Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-32/23 ("Divel" d. o,o, Sarajevo)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Upravni spor
  • Javne nabavke
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-32/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-32/23, rješavajući apelaciju koju je podnio „Divel“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Divel“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 038745 22 Uvp od 10. novembra 2022. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Divel“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Advokatska kancelarija „Nermin Vila“ iz Sarajeva, podnio je 30. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 038745 22 Uvp od 10. novembra 2022. godine. Iz apelacionih navoda također proizlazi da se osporava i Presuda Suda BiH broj S1 3 U 038745 21 U od 5. jula 2022. godine.

Uvodne napomene

2. Ministarstvo komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) pokrenulo je postupak javne nabavke određene usluge (bliže opisano u osporenoj odluci). Nakon provedenog postupka, odlukom od 29. juna 2017. godine kao najpovoljnijeg ponuđača ugovorni organ je izabrao grupu kandidata „IPSA Institut“ d.o.o. Sarajevo i „Institut za građevinarstvo IG“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: zainteresirana lica), s kojom je zaključio ugovor. S obzirom na to da je izabrani ponuđač (zainteresirana lica) dostavio garanciju za uredno izvršenje ugovora nakon roka propisanog tenderskom dokumentacijom, ugovorni organ je uputio obavijest o ništavnosti ugovora, te je donio novu odluku kojom se ugovor dodjeljuje grupi kandidata „IGH“ d.o.o. Mostar, apelantu i ,,PB45“ d.o.o. Zagreb. Zainteresirana lica su protiv navedene odluke izjavila žalbu, koju je ugovorni organ odbacio zaključkom. Taj zaključak je poništen odlukom Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), te je predmet vraćen ugovornom organu. U ponovnom postupku ugovorni organ je ocijenio da su neosnovani žalbeni navodi zainteresiranih lica, pa je žalbu proslijedio na odlučivanje tuženom.

3. Rješenjem tuženog od 24. septembra 2020. godine usvojena je žalba zainteresiranih lica i poništen je postupak javne nabavke u cijelosti. Tuženi je utvrdio da je zbog niza nepravilnosti koje su načinjene u tenderskoj dokumentaciji, u pogledu uvjeta za kvalifikaciju i dostavljanja dokaza, potrebno poništiti postupak u cijelosti.

Osporene odluke

4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 038745 21 U od 5. jula 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog. Sud BiH je u obrazloženju istakao da tenderska dokumentacija mora biti sačinjena u skladu s odredbama čl. 53−55. Zakona o javnim nabavkama (u daljnjem tekstu: ZJN) i Uputstvom za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda (u daljnjem tekstu: Uputstvo). Dalje je istakao da je ugovorni organ dužan pridržavati se uvjeta postavljenih u tenderskoj dokumentaciji kako bi se izbjegla mogućnost favoriziranja određenog ponuđača ili stvorila nesigurna praksa kod dostavljanja ponuda pojedinih ponuđača ukoliko su uvjeti iz tendera nejasni ili konfuzno postavljeni. S druge strane, kako je obrazloženo, u postupcima javne nabavke tuženi je obavezan po službenoj dužnosti paziti na apsolutno bitne povrede zakona koje mogu dovesti do poništenja postupka u potpunosti ili djelimično. Sud BiH je ukazao da je takva bitna povreda, između ostalog, neusklađenost tenderske dokumentacije sa ZJN-om ili podzakonskim aktima, koja je dovela do nemogućnosti utvrđivanja osnovanosti žalbenih navoda ili koja je dovela do narušavanja osnovnih principa ovog zakona, odnosno nezakonite dodjele ugovora (član 103. ZJN-a). Također je naveo da tuženi, u skladu sa članom 111. stav 1. tačka d) ZJN-a, ima ovlaštenje da poništi odluku, postupak ili radnju u dijelu u kojem je povrijeđen zakon ili podzakonski akt.

5. Slijedom navedenog, Sud BiH je konstatirao da je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. U vezi s tim, obrazložio je da iz stanja spisa proizlazi da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji nije propisao uvjete za kvalifikaciju ukoliko ponudu dostavlja grupa ponuđača, a što je bio u obavezi u skladu sa članom 3. Uputstva. Naime, odredbom člana 53. stav 1. ZJN-a je propisano da je ugovorni organ dužan pripremiti tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama tog zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune informacije o uvjetima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi. Sud BiH je istakao i da je kod izjave o ukupnom prometu ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji propisao samo dostavljanje izjave, a ne i ovjeru kod nadležnog organa, što je suprotno odredbi člana 47. stav 1. tačka d) ZJN-a. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istakao da je ugovorni organ određene uvjete postavio nejasno, pa je i postupanje ugovornog organa bila kontradiktorno i nejasno, što sve dovodi do kršenja principa ZJN-a. Sud BiH je istakao i da su neosnovani apelantovi navodi da je tuženi nepravilno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, ne postoji protivrječnost u spisu u pogledu utvrđenih činjenica jer utvrđeno činjenično stanje ima podlogu u rezultatima provedenog postupka. Pri tome je iz utvrđenog činjeničnog stanja tuženi izveo pravilan zaključak o bitnim činjenicama na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Dalje, Sud BiH je citirao odredbe člana 103. stav 1. tačka a) i člana 104. ZJN-a, te je konstatirao da je tuženi imao ovlaštenje da prije zaključenja ugovora, a s ciljem primarne zaštite, poništi bilo koji akt, pa tako i tendersku dokumentaciju u dijelu koji je u suprotnosti sa ZJN-om.

6. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 038745 22 Uvp od 10. novembra 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Sud BiH je u obrazloženju konstatirao da su nižestepene odluke pravilne i zakonite, te ih je kao takve prihvatio. Pored toga, Sud BiH je ocijenio da su neosnovani apelantovi navodi da prvostepena presuda nije dovoljno obrazložena. U vezi s tim je ukazao da sud ima pravo da potvrdi utvrđenja organa uprave onako kako je to učinjeno u pobijanoj presudi, u kojoj je navedeno da je osporeno rješenje pravilno i zakonito, te da se zasniva na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukazao da je u tužbi protiv rješenja tuženog jasno naveo i obrazložio razloge tužbe, i to u devet tužbenih navoda (kojima se osvrnuo i pobijao svaki žalbeni osnov zainteresiranih lica i o njemu doneseno rješenje tuženog). Apelant je dalje ukazao šta je naveo u tužbi podnesenoj Sudu BiH (detaljno navedeno u apelaciji). Naime, apelant je isticao manjkavosti obrazloženja tuženog u odnosu na navode zainteresiranih lica te razloge zbog kojih apelantova ponuda nije mogla biti ocjenjena neprihvatljivom. Apelant je istakao da je u daljnjem toku tužbe naveo razloge zbog kojih je rješenje tuženog apsolutno nezakonito. Apelant smatra da tuženi nije utvrđivao činjenično stanje te da nije naveo razloge koji su bili odlučujući. Apelant smatra da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan i u protivrječnosti s obrazloženjem. Naime, tuženi usvajanjem žalbe ocjenjuje da apelant nije kvalificiran, iako ni u jednom trenutku to nije naveo u svom obrazloženju, već se tokom cijelog obrazloženja osvrtao samo na zakonitost djelovanja ugovornog organa. Apelant smatra da je tuženi prekršio i odredbe člana 104. ZJN-a. Naime, tuženi je postupao van svojih ovlaštenja jer se tokom cijelog postupka bavio ocjenom uvjeta propisanih tenderskom dokumentacijom, a ne žalbenim navodima zainteresiranih lica. Apelant smatra da je tuženi tako mogao postupati samo kad se radi o apsolutno bitnoj povredi postupka shodno članu 103. ZJN-a. Međutim, tuženi je poništio postupak javne nabavke a da nije dokazao apsolutno bitne povrede ZJN-a.

8. Nakon navođenja tužbe, apelant je istakao da Sud BiH nije odlučio o svim njegovim tužbenim navodima, čime je prekršio odredbe Zakona o upravnim sporovima BiH (u daljnjem tekstu: ZUS), Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. Evropske konvencije. Naime, iz obrazloženja presude je vidljivo da je Sud BiH devet tužbenih navoda sublimirao u nekoliko rečenica obrazloženja, tj. propustio je da cijeni tužbene navode u cijelosti. Apelant smatra da je na navedeni način Sud BiH povrijedio odredbu člana 39. ZUS-a koji ustanovljava obavezu suda da cijeni sve navode tužbe. Apelant je istakao da nije sporno da tuženi ima ovlaštenje da poništi postupak javne nabavke u cijelosti, ali apelant smatra da je sporno ukoliko tuženi to svoje ovlaštenje zloupotrebljava, što je navodima iz tužbe i dokazivao. Apelant smatra da tuženi nema neograničenu slobodu da neobrazloženim, nezakonitim i pravno neodrživim rješenjem poništava postupke. Apelant je istakao da je Sud BiH donošenjem takve presude povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje. Također, apelant je istakao da se Sud BiH povodom njegovog zahtjeva za preispitivanje kratko osvrnuo na njegove navode da prvostepena presuda nije obrazložena. U vezi s obrazloženjem iz konačne odluke, apelant smatra da Sud BiH propušta da cijeni činjenicu da sloboda suda da potvrdi pobijeno rješenje ne isključuje obavezu suda da cijeni sve tužbene navode, tj. ta „sloboda“ nije apsolutna.

Relevantni propisi

9. Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ br. 39/14, 59/22 i 50/24) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14), koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 47. stav 1. tačka d. (Ekonomska i finansijska sposobnost) (1) Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji može utvrditi minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske sposobnosti kandidata/ponuđača, kao i dokaze koji se zahtijevaju, a koji mogu biti: […]

d) izjavu o ukupnom prometu kandidata/ponuđača i, kada je to primjereno, o prometu u segmentu poslovanja koji je predmet ugovora, za period ne duži od tri posljednje finansijske godine ili od datuma registracije, odnosno početka poslovanja, ako je kandidat/ponuđač registriran, odnosno počeo s radom prije manje od tri godine; izjava koja se prilaže ovjerava se kod nadležnog organa.

Odjeljak B. Tenderska dokumentacija

Član 53. stav 1. (Neophodne informacije) (1) Ugovorni organ dužan je pripremiti tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama ovog zakona i podzakonskim aktima. U tenderskoj dokumentaciji ugovorni organ daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi.

Član 103. stav 1. tačka a. (Bitne povrede zakona) (1) U postupcima javne nabavke apsolutno bitne povrede zakona su one povrede o kojima URŽ vodi računa po službenoj dužnosti, i koje mogu dovesti do poništenja postupka u potpunosti ili djelimično, i to:

a) neusklađenost tenderske dokumentacije s ovim zakonom ili podzakonskim aktima, koja je dovela do nemogućnosti utvrđivanja osnovanosti žalbenih navoda ili koja je dovela do narušavanja osnovnih principa ovog zakona, odnosno nezakonite dodjele ugovora;

Član 104. stav 1. (Ovlaštenja URŽ-a) (1) URŽ u postupku pravne zaštite postupa u granicama zahtjeva iz žalbe, a po službenoj dužnosti u odnosu na povrede opisane u članu 103. stav (1) ovog zakona.

Odjeljak E. Odlučivanje po žalbi Član 111. stav 1. tačka d. (Odluke po žalbi) (1)U postupku pravne zaštite URŽ može: […]

d) poništiti odluku, postupak ili radnju u dijelu u kojem je povrijeđen zakon ili podzakonski akti;

10. Uputstvo za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik BiH“ br. 90/14 i 20/15), u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. st. 1. i 2. tačka c. (Sadržaj tenderske dokumentacije) (1) Tenderska dokumentacija sadrži sve neophodne informacije i pojašnjenja koji moraju biti definisani jasno, na osnovu kojih kandidati/ponuđači mogu pripremiti svoje zahtjeve za učešće/ponude. (2) Tenderska dokumentacija se sastoji od slijedećih dijelova: […]

c) uslovi za kvalifikaciju kandidata/ponuđača:

1) minimalni uslovi za kvalifikaciju ponuđača, koji se dokazuju izjavom ponuđača ovjerenom kod nadležnog organa,

2) minimalni uslovi za kvalifikaciju kandidata u ograničenom postupku, pregovaračkom postupku sa objavom obavještenja, takmičarskom dijalogu i pregovaračkom postupku bez objave obavještenja, koji se dokazuju izjavom ponuđača ovjerenom kod nadležnog organa i običnim kopijama dokumenata koji dokazuju kvalifikaciju kandidata,

3) posebno definisani uslovi za kvalifikaciju ukoliko zahtjev za učešće/ponudu dostavlja grupa ponuđača,

4) primjeren rok u kojem izabrani ponuđač je dužan dostaviti dokaze o kvalificiranosti (u originalu ili ovjerenoj kopiji), nakon što svi ponuđači budu obaviješteni od strane ugovornog organa.

11. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 39. stav 1. Presuda, odnosno rješenje sadrži: označenje Suda, broj i datum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vijeća, članova vijeća i zapisničara, označenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko označenje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tužbe.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

14. Prije svega, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku javne nabavke, pa da se postavlja pitanje primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, tj. da li se osporenim odlukama odlučivalo o građanskim pravima apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud zauzeo stav da učesnici u javnim tenderima uživaju proceduralne garancije prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije pod uvjetom da prednost ili privilegija, jednom kada je dodijeljena, daje osnovu za građansko pravo (vidi Evropski sud, Marina Aucanada Group S. L. protiv Španije, presuda od 8. novembra 2022. godine, predstavka broj 7567/19, tačka 33. s daljnjim referencama). Dakle, ukoliko je ponuda učesnika u javnim tenderima izabrana kao najpovoljnija, onda je tom učesniku dodijeljeno građansko pravo (idem, tač. 31. i 32). Ustavni sud zapaža da je u postupku javne nabavke apelant bio u grupi ponuđača čija je ponuda ocijenjena kao najpovoljnija (vidi tačku 2. ove odluke) prije nego je tuženi donio odluku da poništi postupak javne nabavke. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je Sud BiH obrazložio osporene odluke, kao i na način na koji je primijenio propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

16. Pored toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke. Mjera do koje se ova obaveza davanja obrazloženja primjenjuje može se razlikovati u zavisnosti od prirode odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

81/21 od 2. novembra 2022. godine, stav 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naglašava da iz osporenih odluka jasno proizlazi da je tuženi poništio postupak javne nabavke u cijelosti jer je utvrdio da je ugovorni organ napravio određene nepravilnosti u samoj tenderskoj dokumentaciji. Dakle, nije poništena odluka o dodijeli ugovora apelantu kao najpovoljnijim ponuđaču jer apelant „nije kvalificiran“, kako to on navodi, nego je poništen cjelokupni postupak javne nabavke zbog propusta u tenderskoj dokumentaciji. S obzirom na navedeno, bitno je razmotriti da li su sudovi u osporenim odlukama odgovorili na argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje takve odluke. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama jasno navedeno da tuženi, shodno odredbama čl. 103. i 104. ZJN-a, po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede opisane u članu 103. stav (1) tog zakona. Naime, u obrazloženju osporenih odluka je jasno ukazano da je, shodno članu 53. stav 1. ZJN-a, ugovorni organ dužan pripremiti tendersku dokumentaciju u skladu s odredbama tog zakona i podzakonskim aktima. Dalje je ukazano da je tuženi utvrdio da ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji nije propisao uvjete za kvalifikaciju ukoliko ponudu dostavlja grupa ponuđača, što je bio obavezan shodno članu 3. Uputstva (vidi tačku 9. ove odluke), niti je propisao dostavljanje „ovjerene“ izjave, što je suprotno odredbi člana 47. stav 1. tačka d) ZJN-a. Imajući u vidu navedeno obrazloženje, kao i sadržaj navedenih odredbi, Ustavni sud ne smatra da je proizvoljan zaključak tuženog i Suda BiH da je postupanje ugovornog organa bilo kontradiktorno i nejasno, što je dovelo do kršenja principa ZJN-a. Ustavni sud podsjeća da iz odredbi člana 103. stav 1. tačka a) ZJN-a proizlazi da u postupcima javne nabavke apsolutno bitne povrede zakona mogu dovesti do poništenja postupka u potpunosti, te da među te povrede spada i neusklađenost tenderske dokumentacije s tim zakonom ili podzakonskim aktima koja je dovela do nemogućnosti utvrđivanja osnovanosti žalbenih navoda ili koja je dovela do narušavanja osnovnih principa tog zakona, odnosno nezakonite dodjele ugovora.

18. Dakle, u obrazloženju osporenih odluka je dat odgovor na apelantove relevantne tužbene navode koji su se odnosili na zakonsko ovlaštenje tuženog da po službenoj dužnosti poništi postupak javne nabavke zbog postojanja apsolutno bitne povrede ZJN-a, u skladu s relevantnim odredbama tog zakona. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su u osporenim odlukama dati ključni i odlučujući razlozi za donošenje odluke kojom se poništava cjelokupni postupak javne nabavke, a što je obrazloženje koje se ne čini proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da sudovi nisu bili obavezni odgovarati i na apelantove tužbene navode u kojima je isticao manjkavosti obrazloženja tuženog u odnosu na žalbene navode zainteresiranih lica da apelantova ponuda nije mogla biti ocijenjena prihvatljivom jer to nije bio razlog donošenja odluke tuženog, tj. poništenja konkretnog postupka javne nabavke. Osim toga, pored navoda koji se odnose na obrazloženje osporenih odluka, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njegovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

19. Imajući u vidu sve navedeno te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman