Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2077/24 („Romanijaputevi“ a.d. Sokolac)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2077/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-2077/24, rješavajući zahtjev

„Romanijaputevi“ a.d. Sokolac za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Romanijaputevi a.d. Sokolac za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Romanijaputevi“ a.d. Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dušan M. Damjanović, advokat iz Sokoca, podnio je 15. maja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 P 082952 23 Gž od 13. marta 2024. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio nastupanje pravnih posljedica osporene presude, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 P 082952 22 P od 5. aprila 2023. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 89 0 P 082952 23 Gž od 13. marta 2024. godine, obavezan je apelant da M. L. (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati precizirane novčane iznose na ime naknade materijalne štete na vozilu i na ime izgubljene dobiti. Zaključeno je da je šteta na tužiteljevom motornom vozilu nastala zbog neodržavanja i neadekvatnog čišćenja javnih puteva, pa ju je apelant, kao pravno lice koje održava te puteve, dužan nadoknaditi.

3. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te kršenju prava na obrazloženu odluku. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi odgodio nastupanje pravnih posljedica osporene presude. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da je očigledno bio izložen kršenju svojih prava i da bi u izvršnom postupku bilo još teže kršenje tih njegovih prava.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

7. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

8. Apelant ističe da je očigledno bio izložen kršenju svojih prava i da bi u izvršnom postupku bilo još teže kršenje tih njegovih prava. Ustavni sud prije svega zapaža da se razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta o čemu Ustavni sud ne može raspravljati u ovoj fazi postupka. S obzirom na navedeno Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremenu mjeru neophodno kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2077/24 („Romanijaputevi“ a.d. Sokolac) | Sudska praksa | Aktio