Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3637/22 (Ž. D.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3637/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3637/22, rješavajući apelaciju Žarka Dejanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Dejanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 529332 22 Rev od 5. jula 2022. godine zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Žarko Dejanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 21. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 529332 22 Rev od 5. jula 2022. godine. Uvodne napomene

2. U upravnom sporu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 003800 12 Uvp od 22. novembra 2012. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana pobliže navedenog u obrazloženju te presude.

3. Ustavni sud je 20. juna 2016. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

1194/13 kojom je apelaciju podnesenu protiv navedene presude Vrhovnog suda usvojio, te utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i odredio da se ta odluka dostavlja Vladi Federacije BiH, koja je dužna da obezbijedi apelantova prava u skladu sa standardima iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine. Takođe, Ustavni sud je ukazao da, s obzirom na zaključak o povredi prava na imovinu, nije potrebno da posebno razmatra navode o kršenju člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

Postupak u kojem je donesena osporena odluka

4. U postupku koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda od 5. jula 2022. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant nosilac stanarskog prava na spornom stanu i da se obveže tužena (Federacija BiH, Vlada Federacije BiH) da s apelantom zaključi ugovor o otkupu spornog stana, slijedom čega je tužena dužna da apelantu izda ispravu podobnu za upis svojine u zk. evidencije ili će u protivnom ta presuda zamijeniti ugovor o otkupu stana.

5. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da su prethodno upravni organi u upravnom postupku odbili apelantov zahtjev za vraćanje stana u posjed, te da je takvom njihovom odlukom apelantu prestalo stanarsko pravo u smislu odredbi čl. 5. i 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Zatim, utvrđeno je da su organi uprave odbili apelantov zahtjev zbog toga što je apelant ostao u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 19. maja 1992. godine, odnosno nakon 14. decembra 1995. godine, što proizlazi iz podataka Ministarstva odbrane Republike Srbije, čiji je apelant bio aktivni vojni pripadnik do 30. novembra 1997. godine. Navedene odluke su u konačnici potvrđene presudom Vrhovnog suda od 22. novembra 2012. godine. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su odbili apelantov tužbeni zahtjev jer nije ispunjen osnovni uslov za otkup tog stana, a to je postojanje zakonskog stanarskog prava. Pored toga, Vrhovni sud je istakao da je Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-1194/13 od 20. juna 2016. godine utvrđena povreda apelantovog prava na imovinu, ali tom odlukom nije uspostavljena obaveza tužene na zaključenje kupoprodajnog ugovora s apelantom, jer se utvrđena povreda prava na imovinu „može realizovati i dodjelom pravične naknade“.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava jer je Vlada Federacije BiH dužna da apelantu obezbijedi prava u skladu sa standardima navedene odluke Ustavnog suda broj U-15/11 od 30. marta 2012. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

10. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant u konkretnom slučaju osporava odluke redovnih sudova donesene u parničnom postupku kojima je odlučivano o njegovom tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđivanje da je nosilac stanarskog prava na spornom stanu, te omogućavanju uknjižbe prava svojine na tom stanu.

11. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant prije podnošenja konkretne apelacije podnio apelaciju protiv presude Vrhovnog suda od 22. novembra 2012. godine, o kojoj je Ustavni sud odlučio Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1194/13 od 20. juna 2016. godine (vidi tač. 2. i 3. ove odluke). Ustavni sud zapaža da je u navedenoj odluci, slijedeći svoju praksu iz Odluke broj AP-1011/08 od 23. novembra 2012. godine, te praksu iz Odluke broj U-15/11, zaključio da je javna vlast apelantu oduzela imovinu a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uslovi da mu njegovo predratno stanarsko pravo bude kompenzirano putem odgovarajućih naknada, čime je na apelanta stavljen preveliki teret, odnosno nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelantove imovine i zahtjeva javnog interesa.

12. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da je u navedenoj odluci broj AP-1194/13 od 20. juna 2016. godine već bio inkorporiran apelantov zahtjev koji je postavio u konkretnom parničnom postupku, odnosno da se navodi u konkretnoj apelaciji, u suštini, odnose na ista pitanja o kojim je Ustavni sud već odlučio navedenom odlukom, a da iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4974/17 od 17. jula 2019. godine i AP-912/22 od 27. februara 2025. godine, dostupne na ww.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3637/22 (Ž. D.) | Sudska praksa | Aktio