Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1650/24 (M. T.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1650/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine u predmetu broj AP-

1650/24, rješavajući zahtjev Milivoja Todorovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milivoja Todorovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milivoje Todorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Igor Grkinić, advokat iz Bijeljine, podnio je 16. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 046336 24 Kž 7 od 16. februara 2024. godine i S1 2 K 046336 23 K od 29. januara 2024. godine. Apelant je 31. decembra 2024. godine od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo da mu se ukine pritvor i zamijeni mjerama zabrane.

2. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 046336 23 K od 29. januara 2024. godine utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere pritvora iz zakonskih razloga propisanih članom 132. stav 1. tač. a) i c) Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP) zbog opasnosti od bjekstva i ponavljanja krivičnog djela. U rješenju je navedeno da je nakon potvrđivanja optužnice apelantu produžena mjera pritvora u trajanju od tri godine, odnosno do 27. juna 2026. godine ili do nove odluke suda. Apelant se optužnicom tereti da je počinio krivično djelo organizovanog kriminala iz člana 250. stav 3. u vezi s krivičnim djelom neovlašćenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Sud je u postupku kontrole opravdanosti trajanja pritvora zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret te je naveo svoje razloge u odnosu na posebne pritvorske razloge. Sud BiH je u rješenju takođe naveo da je upoznat s apelantovim zdravstvenim stanjem i da mu je omogućena adekvatna zdravstvena zaštita u okviru nadležnog zavoda, kao i da je apelantu data saglasnost za obavljanje odgovarajućih specijalističkih pregleda u bolnici.

3. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 046336 24 Kž 7 od 16. februara 2024. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje.

4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu člana II/3.d) i II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje da je u njegovom predmetu povrijeđen princip specijaliteta. Apelant je prihvatio da bude izručen Bosni i Hercegovini po ubrzanoj proceduri, a na teret mu se stavljalo krivično djelo organizovanog kriminala u vezi s neovlašćenim prometom opojnim drogama koje je počinio kao pripadnik organizacije. Međutim, u krivičnom postupku se tereti kao organizator, zbog čega smatra da je pritvor nezakonit, te može trajati duže. Apelant osporava i postojanje osnovane sumnje i opasnosti od bjekstava i od ponavljanja krivičnog djela, te smatra da sud ponavlja razloge za pritvor. Apelant ukazuje i na loše zdravstveno stanje uzrokovano povredom kičme. Apelant je 31. decembra 2024. godine tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se apelantu ukinuti pritvor zbog zdravstvenog stanja te izreći mjere zabrane. Apelant ukazuje da mu je zdravstveno stanje pogoršano zbog neadekvatnog liječenja i neadekvatnih uslova u pritvoru. Uz zahtjev za donošenje privremene mjere apelant je dostavio jedan dokument – prijedlog načelnika Službe zdravstvene zaštite Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zavod). U prijedlogu su opisane tegobe koje apelant ima (bol u slabinskoj kičmi, slabo se oslanja na nogu i, kako je navedeno, najveći dio vremena proveo je u invalidskim kolicima). Dalje je navedeno da je apelant u više navrata pregledan u Zavodu, da je uz dopuštenje Suda BiH hospitalizovan, da koristi lijekove i da je u kratkom periodu bio bez bolova. U prijedlogu je takođe navedeno „da su iscrpljene mogućnosti liječenja u Zavodu i u bolnici ‘Srbija’“ (s kojom Zavod ima ugovor), te se predlaže liječenje u Opštoj bolnici ili Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Apelant je podneskom od 2. juna i 15. decembra 2025. godine urgirao hitno rješavanje predmeta.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na zdravstvenom stanju, te na tvrdnji da mu se stanje pogoršava zbog uslova i navodnog neadekvatnog liječenja u pritvoru. Apelant traži da Ustavni sud donese odluku kojom bi se naložilo ukidanje njegovog pritvora te da se pritvor zamijeni mjerama zabrane. Ustavni sud primjećuje da iz dokumentacije koju je apelant dostavio naknadno, uz zahtjev za donošenje privremene mjere, proizlazi da je apelant pod kontrolom doktora u Zavodu, te je po potrebi hospitalizovan, kao i da je preporučeno daljnje liječenje u bolnicama u Sarajevu. Pri tome, iako apelant u apelaciji ukazuje na „brojnu dostavljenu dokumentaciju“, on je dostavio samo jedan dokument koji se odnosi na zdravstveno stanje (naveden u tački 4. ove odluke). Takođe, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja od 29. januara 2024. godine, koje je potvrđeno rješenjem od 16. februara 2024. godine, a privremenu mjeru je tražio 31. decembra 2024. godine i podnio urgenciju Ustavnom sudu za hitno rješavanje predmeta u junu 2025. godine. Dakle, čini se da je apelant u pritvoru (bar do juna 2025. godine, prema informacijama apelantovog advokata), ali Ustavnom sudu nisu dostavljene sve potrebne informacije da bi udovoljio apelantovom zahtjevu za izdavanje privremene mjere. Naime, apelantu je Sud BiH morao kontrolisati pritvor svaka dva mjeseca, pa je samim tim on imao mogućnost da pred Sudom BiH ukaže na svoje zdravstveno stanje. S obzirom na to da apelant Ustavnom sudu nije dostavio rješenja o kontroli opravdanosti pritvora nakon februara 2024 godine, a koja su kasnije bila osnov za apelantov pritvor, Ustavni sud ne može da cijeni da li je apelant navode koje ističe u apelaciji iznosio pred redovnim sudom, kao ni da li je Sud BiH eventualno odgovorio na te navode. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1650/24 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio