Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4807/25 (M.S.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4807/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4807/25, rješavajući zahtjev M. S. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. S. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 5. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 U 048088 25 Uvp 2 od 6. oktobra 2025. godine i 09 0 U 048088 24 U od 20. marta 2025. godine i Rješenja Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-19-1047/24 od 4. oktobra 2024. godine. Također, apelantica je 7. novembra 2025. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općini Centar Sarajevo da donosi nova rješenja ili preduzima bilo kakve radnje u vezi sa predmetnom lokacijom dok traje postupak pred Ustavnim sudom.
2. Općinski načelnik je putem Službe za prostorno uređenje i investicije Općine Centar Sarajevo donio rješenje broj 07-19-6805/23 od 4. aprila 2024. godine kojim je izdata urbanistička saglasnost D. V. za izgradnju stambenog objekta (zamjena građevinskog fonda) na zemljištu preciznije označenom u izreci rješenja (koje direktno graniči sa apelantičinom imovinom) i prema određenim urbanističko-tehničkim uslovima.
3. Ministarstvo je rješenjem broj 05-19-1047/24 od 4. oktobra 2024. godine odbilo apelantičinu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja od 4. aprila 2024. godine kao neosnovanu.
4. Kantonalni sud je presudom broj 09 0 U 048088 24 U od 20. marta 2025. godine odbio apelantičinu tužbu podnesenu protiv rješenja tuženog Ministarstva od 4. oktobra 2024. godine.
5. Kantonalni sud je presudom broj 09 0 U 048088 25 Uvp 2 od 6. oktobra 2025. godine odbio apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 20. marta 2025. godine. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je, pored ostalog, ukazao da je odredbama čl. 54. i 79. Zakona o prostornom uređenju propisano šta je urbanistička suglasnost, ko je i kada donosi, te šta se njome definiše. Dalje, Kantonalni sud je istakao da su organi uprave i prvostepeni sud imajući u vidu te odredbe, potpuno i pravilno utvrdili da navedeni lokalitet ima usvojenu plansku dokumentaciju (Regulacioni plan „Bjelave-Čekaluša“) koja je propisana članom 80. Zakona o prostornom uređenju. Pri tome su naveli da je tim regulacionim planom planiran navedeni objekat u navedenim gabaritima, čime su riješena sva pitanja koja se odnose na gabarite, spratnost, udaljenost od drugih objekata, te pristup svjetlosti tog i susjednih objekata. Shodno tome, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je odbio tužbu jer su ispunjeni uslovi iz navedenih zakonskih odredbi. Također, Kantonalni sud je naveo da kako je postupak kod upravnih organa proveden shodno relevantnim odredbama Zakona o upravnom postupku, u koji postupak je bila uključena i apelantica, te kako su pravilno primijenjene odredbe člana 79. Zakona o prostornom uređenju, to je Ministarstvo ispravno postupilo kada je žalbu odbilo kao neosnovanu.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U suštini, apelantica navodi da su organi uprave i Kantonalni sud proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene. S obzirom na to, apelantica predlaže da Ustavni sud privremenom mjerom zabrani Općini Centar Sarajevo da donosi nova rješenja ili preduzima bilo kakve radnje u vezi sa predmetnom lokacijom dok traje postupak pred Ustavnim sudom. Naime, apelantica smatra da postoji realna opasnost da bi donošenje novih rješenja o gradnji, izdavanje dodatnih saglasnosti ili započinjanje građevinskih radova prouzrokovalo neotklonjivu štetu, te bi eventualno usvajanje apelacije postalo bespredmetno.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantica donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta i tvrdnju da postoji realna opasnost da bi donošenje novih rješenja o gradnji, izdavanje dodatnih saglasnosti ili započinjanje građevinskih radova prouzrokovalo apelantici neotklonjivu štetu. Međutim, Ustavni sud ukazuje da ovakvom argumentacijom apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman