Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3786/24 (V.R.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3786/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3786/24, rješavajući zahtjev V. R. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev V. R. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. V. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 12. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 280135 24 Mož 2 od 28. augusta 2024. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio JP BH Pošta Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da vrati apelanta na precizirano radno mjesto i omogući obavljanje poslova na tom radnom mjestu, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji. Apelant je urgencijom od 3. decembra 2024. godine urgirao postupanje u predmetu i obavijestio Ustavni sud da je u postupku pred redovnim sudovima naknadno određena mjera osiguranja kojom je tuženom zabranjeno da provodi postupak prijema u radni odnos na sporno radno mjesto po raspisanom konkursu.
2. Apelant je 4. aprila 2024. godine podnio tužbu protiv tuženog radi zaštite prava iz radnog odnosa. Također, apelant je podnio i prijedlog za određivanje mjere osiguranja.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 280135 24 Mož 2 od 28. augusta 2024. godine preinačeno je rješenje Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 280135 24 Mo 2 od 5. jula 2024. godine i odbijen apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja da se naloži tuženom da apelanta vrati na precizirano radno mjesto i omogući obavljanja poslova na tom radnom mjestu, pod prijetnjom novčane kazne. Zaključeno je da apelant nije učinio vjerovatnim da bi provođenje pobijanih odluka štetno uticalo na njegova prava, odnosno da nije ispunjen drugi kumulativni uslov iz člana 269. Zakona o parničnom postupku.
4. Prema navodima Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, u međuvremenu je konkretni parnični postupak okončan presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 280135 25 Rev od 23. decembra 2025. godine, tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev.
5. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i imovinu, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi naložio tuženom da ga vrati na radno mjesto i omogući obavljanje poslova. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant ukazuje da bi bez privremene mjere bio onemogućen da obavlja poslove na ranijem radnom mjestu, odnosno da bi ostvarivanje njegovog prava bilo znatno otežano provođenjem raspisanog konkursa i imenovanjem druge osobe na to radno mjesto. Ističe da iz postupanja tuženog više nego evidentno proizlazi vjerovatnost nastanka dalekosežnih štetnih posljedica po apelanta nezakonitim djelovanjem tuženog.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Apelant ističe da bi bez privremene mjere bio onemogućen da obavlja poslove na ranijem radnom mjestu, odnosno da bi ostvarivanje njegovog prava bilo znatno otežano provođenjem raspisanog konkursa i imenovanjem druge osobe na to radno mjesto. Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, primjećuje i da je pravosnažno odbijen apelantov tužbeni zahtjev, uz koji je apelant i predložio određivanje mjere osiguranja (vidi tačka 4. odluke). Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman