Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4890/23 (M. Ć.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4890/23

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4890/23, rješavajući apelaciju Marka Ćorluke, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, dopredsjednica

Angelika Nußberger, dopredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudac

Marin Vukoja, sudac

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Marka Ćorluke.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 517894 18 Gž od 7. rujna 2023. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Marku Ćorluki u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Marka Ćorluke podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 517894 18 Gž od 7. rujna 2023. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marko Ćorluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 22. studenog 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 517894 18 Gž od 7. rujna 2023. godine.

2. Apelant je 9. srpnja 2024. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio i osporio Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Mal 517894 24 Rev 18. travnja 2024. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 7. studenog 2025. godine od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) te Zaštitnog fonda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

4. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 18. studenog 2025. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na eventualno izjašnjenje na odgovore na apelaciju. Međutim, on u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 22. srpnja 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog radi naknade štete.

7. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 517894 16 Mal od 29. svibnja 2018. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove postupka. Apelant je obvezan tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u određenom iznosu.

8. Općinski sud je ukazao da je apelant u tužbi naveo da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao J. V., vozač putničkog motornog vozila koje nije bilo registrirano niti osigurano, i apelant, vozač putničkog motornog vozila, te da je isključivi krivac za prometnu nezgodu vozač neregistriranog i neosiguranog vozila. Općinski sud je dalje ukazao da iz službene zabilješke Policijske uprave Grude proizlazi da je apelant prijavio prometnu nezgodu, te da je tvrdio da se vozilo Passat, koje se kretalo iz smjera Gruda, našlo na njegovoj strani trake, udarilo u njegov retrovizor i produljilo dalje. Općinski sud je istaknuo da su u konkretnoj pravnoj stvari sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Dalje je ukazao da se iz zapisnika o policijskom uviđaju ne može vidjeti način na koji se dogodila nezgoda. Naime, uviđaj nije bio na licu mjesta nezgode, već je apelant s policijom došao do kuće J. V., gdje se nalazio parkiran automobil marke VW Passat, i tu je izvršen uviđaj. Dalje je ukazao da su apelantov iskaz i iskaz J. V. kontradiktorni. U svezi s tim je ukazao da apelant tvrdi da je J. V. skrenuo u njegovu kolovoznu traku i da je bez zaustavljanja, nakon kontakta retrovizorima i prednjim dijelom automobila, nastavio voziti. S druge strane, iz izjave J. V. proizlazi da on toga dana nije koristio automobil i da je veći dio dana bio na radnom mjestu. Pri tome je naveo da se u predmetu moglo tražiti i vještačenje po vještaku prometne struke da on kao stručna osoba pokuša utvrditi na koji način je došlo do prometne nezgode i ko je kriv za nju. Sud je ukazao na odredbe članka 178. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), članka 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila, te čl. 7., 123. i 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Imajući u vidu navedene odredbe, zaključio je da apelant, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je J. V. vozač neosiguranog vozila isključivi krivac za prometnu nezgodu, tako da njegov tužbeni zahtjev nije utemeljen.

9. Presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba, te je prvostupanjska presuda potvrđena. Kantonalni sud je ukazao da su neutemeljeni apelantovi žalbeni navodi da tuženi nije osporavao osnovu u dijelu tijeka i nastanka prometne nezgode. U svezi s tim je naveo da je tuženi u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, a samim tim tijek i nastanak prometne nezgode. Dakle, u takvoj situaciji apelant je bio dužan dokazati da je vozač neosiguranog vozila odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj mu je pričinjena šteta. Međutim, apelant to nije dokazao jer se iz izvedenih dokaza ne može zaključiti navedeno. Također je istaknuo da je prvostupanjski sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke koji je kao dokaz predložen na visinu pričinjene štete i kompatibilnost oštećenja na vozilima. U svezi s tim je istaknuo da ni tim niti bilo kojim drugim dokazom nije potvrđena činjenična tvrdnja tužbe da je isključivi krivac za prometnu nezgodu J. V., vozač neosiguranog vozila.

10. Rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija je odbačena kao nedopuštena. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

11. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Apelant, u biti, ponavlja navode koje je isticao i u redovnom postupku u odnosu na teret dokazivanja. Apelant, između ostalog, navodi da iz provedenog vještačenja jasno i nedvojbeno proizlazi da je nezgoda nastala „udarom vozila Passat“, tj. da je isključivi krivac za prometnu nezgodu vozač vozila Passat. U svezi s tim, apelant smatra da teret dokazivanja pada na tuženog u skladu s odredbama ZOO-a i Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obveznom osiguranju od odgovornosti. Konačno, smatra da je postupak dugo trajao, te traži naknadu nematerijalne štete.b)Odgovori na apelaciju

12. Kantonalni sud i Općinski sud su naveli da je apelacija neutemeljena, te da nisu povrijedili apelantova prava na koja se on poziva. V.Relevantni propisi

13. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“ br. 29/03 i 42/11)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

II - ODGOVORNOST U SLUČAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM

VOZILIMA U POKRETU

Član 178. stav (1) (1) U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice.

14. Zakon o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obveznom osiguranju od odgovornosti („Službene novine Federacije BiH“ broj 24/05), u relevantnom dijelu glasi:

Članak 3.

Osobe koje podliježu obvezi osiguranja Svaka osoba koja ima u posjedu ili u vlasništvu vozilo koje se u Federaciji kreće po cestama ili u područjima koja su dostupna javnosti, obvezna je zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama uporabom motornog vozila (osiguranje od autoodgovornosti), sukladno odredbama ovoga Zakona. Članak 16. stavak (1) točka 2.

Obveze Zaštitnog fonda

Zaštitni fond obvezan je oštećenim stranama plaćati odštetu u slučaju smrti ili tjelesne ozljede i materijalne štete prouzročene u prometnim nezgodama u BiH kada:

- je nezgodu prouzročilo vozilo glede kojega nije ispunjena obveza iz članka 3. ovoga Zakona, a vozilo posjeduje osoba s prebivalištem u Federaciji; […]

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Članak 7. stavak (1) (1) Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Članak 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 123. (1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti činjenice na temelju kojih će donijeti odluku.

Članak 126.

Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću ustanoviti koju činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. VI.Dopustivost i meritum

16. U konkretnom slučaju apelant je, u roku koji je propisan u članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, osporio i rješenje Vrhovnog suda. S obzirom na to da je tim rješenjem apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena, slijedi da je konačna odluka osporena presuda Kantonalnog suda protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. U odnosu na tu odluku Ustavni sud utvrđuje da su ispunjeni uvjeti propisani člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je apelacija podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

19. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] U odnosu na osporene odluke

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

21. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da apelant ponavlja navode koje je isticao i tijekom postupka. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da su u osporenim odlukama dana detaljna i relevantna obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Naime, apelant tvrdi da je za navedenu prometnu nezgodu isključivi krivac vozač putničkog motornog vozila koje nije bilo registrirano ni osigurano, te da teret dokazivanja pada na tuženog. Međutim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, u smislu odredaba čl. 7., 123. i 126. ZPP-a, zaključili da je apelant kao tužitelj bio dužan dokazati da je vozač neregistriranog i neosiguranog vozila odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj mu je pričinjena šteta. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredaba te odredaba članka 178. ZOO-a i članka 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila, na koje su ukazali redovni sudovi, Ustavni sud u obrazloženju osporenih odluka ne zapaža bilo kakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio da se na temelju nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke nije mogla utvrditi krivnja jer je nalaz kao dokaz predložen na visinu pričinjene štete i kompatibilnosti oštećenja na vozilima. U svezi s tim je istaknuo da tim niti bilo kojim drugim dokazom nije potvrđena činjenična tvrdnja tužbe da je isključivi krivac za prometnu nezgodu J. V., vozač neosiguranog vozila.

22. Osim toga, apelant ne navodi niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njegovu štetu.

23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. U odnosu na suđenje u razumnom roku

24. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, opravdanost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Europski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. ožujka 2021. godine, predstavka broj 59181/18, točka 18.).

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka razmatrati razdoblje od podnošenja tužbe 22. srpnja 2015. godine do donošenja presude Kantonalnog suda 7. rujna 2023. godine kao konačne odluke u postupku, tj. razdoblje od osam godina i oko jedan mjesec. Dalje, Ustavni sud zapaža da se nije radilo o žurnom postupku niti o složenom predmetu, kao i da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka.

26. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio dvije godine i oko deset mjeseci nakon podnošenja tužbe. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bilo potrebno razdoblje od pet godina i oko tri mjeseca da donese drugostupanjsku odluku (računajući od donošenja presude prvostupanjskog suda). Pri tome, Ustavni sud zapaža da se taj sud u odgovoru na apelaciju nije posebno izjasnio u odnosu na navode o duljini trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sustavni problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, za šta ne postoji ni učinkovit pravni lijek (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, toč. 53−66. i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da duljina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

27. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naknada nematerijalne štete

28. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32−34.), Ustavni sud smatra da, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti ukupan iznos od 600,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

29. Apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdnje o povredi tog prava, u biti, temelji na istim tvrdnjama koje je istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljene. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije u postupku koji je trajao osam godina i oko jedan mjesec, od čega pred Kantonalnim sudom pet godina i tri mjeseca, a taj sud nije ponudio nikakve razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.

31. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu utemeljeni apelantovi navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.

32. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4890/23 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio