Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2992/23 (E. Dž.)

Odluka donesena 12. 12. 2025.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2992/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, predsjednik Mirsad Ćeman, 12. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2992/23, rješavajući zahtjev E. Dž. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev E. Dž. za donošenje privremene mjere.

Nalaže se Općinskom sudu u Zavidovićima da ne preduzima radnje radi izvršenja kazne zatvora koja je apelantu izrečena Presudom Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 K 048201 22 Ks od 21. oktobra 2022. godine, a koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 K 048201 22 Kž 2 od 10. marta 2023. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

OBRAZLOŽENJE

1. E. Dž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa advokat Bakir Hećimović iz Tuzle, podnio je 27. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 048201 22 Kž 2 od 10. marta 2023. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 0 K 048201 22 Ks od 21. oktobra 2022. godine.

2. Apelant je 2. decembra 2025. godine tražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom se obustavlja izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda od 21. oktobra 2022. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji (vidi tačku 10. ove odluke). Apelant je 8. decembra 2025. godine dopunio zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi tačku 11. ove odluke).

3. Presudom Općinskog suda od 21. oktobra 2022. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 10. marta 2023. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav (1) u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant kaznu zatvora izdržava u Kazneno-popravnom zavodu Busovača (u daljnjem tekstu: KPZ Busovača).

4. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelant za vrijeme izdržavanja kazne zatvora 13. juna 2024. godine Općinskom sudu podnio molbu za prekid izdržavanja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci. Molba je podnesena na osnovu člana 57. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH (u daljnjem tekstu: ZIKS), a u vezi sa čl. 27–31. navedenog zakona. Rješenjem Općinskog suda od 21. oktobra 2024. godine usvojena je navedena apelantova molba na način da je apelantu kao osuđenoj osobi odobren prekid izdržavanja kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca iz razloga propisanih članom 27. tačka 8. ZIKS-a. Apelantov otac je 20. decembra 2024. godine podnio Općinskom sudu molbu za produženje prekida zbog apelantovih zdravstvenih razloga.

5. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 21. januara 2025. godine uvažena apelantova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora po presudi Općinskog suda od 21. oktobra 2022. godine. Rješenjem je odobren prekid izdržavanja u trajanju od tri mjeseca, koji traje počevši od 22. januara 2025. godine do 22. aprila 2025. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je osuđeni apelant za vrijeme trajanja prekida izdržavanja kazne zatvora počeo da se liječi, odnosno da posjećuje psihijatra. Na te okolnosti su u spis predmeta dostavljeni precizirani medicinski dokazi. U vezi s tim Općinski sud je istakao da je u toku postupka po službenoj dužnosti provedeno vještačenje apelanta na osnovu medicinske dokumentacije KPZ Busovača, apelantovog zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije spisa. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr. H. J. proizlazi da su apelantove psihičke tegobe počele 2020. godine vezano za sudski proces, nakon čega se apelant obratio psihijatru i psihologu preciziranog doma zdravlja, gdje je i liječen. Dalje je vještak konstatirao da se apelant zbog ponovnih psihičkih tegoba obratio za stručnu pomoć, te se u periodu od novembra 2023. godine do oktobra 2024. godine u četiri navrata psihijatrijski liječio. Pri tome je vještak istakao i da je apelant naveo da nije zadovoljan kvalitetom zdravstvene zaštite u KPZ Busovača gdje izdržava kaznu zatvora, navodeći da ljekar u navedeni zavod dolazi jednom ili dva puta mjesečno, da terapiju ne dobija na način kako su to propisali psihijatri kod kojih se liječio van zavoda. Općinski sud je naveo da je izvršio uvid u podnesak KPZ Busovača od 3. januara 2025. godine u kojem je, između ostalog, istaknuto da nemaju ništa protiv da se nastavi prekid apelantovog izdržavanja kazne. Cijeneći apelantove navode i podnesak KPZ Busovača, odnosno pozitivan stav tog zavoda, kao i činjenicu da apelant ima zakazane ljekarske preglede kod specijalista, Općinski sud je zaključio da je apelantova molba osnovana kako bi apelant nastavio svoje liječenje po već ustaljenom rasporedu i zakazanim terminima, što je osnov za prekid kazne zatvora prema članu 27. stav (1) tačka 1. u vezi sa članom 57.

ZIKS-a.

6. Uvidom u CMS, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud 18. aprila 2025. godine donio rješenje kojim je uvažio apelantovu molbu za prekid izdržavanja kazne zatvora počevši od 22. aprila 2025. godine do 22. jula 2025. godine. U obrazloženju su ponovljeni razlozi navedeni u rješenju Općinskog suda od 21. januara 2025. godine.

7. Uvidom u CMS, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud 11. septembra 2025. godine donio rješenje kojim je uvažio apelantovu molbu za prekid izdržavanja kazne zatvora te odredio da se prekid izdržavanja kazne odobrava u trajanju od tri mjeseca počevši od pravosnažnosti tog rješenja. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je apelantova molba osnovana po osnovu člana 27. st. (1) i (2) u vezi sa članom 57. ZIKS-a kako bi apelant za vrijeme prekida izdržavanja kazne zatvora brinuo o maloljetnom djetetu i svojoj supruzi, koja je u rizičnoj trudnoći. Pri tome je Općinski sud ukazao i da je KPZ Busovača iskazao pozitivan stav po pitanju apelantove molbe i prekida izdržavanja kazne zatvora.

8. Iz stanja spisa predmeta (medicinska dokumentacija koju je apelant dostavio u zahtjevu za privremenu mjeru) proizlazi da je nakon donošenja rješenja Općinskog suda od 21. januara 2025. godine apelant obavljao redovne mjesečne psihijatrijske/neuropsihijatrijske kontrolne preglede u javnim i privatnim medicinskim ustanovama. Iz sadržaja navedene dokumentacije proizlazi stav pojedinih ljekara da apelant nastavi s psihoterapijom svakih 14 dana uz redovne kontrole uz ljekarsku preporuku da se apelant ne vraća u penalnu ustanovu do odluke Ustavnog suda o apelaciji. U jednom od navedenih mišljenja neuropsihijatra (od 1. jula 2025. godine) konstatirano je da pacijent/apelant dolazi na kontrolni pregled u stanju vidnog psihičkog pogoršanja, te da je na osnovu pregleda apelanta procijenjeno da kod njega postoji ozbiljan i neposredan rizik od suicida ukoliko mu se ne izrekne mjera zabrane povratka u zatvor. U vezi s tim je navedeno da je apelant u stanju izrazite emocionalne destabilizacije, depresivne blokade, s izraženim osjećajem bezizlaznosti i trajne ugroženosti. Također je navedeno i da je kod apelanta prisutan jasan plan samoubistva i dostupna sredstva (lijekovi), što dodatno povećava hitnost stanja. Zaključeno je da u slučaju da se apelant vrati u zatvorsku ustanovu postoji visoki neposredni rizik od suicida, te bi posljedice po njegovo zdravlje i život mogle biti nepopravljive. Preporučeno je hitno produženje liječenja u civilnim ustanovama, nastavak terapije i praćenje situacije u okviru porodice, te je neophodno sačuvati apelanta u poznatom i podržavajućem okruženju do rješavanja apelacije pred Ustavnim sudom.

9. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 13. Evropske konvencije. U suštini, apelant negira da je počinio krivično djelo, te problematizira način na koji su redovni sudovi proveli dokazni postupak i utvrdili njegovu krivičnopravnu odgovornost.

10. U zahtjevu za privremenu mjeru od 2. decembra 2025. godine apelant je predložio obustavljanje izvršenja osporene prvostepene presude od 21. oktobra 2022. godine s ciljem sprečavanja neposredne i nenadoknadive štete po apelantovo zdravlje. U vezi s tim apelant je naveo da je pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja dokumentirano u nizu specijalističkih nalaza i u direktnoj je vezi s njegovim boravkom u zatvorskim uvjetima, a da se stabilizacija postiže isključivo ambulantnim liječenjem i boravkom van zatvorske sredine. Zatim navodi da se prema njemu kao psihičkom bolesniku primjenjuje mjera vezivanja nogu i ruku iako je smješten u poluotvorenoj ustanovi, te da takav tretman prema njemu ima izrazito negativan psihološki efekat. To je, kako navodi, u suprotnosti i sa članom 3. Evropske konvencije. Ističe i da je takav tretman kod njega produbio osjećaj bespomoćnosti, straha i poniženja, a što je dodatno pojačalo posljedice njegovih dijagnoza. Također ukazuje i da u unutar zatvorske ustanove ne bi bio u stanju zatražiti adekvatno liječenje, te da zbog toga izbjegava obraćanje medicinskom osoblju iz straha od ponovnog maltretirajućeg i nečovječnog postupanja. Navodi da svi medicinski nalazi ukazuju da zatvorsko okruženje direktno izaziva pogoršanje njegovih dijagnoza, što predstavlja realnu opasnost od psihičke dekompenzacije, gubitka funkcionalnosti, suicidalnih misli, trajnog oštećenja mentalnog zdravlja i rizika po život. Pri tome ističe da trenutno dostupni tretman u KPZ Busovača nije dovoljan. U svjetlu istaknutog, apelant se pozvao i na garancije iz člana 2. Evropske konvencije. Osim toga, apelant je ponovio i navode iz apelacije u vezi s ocjenom dokaza. Konačno, apelant navodi da je zbog navedenih dijagnoza i medicinskih nalaza proveo ukupno 12 mjeseci na prekidima kazne, što predstavlja zakonski maksimum. Ističe da više ne postoji mogućnost daljnjeg produženja prekida izdržavanja kazne zatvora, što znači da se mora vratiti u zatvor 15. decembra 2025. godine ukoliko Ustavni sud ne usvoji privremenu mjeru.

11. U dopuni zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je dostavio dvije potvrde (o privremeno oduzetim predmetima) KPZ Busovača od 24. jula i 23. augusta 2025. godine koje, prema apelantovom mišljenju, predstavljaju direktan dokaz da zatvorska ustanova ne posjeduje niti izdaje psihijatrijske lijekove koji su mu propisani, odnosno da je terapiju isključivo mogao dobiti ako je donese njegova porodica. To, prema apelantovim tvrdnjama, predstavlja dodatni socijalni i finansijski teret za njegovu porodicu, odnosno pogoršava njegovo zdravstveno stanje i povećava rizik od psihičkog sloma. Stoga apelant predlaže usvajanje privremene mjere prije 15. decembra 2025. godine kao dana njegovog povratka u zatvor.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (2)Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

15. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremene mjere.

16. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

17. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi taj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

18. U konkretnom slučaju Ustavni sud konstatira da se apelant u više navrata obraćao Općinskom sudu molbom za odgađanje izvršenja kazne zatvora, te da je Općinski sud navedene apelantove molbe cijenio osnovanim. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je apelantu nesporno neophodna medicinska pomoć zbog njegovog psihičkog stanja/bolesti. Navedenu okolnost nisu dovele u pitanje ni nadležne vlasti u konkretnom slučaju (Općinski sud i KPZ Busovača). S druge strane, iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da su javne vlasti ijednom ukazale na činjenicu da se adekvatna medicinska pomoć apelantu može realizirati u zatvorskoj ustanovi u kojoj apelant izdržava kaznu zatvora. Štaviše, iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi pozitivan stav KPZ Busovača da se udovolji apelantovim molbama za prekid, odnosno produženje prekida izdržavanja kazne zatvora. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene medicinske dokumentacije, koja je također bila predmet ispitivanja i prilikom odlučivanja o apelantovim molbama za prekid izdržavanja kazne zatvora, proizlaze određene konstatacije i zaključci o apelantovim suicidalnim namjerama ukoliko bi bio vraćen na izdržavanje kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), postojanje suicidalnih sklonosti zahtijeva posebnu pažnju pri postupanju s mentalno oboljelim pritvorenicima/zatvorenicima. Član 2. Evropske konvencije može u određenim dobro definiranim okolnostima podrazumijevati pozitivnu obavezu vlasti da preduzmu preventivne operativne mjere kako bi zaštitile jednu osobu od druge ili, u određenim okolnostima, od sebe same (vidi Hasani protiv Švedske, presuda od 6. marta 2025. godine, predstavka broj 35950/20, tač. 61–65. s daljnjim referencama). Podnosilac predstavke koji je lišen slobode, a koji pati od mentalnog poremećaja, mogao bi biti skloniji osjećajima inferiornosti i nemoći, što zahtijeva povećanu budnost pri preispitivanju pitanja adekvatnosti psihijatrijske brige u zatvoru (vidi Shanidze protiv Gruzije, odluka od 7. novembra 2017. godine, predstavka broj 60867/08, tačka 41. s daljnjim referencama). Isto tako, u situacijama gdje se radilo o pogoršanju zdravlja podnosilaca predstavki (a posebno kada se radilo o lošem mentalnom zdravlju i suicidalnim sklonostima), Evropski sud je usvajao privremene mjere u predmetima koji su pokretali pitanje deportacije i nalagao vladama odgađanje izručenja do odluke Evropskog suda (mutatis mutandis, Imamovic protiv Švedske , odluka od 13. novembra 2012. godine, predstavka broj 57633/10, i Daytbegova i Magomedova protiv Austrije, odluka od 4. juna 2013. godine, predstavka broj 6198/12). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelant učinio izvjesnim da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno ugroženo, odnosno da okolnosti konkretnog predmeta opravdavaju osnovanost zahtjeva da Ustavni sud udovolji apelantovom zahtjevu za donošenje privremene mjere. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da bi izvršenjem pravosnažne Presude Općinskog suda broj 42 0 K 048201 22 Ks od 21. oktobra 2022. godine prije donošenja odluke o apelaciji mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere u interesu stranke i vođenja postupka.

19. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

20. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2992/23 (E. Dž.) | Sudska praksa | Aktio