Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4641/25 (I. R. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Odustanak od apelacije
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4641/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4641/25, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Igor Roić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a), člana 57. stav (2) tač. a) i d), člana 58. i člana 63. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Igora Roića protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 049842 25 Uzz od 25. septembra 2025. godine zato što je podnosilac apelacije odustao od apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Mubera Rosić, Đenita Kurbegović-Huseinspahić, Danijela Kos, Anja Laštro, Ivana Bukvić i Denis Martini protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 049842 25 Uzz od 25. septembra 2025. godine zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Igor Roić, Mubera Rosić, Đenita Kurbegović-Huseinspahić, Danijela Kos, Anja Laštro, Ivana Bukvić i Denis Martini (u daljnjem tekstu: apelanti), čiji je punomoćnik Dragan Đukić, advokat iz Doboja, podnijeli su 21. oktobra 2025. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 049842 25 Uzz od 25. septembra 2025. godine. Takođe, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se obustavi sprovođenje i objavljivanje konkursa za imenovanje nosilaca pravosudnih funkcija na osnovu osporenih odredbi Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Poslovnik VSTS-a i VSTS) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
Obustavljanje postupka u odnosu na apelanta Igora Roića
2. Apelant Igor Roić je podneskom od 3. novembra 2025. godine obavijestio Ustavni sud da odustaje od apelacije.
3. Imajući u vidu odredbu člana 63. stav (1) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada podnosilac apelacije odustane od apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na apelanta Igora Roića.
Nenadležnost Ustavnog suda za odlučivanje u odnosu na ostale apelante
4. Presudom Suda BiH od 5. avgusta 2025. godine usvojen je zahtjev apelanata za ocjenu zakonitosti opšteg akta i ukinuta odredba člana 49. stav 5. tač. b) i c) Poslovnika VSTS-a, objavljenog u „Službenom glasniku BiH“ br. od 55/13 do 26/23.
5. Presudom Suda BiH od 25. septembra 2025. godine uvažen je zahtjev za zaštitu zakonitosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine protiv presude Suda BiH od 5. avgusta 2025. godine, pa je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za ocjenu zakonitosti opšteg akta i ukidanje odredbe člana 49. stav 5. tač. b) i c) Poslovnika VSTS-a. Sud je obrazložio svoju odluku ukazujući da je postupak imenovanja u isključivoj nadležnosti VSTS-a, kao i da je Poslovnik VSTS-a donesen na osnovu ovlašćenja propisanih Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTS-u), kako to proizlazi iz odredbi člana 3, 16, 17. i 35. Zakona o VSTS-u. Ukazao je da je članom 16. Zakona o VSTS-u data obaveza VSTS-u da donese poslovnik koji će razraditi postupak imenovanja. Dalje je ukazao i da je članom 1. Poslovnika VSTS-a predviđeno da se njime uređuju organizacija i način rada VSTS-a, te, između ostalog, postupak imenovanja nosioca pravosudne funkcije. Istakao je da je VSTS, postupajući u skladu sa zakonom datim ovlašćenjima, u smislu člana 1. Poslovnika VSTS-a, uredio postupak imenovanja, koji je u njegovoj nadležnosti i nije ni u kakvoj suprotnosti niti u vezi sa zakonom propisanim uslovima i mandatom za vršenje dužnosti. Istakao je da spornom odredbom Poslovnika VSTS-a nisu promijenjene odredbe Zakona o VSTS-u kojim su jasno propisani uslovi i mandat za vršenje dužnosti. Stoga je zaključio da su pogrešni navodi apelanata o materijalnoj nezakonitosti sporne odredbe. Takođe je istakao da su Poslovnikom VSTS-a propisani isti uslovi za sve kandidate za vršenje dužnosti nosioca pravosudne funkcije. Iz tog razloga je zaključio da su neprihvatljivi navodi apelanata o favorizovanju određenog broja kandidata, kao i da se nosioci pravosudnih funkcija stavljaju u neravnopravan položaj u smislu karijernog napredovanja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj „Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini“.
10. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju presudu Suda BiH kojom je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za ocjenu zakonitosti opšteg akta i ukidanje odredbe člana 49. stav 5. tač. b) i c) Poslovnika VSTS-a. Ustavni sud, a priori, treba da odgovori na pitanje da li ima nadležnost da postupa u pitanjima u kojima je vršena ocjena zakonitosti opšteg akta. Ustavni sud ukazuje da je, razmatrajući apelacije kojima su osporavane odluke Apelacionog suda Brčko distrikta BiH u kojima je odlučivano o usklađenosti zakonskih odredaba sa Statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, odnosno podzakonskih akata sa zakonom, utvrđivao da Ustavni sud nije nadležan za postupanje u tim apelacijama. Dakle, Ustavni sud je odlučujući o takvim apelacijama donosio odluke kojima je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine, AP-2487/20 od 14. oktobra 2020. godine i AP-617/21 od 5. maja 2021. godine, odluke dostupne na www.ustavniud.ba).
11. Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u kojoj je odbacivao apelacije zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje u situacijama kada se one tiču ocjenjivanja zakonitosti opštih akata, smatra da nije nadležan da razmatra osporenu presudu Suda BiH.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman