Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4031/24 (Zdravstvena ustanova Specijalna bolnica iz hirurških oblasti "Neo Vita" Pale)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4031/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-
4031/24, rješavajući zahtjev Zdravstvene ustanove Specijalna bolnica iz hirurških oblasti „Neo Vita“ Pale za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zdravstvene ustanove Specijalna bolnica iz hirurških oblasti „Neo Vita“ Pale za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravstvena ustanova Specijalna bolnica iz hirurških oblasti „Neo Vita“ Pale (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Marjana Kulenović, advokat iz Banjaluke, podnijela je 7. oktobra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 Rs 018410 24 Rev od 12. avgusta 2024. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 Rs 018410 23 Rsž 3 od 26. marta 2024. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 Rs 018410 18 Rs 3 od 5. aprila 2019. godine. Apelantkinja je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se naložilo odlaganje sprovođenja izvršnih radnji u izvršnom postupku u predmetu Osnovnog suda broj 89 2 I 000597 24 I do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 89 0 Rs 018410 18 Rs 3 od 5. aprila 2019. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice B. S. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i apelantkinja je obavezana da joj na ime naknade materijalne štete zbog izgubljenih neto plata i neto zarada za određene periode isplati precizirane novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama i na te iznose uplati doprinose nadležnim fondovima, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i odbačen.
3. Presudom Okružnog suda broj 89 0 Rs 018410 23 Rsž od 26. marta 2024. godine odbijene su žalbe apelantkinje i tužiteljice i prvostepena presuda potvrđena. Okružni sud je u obrazloženju naveo, između ostalog, da je prvostepeni sud utvrdio da su redovni sudovi u ranije okončanom parničnom postupku vođenom između istih stranaka poništili kao nezakonito apelantkinjino rješenje o otkazu ugovora o radu, te je tužiteljica, u izvršnom postupku, vraćena na rad. Kako je sud naveo, članom 189. Zakona o radu propisano je da ako nadležni sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu koji je poslodavac dao radniku nezakonit ili bez pravnog osnova, naložiće poslodavcu da radnika vrati na rad, kao i da mu isplati naknadu na ime izgubljene plate i druga primanja na koje radnik ima pravo prema opštem aktu i ugovoru o radu. Prema ocjeni Okružnog suda, pravilno je obavezana apelantkinja da isplati tužiteljici potraživanja u iznosima utvrđenim posredstvom vještaka ekonomske struke.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 Rs 018410 24 Rev od 12. avgusta 2024. godine odbačena je apelantkinjina revizija jer nisu ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 237. st. 2, 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa zahtjevom za privremenu mjeru, apelantkinja je navela da bi prinudno izvršenje pravosnažne sudske presude dovelo u pitanje njeno poslovanje jer postoji opasnost od blokade njenog računa i nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, kao i ogromne štete za njene pacijente. U podnescima od 4. marta i 26. septembra 2025. godine apelantkinja je navela da joj je poslovni račun blokiran i da je izvršenjem sudske presude dovedena u težak materijalni položaj, te da je u pitanju ne samo njena već i egzistencija 11 zaposlenika.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Apelantkinja kao razlog za donošenje privremene ističe da bi izvršenje pravosnažne sudske presude dovelo u pitanje njeno poslovanje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelantkinja navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman