Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3500/24 (M.P.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3500/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine u predmetu broj AP-3500/24, rješavajući zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. P. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Aleksandar Pavić advokat iz Novog Grada, podnio je 19. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Osnovnog suda u Novom Gradu br. 76 0 K 040212 24 Kv od 15. avgusta 2024. godine i 76-0-K-040-212-24-Kpp od 13. avgusta 2024. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Osporenim rješenjem Osnovnog suda od 13. avgusta 2024. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Vijeća Osnovnog suda od 15. avgusta 2024. godine, apelantu je određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji se računa od 11. avgusta 2024. godine. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo tjelesne povrede u sticaju sa krivičnim djelom napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti i zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela.
3. Općinski sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant u sticaju počinio krivična djela proizlazi iz dokaza koji su navedeni u prijedlogu za određivanje pritvora, koji su opisani u osporenom rješenju. Dalje, Sud je dao obrazloženje za postojanje posebnog pritvorskog razloga – iteracijske opasnosti. U prilog tome, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti krivično djelo ili da će učiniti djelo kojim prijeti a za to krivično djelo se može izreći kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kako naročitu okolnost Sud je cijenio činjenicu da je apelant bio osuđen 14 puta, između ostalog i za krivična djela protiv života i tijela. Sud je zaključio da je prema apelantu neophodno odrediti pritvor, pri čemu je imao u vidu da se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti bilo kojom blažom mjerom od pritvora.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant ističe da je prvostepeno rješenje nezakonito jer mu je pritvor određen u maksimalnom trajanju od jednog mjeseca, bez mogućnosti da se pritvor ukine prije isteka tog roka. Dalje, apelant osporava odluku suda o postojanju osnovane sumnje za krivično djelo napada na službenu osobu u vršenju službene dužnosti kao i postojanje iteracijske opasnosti. Ističe da ranija osuđivanost ne može biti relevantna za odluku o pritvoru. Osim toga, apelant smatra da redovni sudovi nisu razmotrili mogućnost da se umjesto mjere pritvora odrede mjere zabrane. Konačno, apelant je, u cilju neotklonjivih štetnih posljedica koje bi za njega nastupile ukoliko i dalje ostane u pritvoru, predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru i naloži da mu se pritvor odmah ukine.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora, koji mu je određen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost te prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman