Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4610/25 (V. J.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4610/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4610/25, rješavajući zahtjev
Vinka Jakića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Vinka Jakića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Vinko Jakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Suad Sultanić, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka koji se vodi pred Općinski sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 973803 22 I.
2. Apelant je 23. oktobra 2025. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio odlaganje primjene Odluke Vlade FBiH V. broj 1527/2025 od 29. septembra 2025. godine, objavljene u 'Službenim novinama Federacije BiH' broj 76/25“ o raspisivanju javnog konkursa za postavljenje direktora Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH do donošenja odluke o apelaciji.
3. Apelant je kao tražilac izvršenja 6. jula 2022. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv Federacije BiH, Služba za zajedničke poslove organa i tijela (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda od 24. septembra 2021. godine kojom je izvršenik obavezan da apelantu uspostavi radnopravni status vraćanjem na rad, na odgovarajuće poslove koji su po svojoj složenosti slični poslovima koje je obavljao na mjestu direktora Fondacije za održivi razvoj FBiH ,,OdRaz“ Sarajevo, te da mu isplati precizirani iznos na ime naknada plaća za naznačeni period s uplatom doprinosa.
4. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 11. jula 2022. godine odredio predloženo izvršenje, koje je postalo izvršno 20. marta 2023. godine.
5. Općinski sud je zaključkom od 31. oktobra 2023. godine pozvao izvršenika da obavijesti sud da li je postupio po rješenju o izvršenju od 11. jula 2022. godine.
6. Izvršenik je 7. novembra 2023. godine dostavio sudu izvod „Union banke“ od 21. juna 2023. godine i obavještenje Federalnog Ministarstva finansija od 22. juna 2023. godine kao dokaz da je presuda Općinskog suda od 24. septembra 2021. godine izvršena u dijelu isplate plaća i doprinosa apelantu za sporni period.
7. Općinski sud je zaključkom od 28. marta 2025. godine pozvao izvršenika da obavijesti sud o tome da li je apelantu uspostavljen radnopravni status u skladu s presudom Općinskog suda od 24. septembra 2021. godine kao izvršnom ispravom, odnosno da li je u cijelosti provedeno rješenje o izvršenju od 11. jula 2022. godine. Također, sud je pozivajući se na odredbe člana 17. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), upozorio izvršenika na izricanje novčane kazne kao posljedice neprovođenja rješenja o izvršenju od 11. jula 2022. godine.
8. Izvršenik je u odgovoru na zaključak suda od 28. marta 2025. godine dostavio izjašnjenje od 11. aprila 2025. godine u kojem je, između ostalog, navedeno da je Vlada FBiH kao osnivač Fondacije „OdRaz“ „donijela zaključak 2016. godine o gašenju Fondacije“, te da je na osnovu odluke Vlade FBiH od 19. maja 2017. godine navedena fondacija prestala raditi. Također je navedeno da je 12. aprila 2019. godine apelantu kod izvršenika ponuđeno radno mjesto „šef Odsjeka za plan, analizu, kontrolu i evidencije u ugostiteljstvu u Servisu za poslove ugostiteljstva“, koje je odgovaralo apelantovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te da apelant to radno mjesto nije prihvatio.
9. Također, u navedenom izjašnjenju izvršenik je naveo da je rješenjem od 12. septembra 2019. godine apelant imenovan za direktora Federalne Agencije za upravljanje oduzetom imovinom (u daljnjem tekstu: Federalna agencija) na period od tri mjeseca, te da je na tom radnom mjestu ostao do donošenja rješenja od 14. januara 2021. godine, kada je ponovo postavljen za direktora te agencije, na kojem se i dalje nalazi.
10. Rješenjem Općinskog suda od 15. oktobra 2025. godine utvrđeno je da izvršenik nije u cijelosti postupio po rješenju o izvršenju od 11. jula 2022. godine, shodno izvršnoj ispravi – presudi od 24. septembra 2021. godine, i to u dijelu kojim je izvršeniku naloženo da uspostavi radnopravni status apelantu, zbog čega se odgovornom licu izvršenika, direktoru A. DŽ., izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 KM.
11. Izvršenik je 3. novembra 2025. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja od 15. oktobra 2025. godine, te je u toku postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
12. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U tom kontekstu apelant je naveo hronologiju predmetnog postupka ukazujući da postupak pred Općinskim sudom traje nerazumno dugo i da još uvijek nije okončan, iako se radi o radnom sporu koji se po zakonu smatra hitnim.
13. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da mu još uvijek nije uspostavljen radnopravni status, kako je to naloženo pravomoćnim presudama od 24. septembra 2021. godine, a od 27. marta 2025. godine „upražnjeno je radno mjesto direktora Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH, te je Vlada FBiH 29. septembra 2025. godine donijela odluku o raspisivanju javnog konkursa za postavljenje direktora službe“. Stoga apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „nalaže odlaganje primjene Odluke Vlade FBiH V. broj 1527/2025 od 29. septembra 2025. godine objavljene u 'Službenim novinama Federacije BiH' broj 76/25 o raspisivanju javnog konkursa za postavljenje direktora Službe, do donošenja odluke o apelaciji.
14. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu, kojim se mogu privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti relevantnim dokazima. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
16. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere suštinski zasniva na prigovorima u vezi s kršenjem njegovih ustavnih prava u izvršnom postupku, što, kako je već istaknuto, ne može biti osnov za razmatranje osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, u konkretnom slučaju, osim prigovora vezanih za kršenje ustavnih prava u predmetnom izvršnom postupku, apelant ne nudi nikakve druge relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove, Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nije predočio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere Ustavni sud smatra neosnovanim.
17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman