Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5251/25 (I. S.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5251/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-5251/25, rješavajući apelaciju Izeta Sulejmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Sulejmanovića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 053332 25 Iž od 4. novembra 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Izet Sulejmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe podnio je 3. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 053332 25 Iž od 4. novembra 2025. godine i Odluke Centralne izborne komisije (u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-1-7-03-
2628/25 od 1. oktobra 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje odluke CIK-a od 1. oktobra 2025. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Odlukom CIK-a od 1. oktobra 2025. godine apelant je proglašen odgovornim zbog toga što u 2024. godini CIK-u nije podnio izjavu o imovinskom stanju u roku od 30 dana od prestanka mandata, čime je prekršio odredbu člana 15.8. stav 1. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke CIK je naveo da je utvrdio da apelant po prestanku mandata vijećnika u Gradskom vijeću Grada Bosanska Krupa (5. novembar 2024. godine) nije podnio izvještaj o imovinskom stanju u roku od 30 dana koji je propisan odredbom člana 15.8. stav 1. Izbornog zakona, odnosno do 5. decembra 2024. godine. Također je naveo da je odredbom člana 19.10. stav 1. Izbornog zakona propisano da će se novčanom kaznom od 300,00 do 3.000,00 KM kazniti za povredu kandidat ako u roku od 30 dana od dana isteka mandata na koji je izabran ne podnese izjavu o imovinskom stanju. Konačno, CIK je naveo da je prilikom odmjeravanja visine novčane kazne imao u vidu da je apelant, koji ima status izabranog člana organa vlasti, bio dužan upoznati se s imperativnom odredbom Izbornog zakona koja reguliše obaveze kandidata izabranih na svim nivoima vlasti te odgovarajuće rokove u kojima se one trebaju izvršiti, kao i da mu ranije nije izrečena sankcija za istu povredu Izbornog zakona.
4. Rješenjem Suda BiH od 4. novembra 2025. godine apelantova žalba koja je izjavljena protiv navedene odluke odbačena je kao neblagovremena.
5. Sud BiH je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je odredbom člana 6.9. st. 1. i 2. Izbornog zakona propisano da se žalba na odluke CIK-a podnosi Apelacionom odjeljenju Suda BiH putem CIK-a u roku od dva dana od dana prijema odluke. U vezi s tim, ukazao je da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je apelant navedenu odluku primio 21. oktobra 2025. godine, i to na adresi koja je dostavljena CIK-u kao apelantova adresa, a da je apelant žalbu izjavio poštom 27. oktobra 2025. godine. Pri tome je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je žalba izjavljena nakon isteka roka od dva dana od dana prijema odluke. S obzirom na to da je navedeni rok do kojeg je apelant bio dužan podnijeti žalbu prekluzivne prirode, a imajući u vidu relevantne odredbe Izbornog zakona, Sud BiH je zaključio da je žalba neblagovremena, te ju je primjenom odredbe člana 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima odbacio. Imajući u vidu navedeno, ukazao je da apelantovi navodi da nije lično primio odluku nego da ju je primila njegova majka, koja mu je predala u petak 24. oktobra 2025. godine, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje.
Apelacioni navodi
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske, presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tač. 48–59), koji u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi ostajući dosljedan stavu da sporovi vezani uz prava i obaveze koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06). Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzimao identičan stav (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelacioni navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu navedeni zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman