Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-925/24 (Z.K. i drugi)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-925/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-925/24, rješavajući zahtjev

Z. K. i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Z. K., K. I. i V. A. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. K., K. I. i V. A. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Mostara, koje zastupa ZAK Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar Mostar, podnijele su 4. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 059252 23 Rev od 29. augusta 2023. godine. Apelantice su 5. septembra 2024. godine podnijele zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio društvu „Super Nova“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužilac) zabranu otuđenja poslovnog prostora (u daljnjem tekstu: sporni prostor) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, a ukoliko je došlo do prenosa vlasništva na društvo „Super trgovina“ d.o.o. Mostar, da ista zabrana obavezuje navedeno društvo.

2. Presudom i dopunskom presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 059252 18 P 2 od 3. novembra 2021. godine i 7. jula 2022. godine utvrđeno je da je apsolutno ništavan ugovor kojim je prvotuženi prodao sporni prostor privrednom društvu, čije su osnivačice bile apelantice (u daljnjem tekstu: sporni ugovor). Utvrđeno je da je tužilac vlasnik spornog prostora s dijelom 1/1 i da su prvotuženi i apelantice dužni priznati tužiocu vlasništvo i trpjeti njegovu uknjižbu, te su prvotuženi i apelantice obavezani da tužiocu predaju sporni prostor u posjed i isplate mu precizirani iznos. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 059252 22 Gž 3 od 15. februara 2023. godine djelimično je uvažena žalba apelantica i preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen zahtjev za isplatu preciziranog iznosa, dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda. Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 059252 23 Rev od 29. augusta 2023. godine djelimično je usvojena revizija apelantica, obje nižestepene presude preinačene i odbijen tužiočev tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavnosti spornog ugovora, dok je revizija u ostalom dijelu odbijena.

3. U postupku je utvrđeno da je tužilac vlasnik spornog prostora, pa je stoga osnovan njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva, upis vlasništva i povrat u posjed od prvotuženog kao bivšeg posjednika i apelantica, koje su u posjedu spornog prostora bez pravnog osnova.

4. Apelantice navode da su im osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantice vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelantice smatraju da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi tužiocu naložio da ne otuđuje sporni prostor. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantice navode da se tužilac upisao kao vlasnik spornog prostora s dijelom 1/1. Dalje navode da tužilac, radi izbjegavanja obaveza prema povjeriocima i izvršenja na nekretninama, dobročinim pravnim poslom prenosi nekretnine u korist novoosnovanog društva „Super trgovina“ d.o.o. Mostar (isti osnivači u oba društva, isto sjedište, ista ovlaštena lica itd.) i fizičkih lica.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Apelantice smatraju da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi naložio tužiocu da ne otuđuje sporni prostor ističući da tužilac prenosi svoje nekretnine na druga lica. Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju su apelantice navele nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantica za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zahtjev apelantica za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-925/24 (Z.K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio