Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1962/24 (M.B. i drugi)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Procesna odluka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1962/24

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-1962/24 , rješavajući apelacije koje su podnijeli M.B. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: M.B. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp od 6. marta 2024. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp 2 od 6. marta 2024. godine;

Jovanka Marjanac Regoda protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 356673 22 Gž od 5. oktobra 2023. godine;

Grad Banjaluka protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 006434 24 Rev 3 od 9. oktobra 2024. godine;

M.A. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 P 052663 23 Gvlž od 3. oktobra 2023. godine i Larisa Dimitrijević Rašetarević protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 054506 25 Gž 2 od 5. septembra 2025. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-1962/24

1. M.B. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp od 6. marta 2024. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp 2 od 6. marta 2024. godine.

2. Rješenjem prvostepenog suda od 16. juna 2023. godine apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz člana 43. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon), zbog propuštanja da se pojavi na zakazanom usmenom pretresu. Sud je izrekao apelantu novčanu kaznu u iznosu od 150,00 KM i odredio mu dva kaznena boda koji će se evidentirati u evidenciji vozača kod nadležne policijske stanice.

3. Rješenjem prvostepenog suda od 25. januara 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp 2 od 6. marta 2024. godine, nije uvažen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, pa je rješenje od 16. juna 2023. godine ostalo na snazi. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelant nije dokazao da je iz opravdanih razloga propustio da se pojavi na usmenom pretresu.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 127 0 Pr 079785 24 Pžp od 6. marta 2024. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv rješenja od 16. juna 2023. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da se prema odredbi člana 84. stav 1. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine rješenje o prekršaju ne može pobijati radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako iz navoda apelantove žalbe proizlazi da se žalio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje, sud nije razmatrao njegovu žalbu, jer je nedopuštena.

AP-3203/24

5. Jovanka Marjanac Regoda iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Oleg Knežić advokat iz Banjaluke, podnijela je 29. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 356673 22 Gž od 5. oktobra 2023. godine.

6. Presudom na osnovu priznanja prvostepenog suda od 25. novembra 2020. godine obavezana je Republika Srpska (u daljnjem tekstu: tužena) da isplati apelantici iznos od 6.250,00 KM na ime zaplijenjenih sredstava po rješenju prvostepenog suda od 5. novembra 2013. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana uplate na depozitni račun prvostepenog suda.

7. Apelantica je na osnovu navedene presude na osnovu priznanja pokrenula izvršni postupak protiv tužene u kojem joj je tužena isplatila dosuđeni iznos od 6.250,00 KM, a postupak je obustavljen u pogledu isplate dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

8. Presudom prvostepenog suda od 30. septembra 2022. godine djelimično je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev i obavezana tužena da isplati apelantici određene novčane iznose na ime dospjele zakonske zatezne kamate počev od dana uplate na depozitni račun suda do isplate, obračunate na već dosuđeni i isplaćeni glavni dug u iznosu od 6.250,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbijen apelanticin tužbeni zahtjev.

9. Osporenom presudom Okružnog suda u Banjaluci od 5. oktobra 2023. godine ukinuta je presuda prvostepenog suda od 30. septembra 2022. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke i odbačena tužba. Sud je obrazložio presudu ukazujući da je navedenom presudom na osnovu priznanjadosuđena apelantici zatezna kamata na iznos glavnog duga od 6.250,00 KM u opisnom obliku počev od dana uplate na depozitni račun suda, na koji način je sud pravosnažno odlučio o apelanticinom zahtjevu na ime kamata. Naveo da apelantica u ovoj parnici zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate kao samostalnog potraživanja obračunate u nominalnim iznosima na isti iznos glavnog duga od 6.250,00 KM, koji je bio predmet spora i u parnici koja je pravosnažno okončana navedenom presudom na osnovu priznanja i za isti period. Dakle, utvrdio je da se u konkretnom slučaju radi o istim strankama, istim zahtjevima i identitetu činjeničnog osnova (tužbenom zahtjevu na ime kamata kao akcesornom potraživanju) o kojem je pravosnažno raspravljeno. Stoga je odbacio apelanticinu tužnu, primjenom člana 196. stav 2., 209. stav 2. tačka i člana 9. Zakona o parničnom postupku.

AP-40/25

10. Grad Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika pravobranioca Banjaluka, podnio je 3. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 57 0 Ps 006434 24 Rev 3 od 9. oktobra 2024. godine.

11. Prvostepenim rješenjem Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) od 29. decembra 2023. godine, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem tog suda od 24. maja 2024. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom od 7. augusta 2017. godine. Sud je u obrazloženju drugostepenog rješenja ukazao da ne postoje razlozi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tač. 2), 4), 6), 7) i 9). Zakona o parničnom postupku (ZPP), o čemu je dao detaljno obrazloženje.

12. Rješenjem Vrhovnog suda RS od 9. oktobra 2024. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja. Sud je u obrazloženju rješenja ukazao da prema članu 254. stav 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen. Sud je istakao da je navedenim drugostepenim rješenjem odlučeno o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Dakle, zaključio je da tim rješenjem nije odlučeno o glavnoj stvari (tužbenom zahtjevu) i da ono nema karakter rješenja kojim se postupak pravosnažno završava, jer po svom sadržaju ne rješava sporni odnos između stranaka u postupku. Stoga je odbacio apelantovu reviziju, shodno članu 247. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP.

AP-89/25

13. M.A. iz Sanskog Mosta (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 P 052663 23 Gvlž od 3. oktobra 2023. godine.

14. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom prvostepenog suda od 19. septembra 2022. godine. Sud je u obrazloženju osporene odluke ukazao da ne postoje razlozi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tač. 6. i 9. Zakona o parničnom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.

AP-4614/25

15. Larisa Dimitrijević Rašetarević iz D. Podgradaca (u daljnjem tekstu: apelantica), čiji je punomoćnik Miodrag Drakulić advokat iz Gradiške, podnijela je 20. oktobra 2025. apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 P 054506 25 Gž 2 od 5. septembra 2025. godine.

16. S.R. je podnio je tužbu protiv apelantice, radi razvoda braka i povjere maloljetnog djeteta i određivanja visine njegovog izdržavanja. Pred redovnim sudovima je u toku parnični postupak po toj tužbi.

17. U tom postupku, rješenjem prvostepenog suda od 28. jula 2025. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog sud u Doboju od 5. septembra 2025. godine, u relevantnom dijelu, određeno je vještačenje po vještaku psihologu i vještaku psihijatru. Naloženo je apelantici da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja uplati na ime razlike predujma za vještačenja iznos od 1.826,64 KM na depozitni račun tog suda, uz upozorenje da se vještačenja neće provoditi na glavnoj raspravi ako u tom roku ne uplati predujam za vještačenja. Također je naloženo računovodstvu tog suda da sa depozitnog računa suda prenese dio nužnih troškova (iznos od 926,64 KM) na žiro račun Centra za vještačenje i procjenjivanje "Zenit" d.o.o. Banjaluka koje je apelantica uplatila kao predujam za troškove specijalističkog timskom vještačenja u iznosu od 1.500,00 KM.

18. Okružni sud je obrazložio svoje rješenje navodeći da se parnične stranke nisu sporazumno dogovorile oko ličnosti vještaka koji će sprovesti vještačenja, pa je sud sam odredio vještaka psihološke struke i vještaka psihijatra da provedu vještačenje, shodno članu 148. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Dalje, naveo je da je osnovan prijedlog troškovnika Centra za vještačenje i procjenjivanje "Zenit" d.o.o. Banjaluka, a koji troškovi se odnose na specijalističko timsko vještačenje iz psihijatrijsko-psihološke struke.

Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1962/24.

20. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

22. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke, donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti žalbe, tužbe, o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje postupaka, te o prijedlogu parničnih stranaka/apelantice da se provede vještačenje i odrede vještaci koji će ga provesti. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u ovim slučajevima nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o njihovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnim slučajevima, pa slijedi da su navodi apelanata u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, a time i navodi apelantice u predmetu broj AP-4614/25 o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1962/24 (M.B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio