Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1878/25 (M. M.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1878/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1878/25, rješavajući zahtjev Marinka Miljevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Marinka Miljevića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinko Miljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 1 K 042984 24 Krž 2 od 17. januara 2025. godine i S1 1 K 042984 22 Kri 2 od 11. jula 2024. godine. Apelant je također podnio zahtjev za privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud naložio da se apelant „pusti sa izdržavanja kazne zatvora na slobodu“.

2. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 042984 22 Kri 2 od 11. jula 2024. godine apelant je proglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav (1) tačka h) u vezi sa tačkom a) Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ), sve u vezi sa članom 180. stav (1) i članom 29. KZ-a, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina.

3. Presudom apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 1 K 042984 24 Krž 2 od 17. januara 2025. godine odbijena je žalba apelantovog branioca i potvrđena je prvostepena presuda.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant, u suštini, smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i donese privremenu mjeru kojom bi naložio da se apelant „pusti sa izdržavanja kazne zatvora na slobodu“.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera („Službeni glasnik BiH“ broj 22/16) uređuje, između ostalog, postupak prekida izdržavanja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je od nadležnog organa tražio prekid izdržavanja kazne zatvora, a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduvjet za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1878/25 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio