Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2350/24 (T. H.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2350/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-2350/24, rješavajući zahtjev Tarika Hadžibegovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Tarika Hadžibegovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Tarik Hadžibegović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. juna 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 030364 22 Kž od 8. februara 2024. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 K 030364 21 K od 27. maja 2021. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenih presuda.
2. Presudom Okružnog suda od 27. maja 2021. godine, koja je u dijelu odluke o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda od 8. februara 2024. godine, apelant je konačno proglašen krivim da je počinio krivično djelo primanja mita te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Također, apelantu je izrečena mjera sigurnosti zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti diplomiranog pravnika u pravosuđu (sudovi i tužilaštva) u Bosni i Hercegovini, kao i na rukovodećim radnim mjestima u upravi i lokalnoj samoupravi i u javnim preduzećima u trajanju od pet godina, računajući od dana pravosnažnosti presude.
3. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 1087119 24 Iks od 14. maja 2024. godine odbijena je apelantova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Općinski sud je utvrdio da u apelantovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz člana 27. stav 1. tačka 8. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija FBiH, i da, stoga, apelantova molba nije osnovana.
4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant osporava utvrđeno činjenično stanje i ocjenu dokaza, uz navode da mu je povrijeđeno pravo na odbranu. Apelant je, obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere, naveo da „osnovanost njenog donošenja proizlazi iz činjenice što u konkretnom slučaju okolnosti ovog predmeta otvaraju ozbiljna ustavna pitanja u pogledu poštovanja prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, pri čemu glede argumentacije vezano za iste apelant upućuje na sadržaj apelacije u kojoj je opširno opisao kršenje njegovih prava iz citiranih ustavnih i konvencijskih odredaba“. Dalje, apelant je naveo „da bi čak i usvajanjem apelacije postojala procesno-pravna situacija da se apelantu ne bi mogla nadoknaditi šteta, čak ni isplatom naknade štete. Ovo posebno kada se ima u vidu da je apelant otac jednog malodobnog djeteta, pri čemu je zaposlena samo njegova supruga. Apelant nema mogućnosti da osigura zbrinjavanje kroz odgojnu ustanovu i zaštitu prava malodobnog djeteta u smislu člana 3. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. godine u okolnostima njegovog odlaska na izdržavanje kazne zatvora, tako da bi se odlazak na izdržavanje kazne reflektirao ne samo na njegova prava nego bi štetno i nepopravljivo uticao na psihofizički razvoj njegovog malodobnog djeteta. Ovo posebno kada se ima u vidu da na strani apelanta u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija nisu postojali razlozi temeljem kojih bi mogao tražiti odlaganje izvršenja kazne“.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na istim argumentima na kojima zasniva i tvrdnje o povredi ustavnih i konvencijskih prava na koja se pozvao u apelaciji, koje se odnose na meritum predmeta. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali na to da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman