Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-468/23 (M. K. i I. M.)

Odluka donesena 26. 11. 2025.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-468/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 11. 2025.

Tekst odluke

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman, dana 26. novembra 2025. godine, u predmetu broj AP-468/23, rješavajući zahtjev Mirjane Kesić i Ivane Marić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Mirjane Kesić i Ivane Marić za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje izvršenja presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 090011 18 P od 30. decembra 2019. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 090011 20 Gž od 11. novembra 2022. godine, kao i deložacija Mirjane Kesić i Ivane Marić iz stana koji se nalazi u Prijedoru u ulici Vuka Karadžića broj 27, sprat I, stan broj 7. Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Kesić i Ivana Marić iz Prijedora (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja i drugoapelantkinja ili apelantkinje) koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Deretić-Zec iz Prijedora, podnijele su 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 090011 20 Gž od 11. novembra 2022. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 090011 18 P od 30. decembra 2019. godine. Podneskom od 25. novembra 2025. godine apelantkinje su predložile da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti deložacija do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 090011 18 P od 30. decembra 2019. godine usvojen je tužbeni zahtjev Grada Prijedora (u daljnjem tekstu: tužitelj) i naloženo prvoapelantkinji da sa svim licima i stvarima iseli iz stana (u daljnjem tekstu: sporni stan) koji se nalazi u Prijedoru u ulici Vuka Karadžića i preda ga tužitelju u posjed u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju Osnovni sud je naveo da je D. K. (prvoapelantkinjin brat) kao član porodičnog domaćinstva iza preminule majke R. K. kao ranijeg nosioca stanarskog prava stekao pravo trajnog i nesmetanog korištenja spornog stana. Osnovni sud je naveo da je D. K. preminuo u toku 2014. godine i da nije živio u spornom stanu već ga je dao u posjed prvoapelantkinji, njenoj kćerci i drugoapelantkinji. Kako je sud ukazao, prvoapelantkinja je tvrdila da u spornom stanu živi preko 20 godina, a da je drugoapelantkinja prijavljena od 2008. godine odnosno da je i ranije živjela u spornom stanu. U vezi s tim, sud je ukazao da je morao odlučiti o činjenicama koliko su apelantkinje živjele u spornom stanu, od kada i s kim su živjele. Osnovni sud je naveo da je drugoapelantkinja na adresi spornog stana prijavljena od 2008. godine. Osnovni sud je ukazao na sadržaj relevantnih odredaba čl. 6. i 30. Zakona o stambenim odnosima. Kako je sud naveo, apelantkinje nisu živjele u ekonomskoj zajednici sa D. K. više od 10 godina, a ni više od pet godina jer nisu dokazale da su sa D. K. zaključile ugovor o doživotnom izdržavanju. Dakle, sud je naveo da apelantkinje nisu bile članovi porodičnog domaćinstva sa posljednjim zakonitim nosiocem stanarskog prava na spornom stanu. Prema ocjeni suda, apelantkinje neosnovano ukazuju da je protekao rok od tri godine, odnosno pet godina za podnošenje tužbe za iseljenje iz spornog stana. Kako je sud naveo, posljednji zakoniti nosilac stanarskog prava je bio D. K. i on je preminuo 19. februara 2014. godine od kog vremena se računa rok od tri godine za ispražnjenje spornog stana u upravnom postupku, kao i rok od pet godina za zahtjevanje ispražnjenja stana kod nadležnog suda. Dakle, sud je naveo da je računajući od dana smrti D. K. do podnošenja tužbe (21. mart 2018. godine) proteklo nešto više od četiri godine.

3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 090011 20 Gž od 11. novembra 2022. godine odbijena je žalba apelantkinja i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju, Okružni sud je naveo da je članom 30. st. 1. i 2. Zakona o stambenim odnosima propisano da ako se neko lice nezakonito useli u stan u društvenoj svojini svako može dati inicijativu, a i zainteresovano lice zahtjev stambenom organu za pokretanje postupka za njegovo iseljenje i to u roku od tri godine od dana nezakonitog useljenja. Također, sud je naveo da se prema odredbi stava 7. istog člana ovog zakona protekom roka od tri godine ne isključuje pravo davaoca stana na korištenje da zahtjeva ispražnjenje stana kod nadležnog suda u roku od daljnjih pet godina. Kako je sud naveo, svako useljenje ne podrazumijeva početak toka roka za iseljenje, već useljenje mora biti nezakonito kako je to izričito propisano navedenim zakonskim odredbama. Okružni sud je naveo da je prvoapelantkinja uselila u sporni stan u dogovoru sa D. K. u vrijeme kada je on na spornom stanu imao pravo trajnog i nesmetanog korištenja, pa se njeno stanovanje u spornom stanu ne može smatrati bespravnim, odnosno nezakonitim sve do smrti D. K. Stoga, kako je sud naveo, od dana smrti D. K. za tužitelja počinju teći rokovi iz čl. 30. Zakona o stambenim odnosima, kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud. Prema ocjeni suda, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi u smislu da bi nalaganjem iseljenja iz spornog stana bilo povrijeđeno pravo na dom iz člana 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda koji je utemeljen na iskazu prvoapelantkinje datom u svojstvu parnične stranke proizlazi da je ona otkupila stan koji se nalazi u Prijedoru u ulici P.M. Nenadovića, a zatim ga prodala, dakle nije više u njenom vlasništvu. Također, sud je istakao da je prvoapelantkinja u ostavinskom postupku iza umrlog supruga naslijedila suvlasnički dio na stanu koji se nalazi u Prijedoru u ulici Mile Rajlića.

Navodi iz apelacije i zahtjeva za privremenu mjeru

4. Apelantkinje su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iako se apelantkinje nisu eksplicitno pozvale, iz apelacionih navoda proizlazi da se pozivaju i na povredu prava na dom iz člana

8. Evropske konvencije. Smatraju da se osporene presude temelje na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava. Dalje, prvoapelantkinja je navela da sud nije mogao zaključiti da je ona uselila u sporni stan nakon smrti njenog brata (19. februar 2014. godine). Naime, prvoapelantkinja je ukazala da je u spornom stanu živjela i prije 2005. godine, što proizlazi iz obrazloženja presude Osnovnog suda broj 77 0 P 003743 08 P od 20. juna 2012. godine (pravosnažna od 14. decembra 2012. godine) u kojem je navedeno da je „Celpak“ a.d. Prijedor - u stečaju vodio upravni postupak za iseljenje prvoapelantkinje koji je okončan rješenjem prvostepenog organa od 21. jula 2005. godine kojim je taj zahtjev odbijen. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere, prvoapelantkinja je navela da je za 27. novembar 2025. godine zakazana druga deložacija pod prijetnjom upotrebe sile i hapšenjem. Prvoapelantkinja je navela da je udovica, da ima 86 godina i veoma je krhkog zdravlja. Također je istakla da je njen sin, koji živi u spornom stanu, prije tri sedmice hitno operisan u Banjaluci i da se još uvijek oporavlja. Prvoapelantkinja ističe da u spornom stanu živi preko 20 godina, a da će ih nepravednim postupkom tužitelj izbaciti na ulicu iz spornog stana i to zimsko doba. Dalje, prvoapelantkinja je istakla da je njen punomoćnik ranije tražio od tužitelja odgodu deložacije do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji, ali je taj zahtjev odbijen sa obrazloženjem da to ne odlaže deložaciju. Prvoapelantkinja je istakla da je krajnje nehuman i bezobziran postupak izbacivanja na ulicu starice koja je u poznim godinama i osobe koja je kao rekovalescent nakon operacije.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda:

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka .

8. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv prvoapelantkinje radi iseljenja iz spornog stana. Osporenim presudama redovnih sudova naloženo je apelantkinjama da isele iz spornog stana i da ga predaju tužitelju u posjed. Ustavni sud smatra da iz činjenica konkretnog predmeta i apelacionih navoda proizlazi da su apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. To posebno proizlazi iz činjenice da apelantkinje duži period žive u spornom stanu te da se apelacijom pokreće pitanje prava na dom u smislu člana 8. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud dalje zapaža da apelantkinje ukazuju da je tužitelj pokrenuo postupak njihove deložacije iz spornog stana te da je deložacija (druga po redu) zakazana za 27. novembar 2025. godine. Također, Ustavni sud zapaža da prvoapelantkinja ističe da je osoba starije životne dobi (86 godina) da je narušenog zdravlja, kao i da u spornom stanu živi njezin sin za kojeg navodi da je nedavno imao hitnu operaciju i da se nalazi u postupku oporavka. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji hitnost u donošenju privremene mjere kako bi se eventualno spriječile daljnje štetne posljedice za apelantkinje. Slijedom toga, a imajući u vidu da je deložacija zakazana za 27. novembar 2025. godine, a da Ustavni sud nije obaviješten da je deložacija na zahtjev apelantkinja odložena do odluke Ustavnog suda o apelaciji, te ocjenjujući mogućnost nastanka štetnih posljedica u slučaju deložacije, Ustavni sud smatra da izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda broj 77 0 P 090011 18 P od 30. decembra 2019. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 77 0 P 090011 20 Gž od 11. novembra 2020. godine, može imati ozbiljne posljedice, prije svega, na ustavno pravo apelantkinja na dom iz člana 8. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka te da je potrebno privremeno obustaviti provođenje osporenih presuda i deložaciju apelantkinja iz spornog stana. Ustavni sud također smatra očitim da odgoda provođenja presude i deložacije nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom tužitelju, koji ima pravni interes za sprovođenje presude u konkretnom slučaju, nanijela veća šteta, a sa druge strane je u interesu pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom da se donese ovakva privremena mjera.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-468/23 (M. K. i I. M.) | Sudska praksa | Aktio