Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3720/25 (N. S.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3720/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. siječnja 2026. godine, u predmetu broj AP-3720/25, rješavajući apelaciju Nebojše Stegića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Stegića podnesena protiv Dopunskog rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 V 196186 23 Gž 4 od 9. travnja 2025. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojša Stegić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Živko P. Bojić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 6. kolovoza 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Dopunskog rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 196186 23 Gž 4 od 9. travnja 2025. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio provedbu rješenja o ovrsi od 12. studenog 2024. godine“. Uvodna napomena
2. Rješenjem Okružnog suda od 12. veljače 2024. godine usvojena je žalba predlagačice (B. S.) i prvostupanjsko rješenje preinačeno tako što je utvrđeno da je predlagačica nositeljica stanarskog prava na stanu, pobliže označenom u izreci tog rješenja. Također, prestalo je apelantovo svojstvo nositelja stanarskog prava i naloženo mu je da se na predlagačicin zahtjev iseli iz stana. Osporena odluka
3. Dopunskim rješenjem od 9. travnja 2025. godine određeno je da je apelant dužan iseliti se iz stana zajedno s korisnicima koji čine njegovo obiteljsko kućanstvo, dok je odbijen predlagačicin zahtjev kojim traži da se naloži apelantu da iz stana iseli i treće osobe. Također, odbijen je predlagačicin prijedlog za ispravak u obrazloženju rješenja od 12. veljače 2024. godine.
4. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz stanja spisa proizlazi da je predlagačica svojim zahtjevom tražila da apelantu prestane stanarsko pravo na spornom stanu i da se iseli iz tog stana zajedno sa svim korisnicima koji čine njegovo obiteljsko kućanstvo i trećim osobama, te da Okružni sud rješenjem od 12. veljače 2024. godine nije odlučio o zahtjevu u cijelosti. Okružni sud je ukazao na odredbu članka 20. stavak (2) Zakona o stambenim odnosima (u daljnjem tekstu: ZSO). Navedenom odredbom propisano je da je raniji bračni drug, koji je po odluci suda prestao biti nositelj stanarskog prava, dužan iseliti se iz stana, zajedno s korisnicima stana koji čine njegovo obiteljsko kućanstvo, kada mu se osigura nužni smještaj. U svezi s tim, Okružni sud je istaknuo da je, shodno odredbi članka 192. Zakona o parničnom postupku, navedeno rješenje dopunio i utvrdio apelantovu obvezu da se iseli iz stana s korisnicima stana koji čine njegovo obiteljsko kućanstvo. Također je ukazao da, nasuprot predlagačicinim navodima, ne postoji dužnost osobe za koju nije utvrđeno svojstvo nositelja stanarskog prava da stan oslobodi od trećih osoba u smislu članka 20. stavak (2) ZSO-a. Stoga je Okružni sud odbio predlagačicin zahtjev kojim traži da se naloži apelantu da iz stana iseli i treće osobe. Konačno, istaknuo je da je neutemeljen prijedlog za ispravak obrazloženja rješenja od 12. veljače 2024. godine zbog toga što je u njemu pogrešno naveden datum kada je predlagačica podnijela prijedlog za određivanje stanarskog prava. Naime, Okružni sud je uvidom u spis utvrdio da je u obrazloženju rješenja od 12. veljače 2024. godine ispravno naveo datum kada je predlagačica podnijela prijedlog. Apelacijski navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), povredu prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da je u uvodu dopunskog rješenja pogrešno navedena njegova adresa, odnosno da je kao njegova adresa navedena adresa izvan Bosne i Hercegovine s ciljem da se dovede u isti položaj kao i predlagačica koja živi u inozemstvu. Dopustivost
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojavena temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obvezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Okružnog suda nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već da su ona utvrđena ranije donesenim rješenjem, dok se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za donošenje dopunskog rješenja i ispravku ranije donesenog rješenja. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije te su stoga apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Glede apelantovih navoda kojima se pozvao i na povredu prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, odnosno povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zaključuje da su i ti navodi, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman