Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3850/25 (Lejla fazlagić Pašić)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3850/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3850/25, rješavajući zahtjev Lejle Fazlagić Pašić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Lejle Fazlagić Pašić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Lejla Fazlagić Pašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Belma Balijagić Džuho, advokat iz Tuzle, podnijela je 19. augusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 K 026508 25 Kv 164 od 27. juna 2025. godine i 09 0 K 026508 18 K od 17. juna 2025. godine Apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud stavio van snage navedena rješenja i naložio Kantonalnom sudu da stvarno preispita daljnju potrebu mjera zabrane odnosno da omogući apelantici prelazak državne granice.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 K od 17. juna 2025. godine utvrđeno je da je prema apelantici i dalje potrebna primjena mjera zabrane izrečenih Rješenjem tog suda broj 09 0 K 026508 23 Kps 33 od 3. jula 2024. godine. Odbijen je apelanticin zahtjev za ublažavanje/ukidanje mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrane putovanja iz člana 140. stav (1) Zakona o krivičnom postupku. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao na to da je apelantica duže od šest godina bila nedostupna organima krivičnog gonjenja BiH, te na težinu krivičnog djela koje se apelantici potvrđenom optužnicom stavlja na teret i iznos protivpravno pribavljene imovinske koristi. U vezi s tim, Kantonalni sud je zaključio da se opasnost od apelanticinog bjekstva može otkloniti izrečenim mjerama zabrane i jemstvom koje je određeno kao dodatna mjera. Istaknuto je da apelanticina odbrana nije argumentirala tvrdnje da će zdravstveno stanje i status apelanticine kćeri, koja je punoljetna i državljanka BiH, biti ugroženi njenim boravkom na teritoriji BiH, posebno ako se ima u vidu da apelanticina kćerka nema prepreke za prelazak državne granice. Osim toga, ukazano je da postoji mogućnost da joj se postavi staratelj ukoliko joj je neophodna pratnja za odlazak i ostvarivanje prava u Republici Hrvatskoj. U konačnici je istaknuto da apelantica nije dokazala da će izgubiti bilo koje pravo iz oblasti socijalne zaštite u Republici Hrvatskoj zbog nemogućnosti prelaska državne granice odnosno da navedena prava, kao državljanka BiH, ne može ostvariti u BiH.

3. Rješenjem Kantonalnog broj 09 0 K 026508 25 Kv 164 od 27. juna 2025. godine odbijena je žalba apelanticinog branioca i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

4. Apelantica se pozvala na kršenje zabrane mučenja iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije. U suštini, apelantica ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da redovni sud nije stvarno kontrolirao daljnju potrebu izrečenih mjera zabrane. Također, ističe da je redovni sud, i pored toga što su mu poznate okolnosti koje se odnose na korištenje prava iz oblasti socijalnog osiguranja u Republici Hrvatskoj i zdravstveno stanje njene kćeri, odbio da ublaži izrečene mjere odnosno da joj dozvoli prelazak državne granice radi odlaska u Republiku Hrvatsku. Smatra da dugotrajno ograničenje slobode mora imati adekvatno obrazloženje te se mjere zabrane ne mogu automatski produžavati bez individualne procjene. Apelantica predlaže da Ustavni sud hitno razmotri apelaciju i utvrdi povredu navedenih ustavnih prava, te da usvoji zahtjev za donošenje predložene privremene mjere.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjevaili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud zapaža da apelantica nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere, te da se razlozi koje je apelantica navela kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Budući da apelantica, dakle, nije ponudila razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3850/25 (Lejla fazlagić Pašić) | Sudska praksa | Aktio