Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2734/24 (I.B.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2734/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. siječnja 2026. godine, u predmetu broj AP-2734/24, rješavajući zahtjev I. B. za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev I. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. I. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sanja Bećirović- Zijadić i Edina Jahić iz Sarajeva, podnio je 28. lipnja 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 1055582 24 Mož od 20. svibnja 2024. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će biti vraćen na posao do donošenja konačne odluke o apelaciji. Apelant je 12. prosinca 2025. godine dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 1055582 23 Mo od 28. veljače 2024. godine određena je mjera osiguranja i naloženo je Agenciji za bankarstvo FBiH (u daljnjem tekstu: protivnik osiguranja) da apelanta vrati na posao u skladu s ugovorom o radu i ta mjera će ostati na snazi do pravomoćnog okončanja postupka ili do druge odluke suda.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 1055582 24 Mož od 20. svibnja 2024. godine uvažena je žalba protivnika osiguranja i prvostupanjsko rješenje je preinačeno tako što je odbijen prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je apelantu radni odnos kod protivnika osiguranja prestao odlukom o otkazu ugovora o radu zbog teže povrede radne obveze koja se odnosi na prekoračenje službenog položaja i ovlasti odavanjem podataka i dostavljanjem dokumentacije koja predstavlja službenu tajnu, koje je apelant dostavio nadležnom tužiteljstvu u sklopu dopune kaznene prijave (protiv nadređenog). Kako je sud naveo, člankom 269. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) predviđena su dva kumulativna uvjeta za određivanje mjere osiguranja. Prvi uvjet je vjerojatnost postojanja prava, a drugi postojanje opasnosti da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja time što će promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno utjecati na prava predlagača osiguranja. U svezi s tim, sud je ukazao da nije ispunjen drugi kumulativni uvjet. Naime, opasnost koja se traži za mjeru osiguranja mora biti subjektivna i potjecati od protivnika osiguranja, te nije dovoljno da se samo učini vjerojatnom, već i protivnik osiguranja svojim radnjama ili propustima mora štetno utjecati na apelantova prava. Dakle, moraju postojati konkretne aktivnosti protivnika osiguranja usmjerene na promjenu postojećeg stanja stvari ili da na drugi način štetno utječe na apelantova prava, a što apelant nije dokazao. Osim toga, sud je naveo da prestanak rada i ostvarivanja prihoda po osnovi plaće uzrokuje pogoršanje apelantove materijalne situacije (apelant je otac troje maloljetne djece, kreditno je zadužen, samo je njegova supruga uposlena i žive u iznajmljenom stanu). Međutim, sud je ukazao da teška životna situacija nije razlog za donošenje mjere osiguranja u smislu članka 269. ZPP-a.
4. Apelant se pozvao na povredu prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, članka II/3.(h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije, te povredu preciziranih članaka iz nekoliko međunarodnih paktova i konvencija. U odnosu na zahtjev za privremenu mjeru, apelant je naveo da je ostao bez posla usljed odmazde protivnika osiguranja, a ne zakonom propisanih uvjeta, te da on i njegova obitelj svaki dan trpe posljedice takvog postupanja. U dopuni apelacije apelant je naveo da je Općinski sud donio Presudu broj 65 0 Rs 10555582 23 Rs od 9. prosinca 2025. godine kojom su poništene kao nezakonite odluka tužene (protivnik osiguranja) o udaljenju apelanta s posla od 24. srpnja 2023. godine, te odluke tužene od 18. kolovoza, 18. listopada i 10. studenog 2023. godine. Nadalje, tuženoj je naloženo da apelanta vrati na posao i da mu na ime naknada plaća i ostalih naknada po osnovi radnog odnosa isplati precizirane novčane iznose. Potom, odbijen je apelantov zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je tužena izvršila radnje mobinga i uznemiravanja, kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete (pretrpljene duševne boli zbog povrede prava ličnosti, dostojanstva, ugleda i časti, te pretrpljeni strah). U svezi s tim, apelant je naveo da se time potvrđuju navodi iz apelacije da je odluka kojom je odbijen njegov zahtjev za određivanje mjere osiguranja bila proizvoljna i arbitrarna. Apelant je naveo da žalba protiv prvostupanjske presude odlaže njezino izvršenje, a da je on i dalje neuposlen i izložen financijskoj i egzistencijalnoj šteti, što pojačava potrebu za određivanjem privremene mjere. Smatra da će zbog dugotrajnosti žalbenog postupka doći do nenadoknadive štete (egzistencija, stigmatizacija, zdravlje, profesionalni integritet) i narušavanja javnog interesa jer se šalje zastrašujuća poruka drugim prijaviteljima.
5. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
7. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere u apelaciji i dopuni apelacije ističe da on i njegova obitelj svakodnevno trpe posljedice zbog toga što je ostao bez posla, što će u konačnici dovesti do nenadoknadive štete. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman