbu tužilaštva i prvostepenu presudu preinačio u odluci o krivičnopravnoj sankciji. Apelantu je za krivično djelo šumska krađa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, za krivično djelo sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Kantonalni sud je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, te je u izrečenu kaznu shodno odredbi člana 57. stav 1. KZ uračunao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

7. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je imajući u vidu uputu Ustavnog suda ponovo preispitao žalbu tužilaštva o krivičnopravnoj sankciji. Kantonalni sud je naveo da tužilaštvo u žalbi i apelantov branilac u odgovoru na žalbu nisu predložili da ih sud obavijesti o sjednici vijeća, te da je stoga shodno odredbi člana 319. stav 8. ZKP sjednica održana bez njihovog prisustva. Dalje je Kantonalni sud naveo da je prilikom odmjeravanja krivičnopravne sankcije cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na apelantovoj strani, kako one koje je cijenio prvostepeni sud, tako i one koje je tužilaštvo istaklo u žalbi. U vezi s tim je istaknuto da je prvostepeni sud dao prevelik značaj olakšavajućim okolnostima, dok nije dao adekvatan značaj otežavajućim okolnostima. Naime, obrazloženo je da je prvostepeni sud zanemario da je apelant ranije osuđivan za počinjenje istih ili sličnih djela te da je apelantu stavljeno na teret izvršenje dva krivična djela u sticaju. Obrazloženo je da prvostepeni sud nije cijenio okolnosti pod kojima su djela učinjena, te da je apelant prilikom izvršenja djela ispoljio visok stepen bezobzirnosti i upornosti. Istaknuto je da ranije izrečena uslovna osuda nije uticala na apelanta da prestane sa činjenjem krivičnih djela. Kantonalni sud je naglasio da je u mjestu u kojem apelant živi zabilježen porast izvršenja krivičnih djela ove vrste, te da je nesporna činjenica da su tri lugara lišena života. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da je uslovna osuda preblaga sankcija za apelanta, te da se njome neće ostvariti željena svrha kažnjavanja odnosno ciljevi opšte i posebne prevencije. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je shodno odredbi člana 7. i 46. KZ apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju određenom u dispozitivu presude u koju je shodno odredbi člana 57. stav 1. KZ uračunao vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru.

8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 319. ZKP jer o sjednici vijeća nije obavijesti stranke i branioca, te da se zbog toga nije ni mogao adekvatno izjasniti o navodima žalbe suprotne strane u postupku. Smatra da je neprihvatljivo da se apelantu izrekne strožija krivičnopravna sankcija u odnosu na druge optužene u konkretnom postupku. Stoga, smatra da je povrijeđeno načelo jednakosti stranaka u postupku. Osim toga, apelant ističe da drugostepeni sud odmjerio previsoku kaznu, te da odluka o sankciji nije obrazložena na adekvatan način.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

4. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je redovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, postupajuću u postupku izvršenja odluke broj AP-

546/21, u skladu sa uputom iz navedene odluke, ponovo razmotrio odluku o krivičnopravnoj sankciji, te je shodno odredbi člana 57. stav 1. KZ, u kaznu zatvora koju je izrekao apelantu uračunao vrijeme koje je on proveo u pritvoru (vidi tačku 6. ove odluke). Time je, po ocjeni Ustavnog suda, Kantonalni sud otklonio prethodno utvrđenu proizvoljnost u primjeni materijalnog prava (vidi tačku 5. ove odluke). U odnosu na ostale apelantove navode kojima osporava visinu kazne, ukazuje na kršenje načela jednakosti stranaka u postupku jer su drugim licima koja su bila optužena u konkretnom postupku izrečena blaža sankcija, te proizvoljnu primjenu odredbe člana 319. ZKP jer nije obaviješten o sjednici vijeća, Ustavni sud ukazuje da je te navode već ispitao i o njima odlučio u predmetu broj AP -546/21 ocijenivši ih neosnovanim (op. cit. AP-546/21, tač. 36., 39. i 40.). Stoga, Ustavni sud smatra bespredmetnim da ponovo odlučuje o identičnim prigovorima pa se u vezi s tim poziva na obrazloženje navedene odluke. Imajući su vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi u konkretnom slučaju ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

13. S obzirom na sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4461/22 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio