Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4346/25 (A. Ž.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4346/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4346/25, rješavajući zahtjev Amire Žmirić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Amire Žmirić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Amira Žmirić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Milan Petković, advokat iz Banjaluke, podnijela je 26. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 033065 23 Uvp od 17. jula 2025. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere da se apelantica bira u zvanje vanrednog profesora za užu naučnu oblast Specifične književnosti-njemačka književnost na Univerzitetu u Banjaluci.
2. Senat Univerziteta u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Senat ili tuženi) je donio odluku broj 02/04-
3.1395-56/22 od 7. jula 2022. godine kojom je odlučeno da se apelantica ne bira u zvanje vanrednog profesora za užu naučnu oblast Specifične književnosti-njemačka književnost. U obrazloženju odluke Senat je, između ostalog, naveo da je 5. jula 2017. godine na prijedlog Nastavno-naučnog vijeća Filološkog fakulteta objavio javni konkurs, te ispravku od 12. jula 2017. godine, za izbor u navedeno zvanje, na koji se prijavila samo apelantica. Senat je više puta odlučivao po tom konkursu i vođeno je više upravnih sporova pred sudom. Nakon što je Nastavno-naučno vijeće navedenog fakulteta, postupajući u izvršenju presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 028013 20 U od 10. septembra 2021. godine, Odlukom od 10. juna 2022. godine predložilo Senatu da se apelantica ne izabere u zvanje vanrednog profesora, Senat je odlučio kao u izreci odluke.
3. Senat je donio odluku broj 02/04-3.1907-126/22 od 29. septembra 2022. godine kojom je apelantičin zahtjev za preispitivanje prvostepene odluke od 7. jula 2022. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju odluke Senat je, pored ostalog, naveo da publikacija apelantice nema ni jedan autocitat, pa ne može da se kategoriše kao naučna monografija, shodno odredbama Pravilnika o publikovanju naučnih publikacija. Shodno tome, Senat je ukazao da je to, u smislu člana 77. stav 1. tačka d) Zakona o visokom obrazovanju, osnovni i minimalni uslov za izbor u zvanje vanrednog profesora. Budući da apelantica taj uslov ne ispunjava, kako je obrazloženo, ona ne može ni biti birana u zvanje vanrednog profesora.
4. Okružni sud je presudom broj 11 0 U 033065 22 U od 12. jula 2023. godine uvažio apelantičinu tužbu i osporenu odluku Senata od 29. septembra 2022. godine poništio.
5. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 033065 23 Uvp od 17. jula 2025. godine uvažio zahtjev Senata i preinačio presudu Okružnog suda od 12. jula 2023. godine na način da je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ukazao da je protiv pravosnažne odluke Okružnog suda od 10. septembra 2021. godine, u čijem izvršenju je donesen osporeni akt, tuženi podnio zahtjev za vanredno preispitivanje tom sudu. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 U 028013 21 Uvp od 25. septembra 2023. godine zahtjev uvažio navedenu presudu preinačio i apelantičinu tužbu odbio. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da je nakon donošenja pobijane presude, u predmetu izbora u zvanje nastavnika po navedenom konkursu u istoj upravnoj stvari donio meritornu odluku, odnosno pravosnažno presudio u upravnom sporu o istoj upravnoj stvari. Dakle, donošenje takve odluke, odnosno postojanje pravosnažno presuđene stvari, ne dopušta drugačije odlučivanje suda u ovom slučaju.
6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U suštini, apelantica navodi da su organi uprave i Vrhovni sud proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu nisu uzete u obzir tvrdnje i njeni navodi kao ni priloženi dokazi. S obzirom na to, apelantica predlaže donošenje privremene mjere-da se apelantica bira u zvanje vanrednog profesora za užu naučnu oblast Specifične književnosti-njemačka književnost na Univerzitetu u Banjaluci, jer rektor troši sve resurse kako bi je onemogućio da dobije izbor u zvanje. Također, traži donošenje privremene mjere „iz razloga da je apelantica duži period (trenutno devet godina) izložena diskriminaciji i mobingu […] da je apelantica već 20 mjeseci izložena najtežem mobingu jer joj se ne dopušta ništa da radi, kao ni da obavlja zadatke i poslove za koje je potpisala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme“.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelantica donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta i tvrdnju da je duži period izložena diskriminaciji i mobingu jer joj se ne dopušta ništa da radi, kao ni da obavlja zadatke i poslove za koje je potpisala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelantica u zahtjevu za privremenu mjeru iznosi argumente kojim se osporava zakonitost osporenih odluka, kao i argumente kojima ukazuje na navodno kršenje ustavnih prava (zabranu diskriminacije). Ustavni sud ukazuje da ovakvom argumentacijom apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman