Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-404/25 (JKP KOMB d.o.o. Bužim u stečaju)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-404/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-404/25, rješavajući zahtjev

JKP KOMB d.o.o. Bužim u stečaju za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev JKP KOMB d.o.o. Bužim u stečaju za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. JKP KOMB d.o.o. Bužim u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa stečajni upravnik Adnan Šehić iz Velike Kladuše, podnio je 28. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 Rs 055353 24 Rev od 23. oktobra 2024. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 Rs 055353 24 Rsž od 5. jula 2024. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 Rs 055353 23 Rs od 22. januara 2024. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje presude Kantonalnog suda od 5. jula 2024. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je prethodno, Odlukom broj AP-3877/24 od 18. oktobra 2024. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda iz tačke 1. ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3877/24 od 18. oktobra 2024. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

3. Presudom Općinskog suda broj 18 0 Rs 055353 23 Rs od 22. januara 2024. godine, koja je, osim u dijelu koji se odnosio na troškove postupka, potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 18 0 Rs 055353 24 Rsž od 5. jula 2024. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev E. P. (u daljnjem tekstu: tužilac). Utvrđena je osnovanost tužiočevog potraživanja iz radnog odnosa koji ima prema apelantu, u iznosima određenim u izreci prvostepene presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Sudovi su obrazložili da je tužilac u stečajnom postupku prijavio svoja potraživanja prema apelantu, ali je zbog osporavanja tih potraživanja upućen da pokrene parnični postupak u kojem je dokazao osnovanost svojih potraživanja. Istaknuto je da se utvrđena potraživanja svrstavaju u određeni isplatni red u stečajnom postupku, odnosno da se shodno uspjehu stranke ispravlja tabela priznatih potraživanja. Zaključeno je da Općinski sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o stečajnom postupku, u kojem slučaju bi bio nadležan Općinski sud u Bihaću.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 Rs 055353 24 Rev od 23. oktobra 2024. godine apelantova revizija je odbačena jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama člana 237. st. 2, 3, 4. i 5. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u nedostatku obrazloženja osporenih odluka i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Smatra da je postupak vođen pred stvarno nenadležnim sudom, odnosno da se konkretni postupak trebao voditi pred Općinskim sudom u Bihaću pred kojim je u toku stečajni postupak nad apelantom. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da je privredni subjekt koji je nastavio sa svojim poslovanjem u stečajnom postupku, te da je, uvažavajući ovaj spor, osigurao sredstva za tužioca. Smatra da će, ukoliko isplati sredstva po presudi koju je donio nenadležni sud, nastati šteta za stečajnu masu.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da će, ukoliko dođe do isplate po presudi koju je donio nenadležni sud, nastati šteta za stečajnu masu. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi, u suštini, odnose na meritum apelacije i ukazivanje na okolnost da su u stečajnom postupku osigurana sredstva za isplatu tužiočevih potraživanja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije naveo relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da u datim okolnostima treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-404/25 (JKP KOMB d.o.o. Bužim u… | Sudska praksa | Aktio