Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1446/25 (Z.G.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Povjeravanje djeteta
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1446/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1446/25, rješavajući apelaciju koju je podnio Z. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Z. G. zbog dužine trajanja žalbenog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 1031790 25 Gž zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Z. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Denisa Gačanin, advokatica iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 1031790 25 Gž. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Centru za socijalni rad Novi Grad – Sarajevo da do donošenja odluke po žalbi u predmetu broj 65 0 P 1031790 25 Gž povjeri maloljetno dijete A. G. apelantu.
2. Apelant je 24. aprila 2023. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tužene A. G. radi izmjene odluke o povjeri maloljetnog djeteta A. G.
3. Presudom Općinskog suda od 24. septembra 2024. godine izmijenjena je presuda tog suda od 1. februara 2022. godine tako što se, umjesto majci – tuženoj, maloljetno dijete A. G. povjerava ocu – apelantu na roditeljsko staranje.
4. Iz apelacionog spisa dalje proizlazi da je tužena 14. oktobra 2024. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu protiv navedene prvostepene presude.
5. Iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda proizlazi da je taj sud 21. januara 2025. godine zaprimio spis predmeta radi odlučivanja o žalbi tužene.
6. Ustavni sud je uvidom u bazu operativnog sistema nadležnog suda (CMS) utvrdio da je Kantonalni sud 9. jula 2025. godine donio presudu kojom je žalbu tužene odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
7. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke Kantonalnog suda u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 7. februara 2025. godine podnio molbu Kantonalnom sudu kojom je tražio da se konkretni predmet tretira kao hitan i da se uzme što prije u rad, ali da je Kantonalni sud odbio podnesenu molbu. Također navodi da je Kantonalni sud propustio pristupiti hitnom rješavanju konkretnog predmeta, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine predstavka broj 59181/18 od 2. marta 2021. godine, stav 18).
11. Ustavni sud zapaža da apelant osporava samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da će kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja postupka razmatrati period od 21. januara 2025. godine kao dana kada je Kantonalni sud zaprimio spis predmeta na postupanje, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 9. jula 2025. godine, dakle period od skoro šest mjeseci. Imajući u vidu navedeni period trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da je Kantonalni sud namjerno odugovlačio postupak na apelantovu štetu i štetu maloljetnog djeteta, tj. da nije postupao hitno u predmetu roditeljskog staranja. Stoga Ustavni sud ne može zaključiti da je dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom prešla granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav (1) Evropske konvencije.
12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ničega što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman