Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-227/23 (A.P.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-227/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-227/23, rješavajući apelaciju A. P., vlasnika privatne apoteke „Edila” Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. P., vlasnika privatne apoteke „Edila” Cazin, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 017087 23 Uvp od 24. augusta 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. P., vlasnik privatne apoteke „Edila” Cazin, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Šerif Nadarević, advokat iz Cazina, podnio je 13. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 017087 23 Uvp od 24. augusta 2023. godine.
Uvodne napomene
2. Rješenjem Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 09-33-3017-UP-1/21 od 24. marta 2021. godine PZU „Viva“ Cazin data je saglasnost za lokaciju u MZ Gnjilavac bb., Cazin, radi otvaranja apoteke.
3. Rješenjem prvostepenog organa broj 09-33-6602-UP-1/21 od 11. juna 2021. godine odobren je rad apoteke „Viva“ – Ogranka broj 3 na odobrenoj lokaciji u MZ Gnjilovac bb., Cazin. Osporeni postupak
4. Apelant je 7. maja 2021. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za priznavanje svojstva stranke u postupku u kojem je rješenjem od 24. marta 2021. godine PZU „Viva“ Cazin data saglasnost za lokaciju u MZ Gnjilavac bb., Cazin, radi otvaranja apoteke.
5. Zaključkom prvostepenog organa od 7. juna 2021. godine odbačen je navedeni apelantov zahtjev, dok je rješenjem Federalnog ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 26. jula 2021. godine odbijena apelantova žalba protiv navedenog zaključka.
6. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 9. decembra 2021. godine uvažena je apelantova tužba, poništene odlike organa uprave i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
7. Prvostepeni organ je u ponovnom postupku donio rješenje od 31. maja 2022. godine, te apelantu u prilogu dostavio rješenje od 24. marta 2021. godine kojim je PZU „Viva“ Cazin data saglasnost u MZ Gnjilavac bb., Cazin, radi otvaranja apoteke.
8. Apelant je 7. juna 2022. godine podnio žalbu protiv rješenja od 24. marta 2021. godine, koju je prvostepeni organ zaključkom od 7. jula 2022. godine odbacio kao neblagovremenu.
9. Rješenjem Ministarstva od 7. septembra 2022. godine uvažena je apelantova žalba, poništen zaključak od 7. jula 2022. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Rješenjem prvostepenog organa od 11. oktobra 2022. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 2. decembra 2022. godine, odbijena je apelantova žalba protiv rješenja od 24. marta 2021. godine.
11. Rješenjem Kantonalnog suda od 20. decembra 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zagarantiranih Ustavom FBiH protiv rješenja prvostepenog organa od 24. marta 2021. godine kojim je PZU „Viva“ Cazin data saglasnost za lokaciju radi otvaranja apoteke, te rješenja od 11. juna 2021. godine kojim je odobren rad navedene apoteke na lokaciji u MZ Gnjilovac bb., Cazin.
12. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH od 24. augusta 2023. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 20. decembra 2022. godine.
13. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ističe su nadležni organi uprave već dva puta donosili odluke kojima je odbačena njegova žalba protiv rješenja od 24. marta 2021. godine, te smatra da konkretni upravni postupak traje prekomjerno dugo. Predlaže da Ustavni sud „naloži nadležnim organima da okončaju postupak i da izvrše svoje ustavne obaveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava“. Također, apelant predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Također, traži i naknadu troškova za sastavljanje apelacije.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
17. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
18. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).
19. Cijeneći dužinu postupka u svjetlu relevantnih kriterija, Ustavni sud ukazuje da će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja postupka u konkretnom slučaju razmatrati period od 7. maja 2021. godine, kao dana podnošenja apelantovog zahtjeva, pa do donošenja presude Vrhovnog suda od 24. augusta 2023. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su nadležni organi uprave i redovni sud aktivno postupali i donijeli više odluka tako da Ustavni sud ne primjećuje da su neopravdano odugovlačili konkretni postupak. Sagledavajući postupak u cjelini, te imajući u vidu da je postupak pred organima uprave, te pred dvije sudske instance trajao dvije godine i oko tri mjeseca i da je okončan, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka u okolnostima konkretnog slučaja nije prešla granice razumnog roka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
21. Apelant također navodi da mu je zbog dužine trajanja navedenog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu tih prava zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na navedena prava.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman