Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3180/24 (M. E.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3180/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3180/24, rješavajući zahtjev Mule Elezovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mule Elezovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mulo Elezović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupaju Kadrija Kolić i Marsela Bajramović, advokati iz Ilidže, podnio je 25. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 69 0 K 145182 24 Kž 3 od 21. maja 2024. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 145182 22 K od 22. februara 2024. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora do meritornog odlučivanja Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda od 22. februara 2024. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda od 21. maja 2024. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo ubistva i krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina.
3. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru, apelant je naveo da smatra da su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje. Naveo je da na njegovoj strani postoje okolnosti lične prirode koje opravdavaju prijedlog za donošenje privremene mjere, kao i da je iz sadržaja apelacije evidentno da je to u interesu apelanta i pravilnog vođenja postupka. U pogledu ličnih okolnosti, apelant je ukazao da je on čovjek u „poznim godinama“, u vrijeme pisanja ove apelacije ima 88 godina, živi u domaćinstvu zajedno sa svojom suprugom, te je izuzetno narušenog zdravstvenog stanja. Apelant je detaljno opisao svoje zdravstveno stanje i ukazao da mu je zbog navedenog neophodan određeni period kako bi se pobrinuo o svom zdravstvenom stanju, odnosno kako bi u odgovarajućim uvjetima mogao obavljati sve potrebne kontrole u smjeru poboljšanja svog zdravstvenog stanja. Smatra da bi zbog navedenih razloga odlaskom na izvršenje kazne zatvora mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice, a s druge strane, to ni na koji način ne utječe na položaj drugih učesnika u postupku. Smatra da je u interesu pravičnosti i pravilnog vođenja postupka da se privremeno odloži izvršenje pravosnažne presude.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da „zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, navedenom odredbom je jasno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Tu mogućnost apelant nije koristio (bar nije ponudio dokaz o tome). Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman