Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3533/24 (P.B.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3533/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-
3533/24, rješavajući zahtjev P. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev P. B. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. P. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Veselin Londrović, advokat iz Bijeljine, podnio je 21. avgusta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 130325 24 Kž 3 od 28. maja 2024. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 130325 22 K od 29. septembra 2022. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odgodi izvršenje osporenih presuda do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 130325 22 K od 29. septembra 2022. godine apelant je proglašen krivim da je, na način bliže opisan u izreci prvostepene presude, počinio krivično djelo teške krađe iz člana 281. stav (1) tačka 1) Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Apelant je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka u određenom novčanom iznosu. Oštećeni su upućeni da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parničnom postupku.
3. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 130325 24 Kž 3 od 28. maja 2024. godine odbijena je žalba apelantovog branioca i potvrđena je prvostepena presuda.
4. Apelant je 19. novembra 2025. godine obavijestio Ustavni sud da je Osnovni sud u Bijeljini Rješenjem broj 80 0 K 165217 24 Iks od 26. septembra 2025. godine odbio apelantovu molbu za odgađanje izvršenja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja sud je naveo da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je apelant i prije izvršenja djela imao određenih zdravstvenih tegoba, te da se njegovo zdravstveno stanje povremeno pogoršava, ali da navedene tegobe nisu takve prirode da zahtijevaju trajnu hospitalizaciju. Istaknuto je da je zdravstvena zaštita osuđenih lica obezbijeđena dok se nalaze na izdržavanju kazne zatvora. Pri tome je ukazano da ukoliko ustanova u kojoj osuđeni izdržava kaznu zatvora nije u mogućnosti da mu pruži adekvatnu zdravstvenu zaštitu, da je omogućeno da se osuđeni uputi u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
5. Apelant je takođe naveo da je njegov branilac protiv navedenog rješenja izjavio žalbu o kojoj drugostepeni sud nije odlučio. Stoga je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja i porodičnih prilika, koje je istakao i u postupku pred redovnim sudom, te zbog toga što je nepravično osuđen za djelo koje nije učinio.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U suštini, apelant navodi da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje, proizvoljno cijenili dokaze, što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene. Apelant navodi da ima određenih zdravstvenih tegoba, te da u slučaju stupanja na izdržavanje kazne zatvora ne bi bio u mogućnosti da nastavi liječenje. S obzirom na to, apelant predlaže da Ustavni sud privremenom mjerom naloži da se odgodi izvršenje osporenih presuda.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na svom lošem zdravstvenom stanju i nepravičnosti postupka koji je vođen protiv njega. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona i izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 263/2018 i 55/2023) uređuje, između ostalog, postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora. Takođe, podnošenje molbe za odlaganje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduslov za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora Osnovnom sudu u Bijeljini, te da je u toku postupak po žalbi pred drugostepenim sudom (vidi tač. 4. i 5. ove odluke). Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud o ishodu žalbenog postupka. Imajući u vidu odredbu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda te relevantne odredbe Zakona i izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, proizlazi da bi Ustavni sud usvajanjem apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere prejudicirao odluku redovnog suda o pitanju iz njegove nadležnosti pred kojim je apelant već pokrenuo identično pitanje (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP-5116/15 od 8. decembra 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere, a koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman