Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2581/24 (D.P.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2581/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2581/24, rješavajući apelaciju D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. P. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 030050 22 Uvp od 12. marta 2024. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 18. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 030050 22 Uvp od 12. marta 2024. godine.
2. Obaviješću Odjeljenja za inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 17. maja 2021. godine apelant je obaviješten o postupanju inspektora rada po njegovom zahtjevu za inspekcijsku kontrolu nad njegovim poslodavcem od 22. aprila 2021. godine.
3. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) od 23. jula 2021. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv navedene obavijesti.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 11. maja 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv navedenog akta.
5. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 12. marta 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je apelant prvostepenom organu podnio „zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa“ smatrajući da poslodavac prilikom njegovog raspoređivanja na novo radno mjesto nije uvažio okolnost da je on invalid. Zatim, naveo je da iz obavijesti prvostepenog organa od 17. maja 2021. godine proizlazi da je nadležni inspektor rada, postupajući po navedenoj predstavci, od apelanta tražio da dostavi dokaze o invaliditetu kako bi mogao preduzeti odgovarajuće mjere i radnje, te da je apelant to propustio učiniti. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da podnosilac predstavke, shodno odredbama člana 41. st. 1. i 2. Zakona o inspekcijama, nije stranka u postupku inspekcijskog nadzora i da se njegovo pravo svodi na pravo na podnošenje predstavke. Zatim, ukazao je da je s druge strane inspektorova obaveza da takvu predstavku odmah uzme u rad i da o utvrđenom činjeničnom stanju i preduzetim mjerama obavijesti podnosioca predstavke u roku od 30 dana od dana prijema, kako je to propisano odredbom člana 35. st. 1. i 2. navedenog zakona, što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Međutim, istakao je da apelant nema pravo žalbe na takvu obavijest jer pravo na podnošenje žalbe u postupku inspekcijskog nadzora ima isključivo stranka u tom postupku, tj. subjekt inspekcijskog nadzora u smislu odredbi člana 61. stav (1) Zakona o inspekcijama. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno postupio kada je odbacio kao nedopuštenu apelantovu žalbu protiv navedene obavijesti.
6. Apelant se pozvao na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. U pogledu apelantovih navoda kojima ukazuje na povredu prava lica da ne budu podvrgnuta mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, Ustavni sud podsjeća da je smisao zaštite koju pruža navedeno pravo iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije spriječiti, onemogućiti i sankcionirati takve postupke koji izazivaju mučenje i nehuman i ponižavajući postupak ili kaznu koje državni organi ili pojedinci u njihovo ime provode nad nekim licima. Dovodeći ovo u vezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi kojima osporava odluke donesene povodom zahtjeva za inspekcijsku kontrolu nad njegovim poslodavcem ni na koji način ne mogu dovesti u vezu s povredom navedenog prava. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi navedenog prava ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-495/22 od 20. aprila 2022. godine).
11. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, apelantovi navodi izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman