Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1091/24 („Standard Group“ d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1091/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine u predmetu broj AP-1091/24, rješavajući zahtjeve “Standard Group” d.o.o. Bijeljina za donošenje privremenih mjera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi “Standard Group” d.o.o. Bijeljina za donošenje privremenih mjera.

OBRAZLOŽENJE

1. „Standard Group“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 13. marta 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 59 0 Ps 033466 22 Rev od 10. januara 2024. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 033466 21 Pž od 23. jula 2021. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 033466 18 Ps od 21. decembra 2020. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo provođenje izvršnih radnji određenih rješenjem o izvršenju u predmetu broj 59 0 Ps 033466 23 Ip 2, a naročito da se zabrani zapljena i prodaja apelantovog osnivačkog udjela u društvu „Standard Prva“ d.o.o. Bijeljina i da se privremeno deblokiraju njegovi poslovni računi blokirani po osnovu rješenja o izvršenju, sve do donošenja odluke o apelaciji. Nakon toga, apelant je u više podnesaka obavijestio Ustavni sud da je Krušik d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: drugotuženi) podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad apelantovom imovinom, te je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se Okružnom privrednom sudu privremeno zabraniti provođenje radnji u predmetu broj 59 0 St 041068 25 St.

2. U postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 574449 23 Rev od 19. marta 2024. godine odbijeni su primarni i eventualni tužbeni zahtjevi kojima je apelant tražio poništenje, odnosno raskid Ugovora o kupoprodaji društva „Shop&Go“ i Ugovora o promjeni osnivača, istupanju osnivača iz društva i prenosu udjela, osnivačkih prava i obaveza u društvu „Shop&Go“ (u daljnjem tekstu: sporni ugovori) zaključeni između D. J. C. kao prodavca (u daljnjem tekstu: prvotužena) i apelanta kao kupca, kao i da mu tuženi solidarno isplate iznos od 500.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. S druge strane, usvojen je protivtužbeni zahtjev tuženih te je utvrđeno da je apelant postao vlasnik i osnivač društva „Shop&Go“ s udjelom od 100%, te mu je naloženo da u sudskom registru izvrši promjenu upisa vlasnika i osnivača društva, kao i da na ime obaveza iz zaključenog ugovora o kupoprodaji isplati drugotuženom iznos od 500.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju, Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da apelant nije dokazao prevarno postupanje prvotužene niti „zlonamjerno“ prećutkivanje činjenica koje bi ga dovele u zabludu prilikom zaključivanja spornih ugovora. Kako je sud istakao, zaključak advokata M. S. (osnivač i vlasnik apelanta, koji je uputio pismo namjere za kupovinu društva „Shop&Go“, te kao apelantov punomoćnik vodio pregovore i donio odluku o kupovini) da je kupovina navedenog društva „dobar biznis“ je zasnovan na njegovoj ličnoj procjeni.

3. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa zahtjevima za privremene mjere, apelant je naveo da postoji opasnost da će provođenjem izvršnog postupka ostati bez imovine koja je višestruko veća od glavnog duga što će mu prouzrokovati nenadoknadivu štetu. Apelant je obavijestio Ustavni sud o zakazanim ročištima za prodaju osnivačkog udjela kojeg ima u pravnom licu „Standard Prva“ d.o.o. Bijeljina. Također, apelant je naveo da otvaranje stečaja povlači niz posljedica, nemogućnost uspostave ponovnog rada i potencijalno brisanje iz sudskog registra, što će se dalje implikovati na ostale povezane firme i društva, posebno „Standard Prva“ d.o.o. Bijeljina koja je likividna i donosi značajne prihode i konstatno uvećava svoju imovinu.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Apelant kao razlog za donošenje privremenih mjera ističe da bi u slučaju prodaje osnivačkog udjela u izvršnom postupku, odnosno posljedica otvaranja stečajnog postupka pretrpio nenadoknadivu štetu. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1091/24 („Standard Group“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio