Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3768/23 (R. L.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3768/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3768/23, rješavajući apelaciju Rajka Lošića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rajko Lošić zbog dužine trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 K 003022 23 Kž od 29. maja 2023. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Lošić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Petko Pavlović, advokat iz Zvornika, podnio je 18. augusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 K 003022 23 Kž od 29. maja 2023. godine.

2. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) tokom 2007. godine ispitalo je apelanta u svojstvu osumnjičenog i podnijelo prijedlog Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) radi izricanja mjera zabrane. Rješenjem Suda BiH od 7. decembra 2007. godine apelantu i drugim osumnjičenim licima određene su mjere zabrane, koje su ukinute rješenjem tog suda od 24. novembra 2008. godine. Protiv apelanta se vodila istraga zbog postojanja osnova sumnje da je u periodu od 1992. do 1996. godine vršio krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

3. Tužilaštvo BiH je 21. novembra 2018. godine pred Sudom BiH podiglo optužnicu protiv apelanta. Rješenjem Suda BiH od 3. decembra 2018. godine odlučeno je da se vođenje krivičnog postupka protiv apelanta prenosi na mjesno nadležni Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Predmet Tužilaštva BiH je preuzelo Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo), koje je pred Okružnim sudom podiglo optužnicu protiv apelanta.

4. Presudom Okružnog suda od 1. decembra 2022. godine apelant je oslobođen optužbe da je izvršio krivična djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 142. i 144. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ. Presudom Vrhovnog suda od 29. maja 2023. godine odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog javnog tužilaštva i potvrđena navedena presuda Okružnog suda.

5. Apelant smatra da mu je zbog prekomjerne dužine trajanja navedenog krivičnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naročito ističe da je postupak počeo 2007. godine, a da je okončan 2023. godine, te da trajanje postupka od 16 godina predstavlja kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku. Osim toga, apelant se pozvao na kršenje člana 10. stav 2. Evropske konvencije (sloboda izražavanja), ali te navode posebno ne obrazlaže.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

9. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način ne navodi ništa što bi se ticalo prava iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, te će Ustavni sud u konkretnom slučaju apelantove navode razmotriti samo u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i prikladan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud podsjeća da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu s principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2406/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je ranije u svojoj praksi u sličnim situacijama dugotrajnih postupaka razmatrao navode apelanata o dužini trajanja tih postupaka pred sudovima u Republici Srpskoj, a nakon donošenja Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, uz obrazloženje da su osporene odluke donesene neposredno nakon stupanja na snagu navedenog zakona, te bi u datim okolnostima suprotno postupanje predstavljalo pretjeran teret na apelante (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1281/21 od 29. maja 2025. godine, tačka 30, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelacija u konkretnom slučaju podnesena dvije godine i više od sedam mjeseci nakon stupanja na snagu navedenog zakona. Dalje, Ustavni sud uočava da se u vrijeme stupanja na snagu tog zakona predmet vodio pred Okružnim sudom. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se predmet nakon donošenja presude Okružnog suda vodio pred Vrhovnim sudom. Stoga, Ustavni sud zapaža da apelant prije podnošenja apelacije nije tim sudovima podnosio zahtjev za ubrzanje postupka s ciljem zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odnosno tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i zadovoljenje, shodno odredbama čl. 6. i 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. Dakle, apelant je od stupanja na snagu navedenog zakona imao dovoljno vremena da pokrene pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što nije učinio. Ustavni sud zaključuje da je apelant u konkretnom slučaju propustio da iscrpi efektivne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3768/23 (R. L.) | Sudska praksa | Aktio