Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3200/24 (Dž. H.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3200/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3200/24, rješavajući zahtjev

Dž. H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dž. H. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž. H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica podnijela je 25. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 099859 24 Pžp od 4. jula 2024. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Pr 099859 24 Zm od 27. juna 2024. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud stavio van snage osporeno rješenje Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. U postupku koji je okončan osporenim rješenjem apelantici kao nasilnoj osobi izrečene su zaštitne mjere udaljenja iz porodičnog stana i zabrane vraćanja u stan, te u, odnosu na bivšeg supruga S. H. i maloljetnu djecu, zabrana približavanja žrtvi nasilja i zabrana uznemiravanja i uhođenja lica izloženog nasilju na svim mjestima i područjima na udaljenosti od 100 metara, sve u trajanju od jedne godine. Kantonalni sud je naveo da je pravilno u konkretnom slučaju zaključeno da su apelanticine radnje prouzrokovale psihičku i fizičku bol i patnju kod njene maloljetne djece i bivšeg supruga, te da su se u njenim radnjama stekla obilježja nasilja u porodici.

3. Apelantica smatra da su joj povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da ne bude podvrgnuta mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Apelantica također ukazuje na kršenje Konvencije o pravima djeteta i u vezi s tim se poziva na član 9. navedenog dokumenta. Apelantica u zahtjevu za privremenu mjeru u suštini ponavlja navode koje je iznosila u žalbi protiv prvostepenog rješenja, odnosno osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu prava u konkretnom postupku.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) i (2). Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

12. Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koja se odnosi na meritum predmeta nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako je to propisanom odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu ove apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3200/24 (Dž. H.) | Sudska praksa | Aktio