Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4797/24 („Wiener osiguranje VIG“ a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4797/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4797/24, rješavajući zahtjev

„Wiener osiguranja VIG“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Wiener osiguranja VIG“ a.d. Banjaluka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Wiener osiguranje VIG“ a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) koje zastupa Aleksandar Stanojević, advokat iz Banjaluke, podnijelo je 30. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Ps 370071 24 Rev od 21. oktobra 2024. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odgodilo izvršenje Presude Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 370071 24 Rev od 21. oktobra 2024. godine i da se zabrani S. K., vlasnici TR „Sabira“ Gradačac (u daljnjem tekstu: tužiteljica), da traži prinudno izvršenje navedene presude Vrhovnog suda do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 370071 19 Ps od 17. septembra 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se naloži apelantu da joj na ime ispunjenja ugovorne obaveze, odnosno isplate ugovorene sume za predmet osiguranja zalihe robe uništene osiguranim slučajem – požarom, isplati iznos od 139.238,27 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Također, odbijen je i zahtjev da se utvrdi da je ništavan sadržaj odredbe iz Police osiguranja od požara i drugih opasnosti izvan industrije i zanatstva u dijelu koji glasi: “Osiguravajuće pokriće počinje da teče od 24 časa dana uplate premije ili prve rate premije.“

3. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 370071 21 Pž od 14. maja 2024. godine odbijena je tužiteljicina žalba i prvostepena presuda potvrđena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 32 0 Ps 370071 24 Rev od 21. oktobra 2024. godine djelimično je usvojena tužiteljicina revizija i pobijana presuda preinačena tako što je apelant obavezan na isplatu traženog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena. Vrhovni sud je u obrazloženju ukazao da se nižestepeni sudovi nisu pozvali na član 913. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima koji je mjerodavan za odlučenje. Naime, sud je naveo da je apelant primio prvu premiju uplaćenu nakon nastanka osiguranog slučaja a da tužiteljici nije poslao preporučeno pismo kojim je obavještava o dospjelosti premije niti je tražio raskid ugovora o osiguranju. Prema zaključku suda, uplata prve rate premije osiguranja nakon nastanka osiguranog slučaja ne utječe na apelantovu obavezu na naknadu štete jer je on pristao da se ugovor o osiguranju održi na snazi. Pri tome, sud je ukazao na ustaljenu praksu u ovakvim predmetima koju su nižestepeni sudovi zanemarili.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na zahtjev za privremenu mjeru, apelant je naveo da je osporena presuda donesena na osnovu proizvoljne primjene prava, ali da i takvi razlozi izuzetno mogu biti opravdanje za usvajanje privremene mjere. Apelant je naveo da su tužiteljicini računi konstantno blokirani, pa u slučaju da on postupi po osporenoj presudi a ona bude ukinuta, ne bi postojala faktička mogućnost povrata uplaćenih sredstava. U naknadno dostavljenim podnescima apelant je, u suštini, ponovio iste navode te ukazao na različitu praksu Vrhovnog suda.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant ističe da su računi tužiteljice konstantno blokirani, pa u slučaju da on postupi po osporenoj presudi a ona nakon toga bude ukinuta, ne bi postojala faktička mogućnost da povrati uplaćena sredstva. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo, a koji se zapravo tiču merituma predmeta, nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4797/24 („Wiener osiguranje VIG“ a.d… | Sudska praksa | Aktio