Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/25 (M. B.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2530/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2530/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli Meho Berbić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Meho Berbić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 591852 25 Gvlž od 27. marta 2025. godine,

Petar Ristić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 199543 25 Rsvlž od 26. marta 2025. godine,

Amra Zec, Samra Imširović i Ahmet-Ramo Imširović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 O 186448 25 Gž 3 od 9. juna 2025. godine,

Boris Jungić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 024600 25 Gvlž od 15. jula 2025. godine i

Z. M. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 010745 25 Gvlž od 6. oktobra 2025. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2530/25

1. Meho Berbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša podnio je 2. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 591852 25 Gvlž od 27. marta 2025. godine.

2. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 591852 16 Kom od 16. februara 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav 1. tač. 4) i 9) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, naveo je da apelant navodi da se pravomoćna presuda kojom je okončan postupak, čije ponavljanje traži, zasniva na ispravi u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj. U vezi s tim, ukazao je, da bi se dozvolilo ponavljanje postupka iz takvog razloga, neophodno je postojanje pravomoćne presude donesene u krivičnom postupku iz koje proizlazi da se odluka zasniva na falsificiranoj ispravi. Međutim, istakao je da apelant nije priložio dokaze koji bi ukazivali na takvo činjenično stanje, zbog čega se ne može dozvoliti ponavljanje postupka iz tog razloga. Nadalje, naveo je da apelant nije dokazao da određena činjenica predstavlja novu činjenicu ili novi dokaz koji bi mogao dovesti do povoljnije odluke za njega u konkretnom postupku, te da se time ne može dozvoliti ponavljanje postupka ni iz tog razloga.

2. AP-2538/25

3. Petar Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Vladimir Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 199543 25 Rsvlž od 26. marta 2025. godine.

4. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom Presudom Okružnog suda broj 71 0 Rs 199543 15 Rsž od 30. marta 2017. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav 1. tačka 5. u vezi s tačkom 2. Naime, ukazao je da iz krivične presude, kojom je zakonski zastupnik B. T. proglašen krivim za krivično djelo „prevara“, ne proizlazi da je B. T. osuđen zbog sačinjavanja i podnošenja nedopuštene revizije u apelantovo ime niti da je apelant uopće oštećen navedenim krivičnim djelom.

3. AP-3544/25

5. Amra Zec, Samra Imširović i Ahmet-Ramo Imširović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokatica iz Zenice, podnijeli su 30. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 O 186448 25 Gž 3 od 9. juna 2025. godine.

6. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda odbačen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 O 186448 23 Gž 2 od 16. januara 2024. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da u ostavinskom postupku, u skladu s odredbom člana 214. Zakona o nasljeđivanju, nisu dozvoljeni vanredni pravni lijekovi, a koje, shodno odredbama ZPP-a, čine revizija (član 237) i ponavljanje postupka (član 255), slijedom čega je odbačen prijedlog apelanata za ponavljanje postupka.

4. AP-4517/25

7. Boris Jungić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Srđan Raković, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda broj 73 0 P 024600 25 Gvlž od 15. jula 2025. godine.

8. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom Presudom Osnovnog suda u Kotor-

Varošu broj 73 0 P 024600 16 P od 27. decembra 2018. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 255. stav 1. tačka 2. Naime, naveo je da je apelantu bezuspješno pokušana lična dostava sudskog pismena na njegovu adresu, s koje je u toku postupka odselio, pri čemu, u skladu sa članom 9. stav 1. Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, nije odjavio svoje prebivalište u BiH niti je o tome obavijestio postupajući sud. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da sud nije bio obavezan da se obrati nadležnom organu uprave radi utvrđivanja posljednjeg prijavljenog prebivališta s obzirom na to da je apelant morao obavijestiti sud o promjeni adrese u toku postupka, te da objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda nije onemogućen da raspravlja pred sudom.

5. AP-5066/25

9. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 20. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 010745 25 Gvlž od 6. oktobra 2025. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da prekine ili okonča Ostavinski postupak broj 23 0 O 039820 24 O 2 do donošenja odluke o apelaciji.

10. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 5. decembra 2016. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je navedena presuda Kantonalnog suda dostavljena apelantu 9. januara 2017. godine, a da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 23. decembra 2024. godine. U vezi s tim, naveo je da je prijedlog za ponavljanje postupka pravilno odbačen kao neblagovremen u odnosu na razloge za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tač. 4, 5. i 6. jer je podnesen nakon proteka roka od pet godina od dana kada je odluka postala pravomoćna. Također je ukazao da je i u odnosu na razloge za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tač. 2. i 3. prijedlog za ponavljanje postupka neblagovremen jer je protekao rok od 30 dana od dostavljanja navedene presude, shodno članu 257. stav (1) tačka 2. ZPP-a.

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2530/25.

12. Apelanti se u svim apelacijama pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pri čemu u apelaciji broj AP-2530/25 navedeno proizlazi iz apelantovog navoda da mu je „pogrešno primijenjeno materijalno pravo“. Pored toga, apelanti se u apelacijama br. AP-3544/25, AP-4517/25 i AP-5066/25 pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelanti u apelacijama br. AP-3544/25 i AP-5066/25 ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te se apelant u apelaciji broj AP-5066/25 pozvao i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant se u apelaciji broj AP-5066/25 pozvao i na povredu čl. I/2. i II/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

16. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konstantno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbačen ili odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. ne raspravlja se o meritumu spora, nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponavljanje postupka (vidi Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-4717/23 od 19. juna 2024. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u postupcima po prijedlozima apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupaka. Stoga takvi postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su stoga navodi apelanata u predmetima br. AP-3544/25, AP-4517/25 i AP-5066/25 o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije te navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesorna prava) u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, u odnosu na navode o povredi drugih ustavnih prava, koje je istakao apelant u predmetu broj AP-5066/25, Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP-5066/25.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/25 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio