Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3878/24 (Federalni zavod za penzijsko osiguranje Mostar)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3878/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3878/24, rješavajući zahtjev

Federalnog zavoda za penzijsko osiguranje Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Federalnog zavoda za penzijsko osiguranje Mostar za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalni zavod za penzijsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 19. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 695901 24 Rev od 4. jula 2024. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 695901 21 Pž od 13. decembra 2023. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 695901 18 Ps od 7. januara 2020. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo prinudno izvršenje Presude Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 695901 24 Rev od 4. jula 2024. godine do donošenja konačne odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 695901 18 Ps od 7. januara 2020. godine obavezani su apelant i Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da Fondu zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: tužilac) solidarno isplate iznos od 50.541,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 695901 21 Pž od 13. decembra 2023. godine odbijena je apelantova žalba, dok su žalbe drugotuženog i tužioca djelimično uvažene i prvostepena presuda preinačena tako što je apelant obavezan da tužiocu isplati iznos od 59.117,67 KM i naknadi troškove postupka, te je drugotuženi obavezan da tužiocu isplati iznos od 224,68 KM, a apelant i drugotuženi obavezani da tužiocu solidarno isplate iznos od 3.591,35 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 695901 24 Rev od 4. jula 2024. godine apelantova revizija je odbijena. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo, između ostalog, da je predmet spora tužiočev regresni zahtjev iz osnova isplate naknade plaća zaposlenicima s teritorije Brčko distrikta. Kako je sud naveo, tužilac je za 37 zaposlenika isplaćivao naknade plaća za vrijeme njihove privremene spriječenosti za rad. Zaposlenici su bili apelantovi osiguranici i apelant je primao uplate doprinosa za njihovo penzijsko-invalidsko osiguranje. Vrhovni sud je citirao sadržaj odredaba čl. 51. i 71. stav 1. tačka 3. Zakona o obveznom osiguranju Brčko distrikta BiH i člana 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, te u vezi s tim obrazložio zbog čega je obavezao apelanta da tužiocu refundira naknade plaća.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U odnosu na zahtjev za privremenu mjeru, apelant je naveo da je tužilac pokrenuo prinudno izvršenje i da je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 1107041 24 Ip od 5. septembra 2024. godine. Smatra da bi ga izvršenje osporene presude negativno pogodilo, prije svega, direktnim umanjenjem imovine, a u slučaju naknadne odluke u njegovu korist vraćanje uplaćenih sredstava bi mu bilo znatno otežano.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da bi izvršenjem osporene presude Vrhovnog suda bila umanjena njegova imovina, dok bi mu u slučaju naknadne odluke u njegovu korist bilo znatno otežano vraćanje uplaćenih sredstava. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3878/24 (Federalni zavod za penzijsko… | Sudska praksa | Aktio