Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-477/24 (B.H.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-477/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-477/24, rješavajući zahtjev
B. H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev B. H. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ivan Markić, advokat iz Mostara, podnio je 2. februara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 195698 23 Rev od 3. oktobra 2023. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 195698 17 P od 28. maja 2019. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 195698 17 P od 28. maja 2019. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH ili tužilac) te je apelant obavezan da tužiocu isplati iznos od 136.410,63 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je preko dosuđenog iznosa odbijen tužiočev zahtjev. Općinski sud je obrazložio da je djelimično odbio tužiočev zahtjev jer apelant, kao savjestan stjecalac na osnovu pravomoćne presude, nije dužan vratiti isplaćeni iznos na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, u skladu s odredbom člana 216. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). S druge strane, usvojen je tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu troškova parničnog postupka i kamata, uz obrazloženje da se radi o sporednim troškovima koji ne dijele pravnu sudbinu neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 195698 19 Gž od 9. novembra 2022. godine uvažena je apelantova žalba i preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužiočev tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da apelant osnovano ukazuje da je prvostepena presuda u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava. U vezi s tim, pozvao se na pravno shvatanje Vrhovnog suda Republike Srpske, uz zaključak da se odredba člana 216. ZOO-a odnosi i na obračunate kamate i troškove postupka iz parnice.
4. Vrhovni sud je Presudom broj 58 0 P 195698 23 Rev od 3. oktobra 2023. godine usvojio tužiočevu reviziju i preinačio drugostepenu presudu tako što je odbio apelantovu žalbu i u cijelosti potvrdio prvostepenu presudu. Vrhovni sud je obrazložio da se odredba člana 216. ZOO-a odnosi samo na zadržavanje glavnice potraživanja naknade štete kada je izvršena savjesnom pribaviocu, odnosno da se navedena odredba odnosi samo na glavni zahtjev, a ne na sporedna potraživanja. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je primjenom odredbe člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.
5. Apelant smatra da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant smatra da je pravilna odluka drugostepenog suda, te da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi do donošenja odluke o apelaciji zaustavio izvršenje presude Općinskog suda od 25. augusta 2019. godine. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi u slučaju da ne dođe do odlaganja izvršenja presude Općinskog suda od 28. maja 2019. godine, za njega „nastupile štetne posljedice“.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da ukoliko se ne odloži izvršenje presude Općinskog suda od 28. maja 2019. godine, za njega bi nastupile štetne posljedice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere, a koji se zapravo tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman